Već smo se mnogo puta iskreno izjašnjavali protiv bilo čijeg govora mržnje, pa i iz naših, hrvatskih redova. Ali – to ne znači da moramo kao esdepeovci pa i neki lideri vladajućeg HDZ, „taktički“ i uporno prikrivati svakodnevne podvale hrvatskom narodu.

Marko Franović: “Vrijeme je da Hrvatskom vladaju i upravljaju Hrvati”

Biblija nas uči da nas „samo istina može spasiti“, pa već i zbog nje kao kršćani moramo na njih ukazivati i razotkrivati njihovu lažnost, baš zato da bi se pomoglo lojalnoj većini srpske manjine u Hrvatskoj, pa i većem dijelu pučanstva Republike Srbije, da ne idu i dalje za onim slijepim voždom u Domanovićevoj priči „Danga“ koji je Srbe uporno vodio u sve dublje provalije, pa tko preživi!

Vrlo je bitan i međunarodni aspekt tih podvala, jer ih srbijanski profašisti preko svojih potkupljenih medija i lobija usmjeravaju na međunarodnu kompromitaciju Hrvatske, po staroj istini da se mnogo puta ponovljena laž ubrzo počne tretirati kao istima.

Zato osjećamo veliku moralnu obvezu pozvati sve vas, naše drage čitatelje oba spola, a osobito one iz starijih naraštaja, s dužim životnim iskustvom i sjećanjem, kojima to zdravlje i životni uvjeti još dopuštaju, na što masovniji i odlučniji prosvjed u tisku, na TV i na društvenim mrežama, protiv bauka srbofašizma koji kruži Hrvatskom i Europom, a neki ga naši ljevičari političari otvoreno potpomažu svojim podvalama, što se može smatrati djelom veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa.

Takva (ne)djela upravo ovih dana otvoreno vrši znatan broj ljevičarskih saborskih zastupnika u tek novoizabranom hrvatskom parlamentu, točnije u Hrvatskom Državnom Saboru i njegovim odborima, kao histeričnu harangu na iskazivanje pijeteta poginulim hrvatskim braniteljima HOS-a u obrani grada Jasenovca 1991. godine, jer je njihova udruga svojim palim junacima u tom gradu (a ne u logoru iz 1941.-45.) podigla jubilarnu spomen-ploču.

Radi se o gnjusnom izjednačavanju povijesnih zbivanja u našoj Domovini tijekom tuđeg imperijalističkog Drugog svjetskog rata 1941.-45. godine s našim hrvatskim oslobodilačkim Domovinskim ratom 1991.-95. godine, dakle uz bezobrazno i vrlo drsko zanemarivanje vrlo velike polustoljetne vremenske razlike između tih razdoblja.

Cilj te veleizdajničke protuhrvatske „rabote“ je međunarodna moralno-etička kompromitacija današnje suverene Hrvatske Države, članice NATO saveza i Europske Unije, tako što ju se kao nedvojbeno demokršćansku državu zlonamjerno izjednačava s bezbožnom nacionalsocijalističkom Hitlerovom rasističkom imperijom, koja je bila puno sličnija izvornom i savezničkom staljinističkom boljševizmu i njegovoj kasnijoj titoističkoj inačici, zauvijek propalog jugosrpskog komunizma.

Upravo je odurno ovih dana slušati ili na internetu čitati istupe glavnih aktera te veleizdaje, hrvatskom narodu po zlu odavno dobro poznatih velikosrpskih i „istrijanskih“ petokolonaša, koji se nadmeću u svojim lažnim „dokazima“ da su hrvatski pozdravi „Za dom spremni“ kao i „dobar dan“, „ideološki“ posve jednaki nacističkom pozdravu „Heil Hitler“ i slično.

To su doista maloumne nebuloze, a posve je zlorabljen jedan normalni gest pijeteta naših veteranskih udruga s početka Domovinskog rata, kad je u obrani hrvatskog grada Jasenovca poginulo 11 hrvatskih branitelja iz njihove postrojbe HOS-a. To je bilo u vrijeme prvih dana srpske agresije na Hrvatsku, kada osim policije i nešto dragovoljaca HOS-a, mlada Hrvatska još nije ni imala svoju vojsku, niti joj je to dopuštao embargo OUN.

Poznat je istiniti radio-komentar pok. Siniše Glavaševića, da bi četnici i JNA bili već tih prvih dana pregazili Vukovar da nije bilo otpora HOS-a i policije, koji su zoljama zaustavljali nadiruće kolone srpskih tenkova. Međutim, danas među esdepeovcima čak i njegov sin beskrupulozno laže da su hosovci bili fašistička genocidna vojska a njihova spremnost da junački ginu za obranu svog doma da je bila zapravo jednaka provokacijama Hitlerovih nacističkih logora!

Međutim, taj i još neki detalji naše unutrašnje politike privatila je kao slamku spasa srbofašistička agitacija u Europskoj Uniji protiv Hrvatske, zbog toga što naša Domovina traži od Srbije da izvrši sve ustaljenje međunarodne obveze prema Europskoj Uniji, a u to su uključeni ne samo još uvijek prikrivene masovne grobnice dvije tisuće naših žrtava srpskog genocida, plaćanje ogromne ratne štete i povrat svih opljačkanih kulturnih dobara, već i javno procesuiranje izvršitelja ratnih zločina, umjesto zaborava i amnestije, umjesto krivotvorenja povijesti u školskim udžbenicima za nastavu hrvatske manjine koja se čine u Srbiji.

Dok se sve to nekažnjeno događa, a velikosrbi imaju u svojim rukama veliki dio vlasti u Hrvatskoj, mi s pravom tvrdimo da „bauk srbofašizma kruži Hrvatskom i Europom“, a to ne sluti na dobro, jer još uvijek osporavaju opstanak naše Domovine i njene granice, te se bez prestanka miješaju u naše unutrašnje poslove, a na međunarodnoj sceni histeriziraju i dramatiziraju svoje propuste oko uvjeta za ulazak u Europsku Uniju.

Od svega je najgore to što Srbija igra dvostruku farizejsku ulogu, ucjenjujući EU i našu zemlju svojim vojnim savezništvom s Rusijom, koja je nekažnjeno okupirala više dijelova nezavisne države Ukrajine i drugih zemalja te prijeti EU i našoj Hrvatskoj Državi.

Međutim, Hrvatska ne smije dopustiti ulazak Srbije u EU bez ispunjavanja svih propisanih uvjeta i obaveza, jer je to jedini pošteni temelj za naše međudržavne dobrosusjedske odnose i prestanak teatralnog ponašanja srpske manjine u Hrvatskom Saboru i drugim vlastima, gdje imaju proporcionalno pet-šest puta veće udjele nego što joj pripadaju.

Krajnje je vrijeme da vladajući srbofašistički ekstremisti prestanu svakodnevno zasipati Hrvatsku svojim prostačkim uvredama, raznim balkanskim podvalama i iživljavanjem u lažnim optužbama, osobito prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, koje su joj dugo dopuštale hrvatske vlasti.

Mislimo da su dvojica naših liječnika, jedan naš stari i jedan mladi politički lider, Hebrang i Petrov, dali najodmjerenije dijagnoze psihopatološke histerija srbijanskih ekstremista, da se radi o diplomatski potpuno neprimjerenoj i kompleksaškoj reakciji Srbije na ustaljenu proceduru otvaranja pristupnih pregovora za EU.

“Domovina” – Marko Franović, Ante Milinović

Komentari