Antifašizam i skandalozni datum 22. lipnja 1945. (video)

Proslava Dana tzv. antifašističke borbe nema temelja ni u povjesnim događajima niti u motivima kojima se opravdava slavljenje tog nadnevka, nego isključivo u sovjetskoj i jugoslavenskoj hladnoratovskoj propagandi.

0
1597

Nepobitna je činjenica da ustaške vlasti sisačke komuniste do 22. lipnja nisu proganjale jer su se i jedni drugi nalazili u savezništvu s Hitlerom – ustaše od travnja 1941. kako bi sačuvali novostvorenu državu, a komunisti i dulje, od potpisivanja  pakta Molotov-Ribbentrop 1939., služeći interesima Sovjetskog Saveza i Kominterne. Kakvo je to bilo savezništvo vrlo ilustrativno pokazuje video prilog na vrhu ove stranice. Slavili su zajedno, pili su zajedno, pjevali su zajedno i na kraju ratovali zajedno dijeleći Poljsku, da bi se konačno sve skupa stropoštalo cijelom svijetu na glavu.

Datum 22. lipnja značajan je kao dan kada je Hitlerova Njemačka zaratila sa Staljinovom Rusijom i Blitzkrieg operacijom “Barbarossa” raskinula savez između njemačkog nacional-socijalizma i ruskog internacional-socijalizma, savez kojim su dvije socijalističke struje pokazivale i potencijal i ambiciju podijeliti svijet.

Da je kojim slučajem bilo obrnuto i da je 22. lipnja Rusija napala Njemačku, bilo bi nekog opravadanja taj dan nazvati danom antifašističke borbe.

Nema sumnje da Rusija nije namjeravala napasti Njemačku. Dapače, s ruskih pozicija gledajući, savez je imao preživjeti i ostvariti Hitlerove i Staljinove ambicije. Toliko je čvrsto Staljin u to vjerovao, da je ignorirao sva upozorenja o gomilanju njemačkih trupa na liniji na kojoj su podijelili Poljsku, pa čak ni onda kada su njemačke divizije debelo zagazile na ruski teritorij, Staljin još nije vjerovao da su ga Nijemci raskinuli.

Ne radi se ovdje o pohodu Aleksandra Makedonskog na Aziju 334. godine BC, nego o događajima s polovine prošlog stoljeća koji su do u detalj dokumentirani i interpretirani.

Radi toga je više nego bizaran izbor hrvatskoga političkog vrha, srpsku i jugoslavensku laž o hrvatskom ustanku u Srbu zamijeniti hrvatskom laži o formiranju prvog partizanskog odreda u okupiranoj Europi, u Brezovici na dan njemačke invazije Sovjetske Rusije i još mu prilijepiti ime antifašističke borbe, kao da je, kao što rekoh, Rusija toga dana napala Njemačku.

Jedini stvarni smisao nadnevku antifašističke borbe daje ovaj slavljenik brezovčkog “ustanka”.

U korespondencija između Kominterne, SKJ i SKH iz tog vremena, Brezovica nigdje nije spomenuta, pa čak ni onda kada su iz Kominterne u srpnju 1941. stigle optužbe na račun KPH, da u Hrvatskoj od njemačkog napada na Rusiju, protiv Nijemaca nije učinjeno baš ništa “Mitologizirani konstrukt o 22. lipnju 1941.

Pomicanje datuma u natrag, s nadnevka  tzv. Ustanka naroda Hrvatske u Srbu 27. srpnja, na 22. lipnja u Brezovici, Jakovina u sukobu s Hasanbegovićem u Poligrafu HRT od 22. lipnja 2018. naziva mekšim izborom od onoga iz Srba. Ako je ono što se dogodilo u Srbu bilo “meko” onda se moramo složiti da je ovo u Brezovici još “mekše”, jer tu se nije dogodilo baš ništa. https://hrti.hrt.hr/video/show/4834658/poligraf-politicki-grafikon-22-lipnja-2018

Iz nadnevka je eliminiran svaki stvarni sadržaj koji je obilježavao djelovanja Kominterne i KPJ u to vrijeme i zadržan je samo “antifašizam” kako bi se “modernu Hrvatsku svrstalo u saveznički red”, iako je sasvim poznato da sam pojam “antifažizma” u redovima zapadnih saveznika nikad nije korišten, niti za vrijeme rata, niti kasnije za hladnog rata niti se koristi danas.

Antifašizam je termin nastao u španjolskom građanskom ratu i korišten je kasnije isključivo u propagandi Sovjetskog Saveza i njegovih satelita, uključujući i Titovu Jugoslaviju, simbolizirajući borbu komunizma protiv kapitalističkog Zapada, radi čega je i Berlinski zid nosio ime “Antifašistički zid”, mnogo godina nakon što je nacistička Njemačka izgubila rat. A Hrvatska tobože usvaja antifašizam, kako bi se svrstala uz zapadne saveznike.

Proslava Dana tzv. antifašističke borbe nema temelja ni u povjesnim događajima niti u motivima kojima se opravdava postojenje tog nadnevka. Antifašizam je postojao kao simbol Waršavskog pakta u hladnom ratu protiv zemalja Atlanskog pakta (NATO). Iako mu je danas i sama članicom i makar danas na granice Rusije šalje svoju vojsku, Hrvatska koja u vrijeme hladnog rata nije ni postojala, paradoksalno predstavlja jedinu zapadnu državu u kojoj je taj ruski i jugoslavenski hladnoratovski antifašizam svakodnevnom temom, dok se na državnoj proslavi u Brezovici službeni izaslanici Hrvatskog sabora, Premijera i Predsjednice države, druže s rugobama poput ove na slici, što još više nagrđuje cijelu tu lakrdiju s državnim pečatom.

Da je Sovjetski Savez opstao i da se Hrvatska nakon pada Jugoslavije svrstala uz njega, onda bi to imalo nekog smisla. Ovako, nakon propasti komunizma, nakon nestanka i Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, Hrvatska tegli staru hladnoratovsku floskulu propaloga ideološkog bloka, da se umili onima protiv kojih je ta floskula bila uperena. Može li biti veće besmislice?

Hitlerov plan je bio osvojiti Europu i nametnuti joj nacional-socijalizam pod njemačkom dominacijom. Hrvatske vlasti su oportuno prihvatile njemačko saveznišvo, težeći tako sačuvati hrvatsku državu.

Staljinov plan je bio osvojiti svijet niti malo humanijim metodama od Hitlera i nametnuti mu komunizam pod ruskom dominacijom. Jugoslavenski komunisti su prihvatili taj plan iz uvjerenja i ostali ga slijediti i provoditi nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu.

Rezultat nacističke kampanje je 18 milijuna izgubljenih života. Rezultat komunističke kampanje je 94 milijuna žrtava, u čemu su svesrdno i entuzijastično sludjelovali i jugoslavenski “antifašisti”, koje se danas slavi u Hrvatskoj.

Jedino se totalno marginalizirane i omražene anarhističke skupine na Zapadu nazvane “antifa”, poznate po stvaranju uličnih nerada po državama EU, pozivaju na antifašizam i među njima Hrvatska, kao jedina zapadna država, koja vodi “antifašističku borbu” u stilu “diktature proletarijata” i slavi “antifašističke” nadnevke, 80 godina nakon Španjolskog građanskog rata, gdje je ta ideološka borba započela i 30 godina nakon pada tzv. Antifašističkog zida gdje je završila.

Nepobitna je činjenica da ustaške vlasti sisačke komuniste do 22. lipnja nisu proganjale jer su se i jedni drugi nalazili u savezništvu s Hitlerom – ustaše od travnja 1941. kako bi sačuvali novostvorenu državu, a komunisti i dulje, od potpisivanja  pakta Molotov-Ribbentrop 1939., služeći interesima Sovjetskog Saveza i Kominterne. Kakvo je to bilo savezništvo vrlo ilustrativno pokazuje video prilog na vrhu ove stranice. Slavili su zajedno, pili su zajedno, pjevali su zajedno i na kraju ratovali zajedno dijeleći Poljsku, da bi se konačno sve skupa stropoštalo cijelom svijetu na glavu.

Proslava Dana tzv. antifašističke borbe nema temelja ni u povjesnim događajima niti u motivima kojima se opravdava postojenje tog nadnevka. Antifašizam je postojao kao simbol Waršavskog pakta u hladnom ratu protiv zemalja Atlanskog pakta (NATO). Iako mu je danas i sama članicom i makar danas na granice Rusije šalje svoju vojsku, Hrvatska koja u vrijeme hladnog rata nije ni postojala, paradoksalno predstavlja jedinu zapadnu državu u kojoj je taj ruski i jugoslavenski hladnoratovski antifašizam svakodnevnom temom, dok se na državnoj proslavi u Brezovici službeni izaslanici Hrvatskog sabora, Premijera i Predsjednice države, druže s rugobama poput ove na slici, što još više nagrđuje cijelu tu lakrdiju s državnim pečatom.