Hrvatskoj je dobro došlo da su Slovenci kontaminirali arbitražu i imala je sreće da je obavještajna služba snimila kompromitirajući razgovor.

Da do te kontaminacije nije došlo, ili da Hrvatska nije snimila dotični razgovor, rezultat arbitraže bi vjerojatno bio isti, a Hrvatska nebi imala baš nikakav izgovor napustiti arbitražu.

To što je imala sreće u nesreći, nebi smio biti razlog da se odgovornosti oslobode oni, koji su na tu arbitražu pristali, a od svih najaviše Jadranka Kosor, koja je 2009. potpisala pristanak.

Na HRT-u, u “Otvorenom” 29. lipnja 2017., ona je sudjelovala u razgovoru o nastaloj situaciji, gdje se na njoj nije mogao vidjeti niti namanji osjećaj krivice, niti su ju drugi sudionici u razgovoru pozvali na odgovornost. Ako je to nešto sasvim prihvatljivo u Hrvatskoj, dogoditi će se opet.

Danas se u Hrvatskoj svakom prilikom kad se govori o Drugom svjetskom ratu, spominju Rimski ugovori a ovdje imamo izdaju par excellence, gdje nitko nije ratom prijetio Hrvatskoj a trgovalo se s hrvatskim teritorijem. Za valjani razlog stavljena je slovenska blokada hrvatskom ulasku u EU. Zamislite, 13 točaka, baš taj nesretni broj. Pa za svaku bi dao jedan zaljev.

Otkud to itko ima pravo prodavati hrvatski teritorij, za Europu ili za cijeli svjet?

Hrvatskoj nije prijetila vojna invazija niti je postojao raniji Rapallski ugovor sa Slovenijom a hrvatski političari, raniji članovi SKJ ili posthumni sljedbenici Tita, kojega u svakoj prilici hvale da je Hrvatskoj povratio Istru, Dalmaciju i otoke, bez ikakva problema trguju s hrvatskim teritorijem, a da ih za to nitko ne poziva na odgovornost.

To je samo jedan od primjera kako se hrvatski političari i SDP-a i HDZ-a odnose prema Hrvatskoj, koju očito ne doživljavaju kao majku, pa ni kao maćehu, nego kao nekretninu, komad zemlje koji se može kupovati i prodavati, kao da je Hrvatska njiva a ne tisućgodišnja jedina domovina ovog naroda.

Možda se Hrvatska uspije izvući iz ove situacije ali ako takvi i dalje budu vladali Hrvatskom, nesumnjivo će se opet naći jedan takav čovjek, ili skupina na ključnoj poziciji vlasti, u jednoj novoj situaciji.

Mi kojima je Hrvatska svetinja i ovu trgovinu gledamo kao izdaju, za njih smo nacionalisti i fašisti a njihov dokaz da oni nisu, je njihova spremnost otkidati komade i dijeliti naokolo, kako to njima u datom trenutku konvenira, jer ako si previše privržen svojoj zemlji, za razliku od bilo koje druge i bilo čije, onda si i ti fašist.

Licemjeri!

Prethodni članakAko je kasno za lustracju,
onda je kasno i za ovu državu
Sljedeći članakPriopćenje u vezi početka javnog savjetovanja o tzv. „Istanbulskoj konvenciji“
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.