Do 1957., do godine kada sam pošao u školu 
živio sam u Hrastovici bez električne struje, 
bez televizora, bez radija, bez novina…… 
i bez facebooka.
Trčao sam šumom po mrkloj noći s očima mačke.
Potom su stigli watti, kilowatti, megatoni i gigabiti. 
Svijet je izgubio vid.
Kratko prije toga po drugi put je izišao iz ruševina,
iz sukoba nacizma, komunizma, demokracije i aristokracije.
Svojim šestogodišnjim očima mačke 
ništa od toga nisam prepoznavao
ali sam svake ljetne noći jasno vidio crtu
na kojoj prestaju zvijezde i počinju krijesnice. 

Dinko Dedić

Uspomena posljednjeg ministranta iz stare kuće ratnih udovica.
I kažu da “posao nije obavljen temeljito”.
That statement will live in infamy.

 

Prethodni članakDvije antifašističke čestitke crvenom fašizmu
Sljedeći članakMitologizirani konstrukt o 22. lipnju 1941.
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.