Do 1957., do godine kada sam pošao u školu
živio sam u Hrastovici bez električne struje,
bez televizora, bez radija, bez novina……
i bez facebooka.
Trčao sam šumom po mrkloj noći s očima mačke.
Potom su stigli watti, kilowatti, megatoni i gigabiti.
Svijet je izgubio vid.
Kratko prije toga po drugi put je izišao iz ruševina,
iz sukoba nacizma, komunizma, demokracije i aristokracije.
Svojim šestogodišnjim očima mačke
ništa od toga nisam prepoznavao
ali sam svake ljetne noći jasno vidio crtu
na kojoj prestaju zvijezde i počinju krijesnice.
Dinko Dedić
Uspomena posljednjeg ministranta iz stare kuće ratnih udovica.
I kažu da “posao nije obavljen temeljito”.
That statement will live in infamy.