Što reći o svijetu i Ujedinjenim narodima pred kojima borbu protiv fašizma i nacizma predvode likovi koji su (po uzoru na Hitlera) prijetili ubijanjem 100 muslimana za jednog Srbina, dok su istovremeno vršili genocid nad najmanje 8000 muslimana samo u Srebrenici? Što reći o svijetu u kojem jedan Dačić, koji je kao jedan od najbližih Miloševićevih suradnika sudjelovao u operacijama koje su i službeno dobile kvalifikaciju genocida, predvodi borbu protiv fašizma i nacizma.

S obzirom na najnoviji doprinos širenju mira i ljubavi naše “drage braće” u New Yorku, performans pod nazivom “Jasenovac-pravo na nezaborav” i ja ću se potruditi dati svoj skroman doprinos istoj temi i žarko se nadam da ću bar u jednakoj mjeri doprinjeti širenju bratske ljubavi onoliko koliko to rade Miloševićev šegrt Dačić znan i kao “mali Sloba” te Šešeljev omiljeni učenik, konobar i Blade Runner oko Sarajeva i po Hrvatskoj.

Naša “braća” Srbi “mnogo vole da ispravljaju povesne nepravde pa tako i sad uz fanfare i pleh muziku nastupiše u Velikoj Jabukovači donoseći vekovne dokaze sproću vastaške genosidnosti i svoje vazdašnje ugroženosti te  novomučeništva” od prije skoro 80 godina. Naša braća “oduvek” imaju taj snalažljivi trgovački gen, računati nikad nisu naučili, al’ su sposobni za…bati bilo koga, i to je poznato svim narodima s kojima graniče ili su se susretali. Naime, oni “mnogo vole da trguju žrtvama”, najčešće svojima, najviše se isplati izgleda, a “Grob i leš na kojem ne možeš zaraditi ne vrede truda”, poznata je i stara poslovica naše drage i divlje braće. Druge oni uopće ne računaju. Prvo, jer su ih oni pobili pa se to ne računa, a drugo, nisu blesavi da istežu svoje zločine pa da svijet shvati da su oni najveći i najokrutniji koljači Balkana svih vremena, te da su baš oni pokušavali istrijebiti sve oko sebe. A opet,  da se na vlastitim genocidnim zločinima da što ušićariti… tko zna? Možda bi i njih spominjali, no ne da se i točka. A kakva bi se para tek tu okrenula, ludilo!

No, da ipak vidimo što su sve zaboravili izložiti  u Velikačkoj Jabuci naša “bedna i vekovno ugrožena braća”, a što bitno mijenja sliku vazda ugroženog i vazda žrtvarećeg režima srbijanskog.

Daklem, krenut ćemo baš od drugog sveckog rata pa ćemo se vratiti malo unazad da pogledamo grobove genocidom istrebljivanih Albanaca Hrvata i muslimana kao takvih, pa ćemo prema naprijed do, vidi genocidnih vragova, opet genocida nad Albancima.

U telegramu koji je iz Beograda poslat u Berlin 1942. pisalo je „Srbija je postala slobodna od Jevreja“. Svi jevrejski muškarci su likvidirani do kraja 1941. godine. Nakon toga formiran je logor Staro sajmište, gde je 6.400 mahom žena i dece Jevreja ugušeno izduvnim gasovima. Pre Drugog svetskog rata u Srbiji je bilo oko 37.000 Jevreja, a u Beogradu oko 12.000.

Vlasti ne reaguju na antisemitske pojave (Danas)

Bit će zanimljivo kad naša draga braća otkriju “gde se denu” ovih 37000 Židova iz Srbije u ww2, jer, kako prenosi B92:

Žrtve koje su pale ne smeju biti uzaludne, kazao je Dačić na otvaranu izložbe i takođe poručio da je vreme da Ujedinjene nacije o ovome čuju, vide i saznaju, zato što je istina o tome dugo godina skrivana.

Dakle, jasno je, Dačić će svijetu prenijeti dugo skrivanu istinu o Srbiji koja je prva i jedina potpuno genocidom istrijebila Židove i još se tim genocidom hvalila javno obznanjujući da su najuspješniji ubojice Židova, a to nije sve! To je tek početak i nastavak one priče o genocidu nad Albancima s početka 20. stoljeća.

Mi ovde nismo došli da se svadjamo, ali naš narod je pretrpeo naveće žrtve tokom Drugog svetskog rata. Mi imamo obavezu da se toga sećamo. Zbog toga smo mi ovde, a zbog toga su formirane UN, da se fašizam više ne ponovi i mi čvrsto stojimo u tom uverenju“.

Dačić: Nek dođe Plenković u Jasenovac, da se pokloni (b92)

Na popisu JUSP Jasenovac stoji ovako:

U KCL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.

Ono zanimljivo je da su svi s popisa umoreni. I čak lako za to što su neki umoreni pa nisu znali i onda su umoreni još 2, 3 , 4, 5, 6 ili 9 puta, o tim nadnaravnim stotinama i tisućama uskrslih i višestrukim ubojstvima govori dr. Stjepan Razum u članku “Otkrio sam veliku prijevaru u Jasenovcu, DORH mora pokrenuti istragu

Kraju i to što dosta ubijenih u Jasenovcu uopće nisu znali da su ubijeni pa su dugo i berićetno živjeli čak i do 2010.  kako o tom pišu dr. Nikola Banić i dr. Mladen Koić u članku “Nove jasenovačke žrtve iz XXI. Stoljeća

Kraju i to što za velik broj popisanih nema podataka nego tek neko ime i prezime ili to što su popisi tekući kao na traci, kao da se radi o računalnoj igrici i o tomu tko će pobijediti u toj računalnoj igrici, pa onda kako tko pronađe sto ili tisuću kopija oni brže bolje nadomjeste onako nekim imenima kao da ih uopće nije briga što je istina, a što i nije, o tom također govori članak dr. Banića i dr. Koića: Jasenovac — istina skrivena u napomenama

Ovo sve puno govori o strahotnoj prirodi onih koji se tako igraju sudbinama mrtvih i živih, osobito živih. Jer komu je u interesu lagati da su nekomu djed, baka ili rođaci stradali u Jasenovcu, ako nisu? I zašto? Radi širenja mržnje, jasno. Radi držanja noža pod grlom trećoj i svakoj sljedećoj generaciji Hrvata koja se usudi vjerovati u samostalnu Hrvatsku?

Koliko je zlo metastaziralo možemo vidjeti i iz toga što odgovorni u Jasenovcu ignoriraju pozive na razum i na činjenice te odbijaju i odgovoriti na dokazane i jasne činjenice i pozive, više u članku “TRI GODINE VODIMO BITKU S HRVATSKIM INSTITUCIJAMA ZA ISTINU O JASENOVCU

No dobro, istina je voda duboka i tamo negdje uvijek postoje neki mali ljudići koji se svojski i neljudski bore da istina ne ispliva i otpuhne trulež i koprenu laži. Ti mali ljudići opstruiraju svaku istinu na svim razinama i u skladu s mogućnostima svojih ovlasti. Zašto? Za čiji interes? Tko ih plaća da hrvatskom narodu uskraćuju punu istinu?

I sve je to razumljivo i u skladu sa stanjem svijesti pojedinih struktura i osoba, kao što je samorazumljivo i to da u Jasenovcu niti jedna osoba nije umrla nego je svih 83 000 umoreno?

Idemo opet:

“U KCL Jasenovac umoreno je prema naprijed navedenim podacima 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do četrnaest godina starosti.”

U onim strašnim danima oskudice hrane, neljudskih uvjeta, nebrojenih smrtonosnih bolesti (u ono vrijeme je i gripa bila smrtonosna bolest) čak i u vlastitim domovima, kamoli u logoru, umiralo se hametice. Moja je mama izgubila tako dvije sestre, krajem četrdesetih, s druge strane djed mi je umro prije nego sam se rodio, uz druge gubitke u obitelji, umiralo se lako i brzo. A s treće strane, u logoru poput Jasenovca nije se umiralo ni od tifusa, kolere, kuge, sušice-raka, gripe, srca, moždanih udara, starosti, nula, ništa, niti jedna prirodna smrt, svi su, kako piše na stranicama JUSP Jasenovac “Umoreni”. Zbilja čudno i svjetski raritet koji nemamo s čim usporediti. Svjetsko čudo!

Zanimljivo je i to da godišnje umire preko dvije tisuće branitelja i to u prosjeku sa 50-ak godina, a danas se ipak bolje živi nego u Jasenovcu. Ali, jesmo li sigurni da je tako? U Jasenovcu nitko nije umro od srca, moždanog udara ili od neke bolesti kao što mi danas umiremo? Pogledajmo statistike Jasenovca, nula smrti od bolesti ili starosti? Svi do zadnjeg umoreni?  Zaključak?

Ali dobro i to, nije sporno da je logor Jasenovac bio logor, da se prema ljudima nehumano postupalo, uvjeti su bili ratni, glad, bolesti, nehigijena, ubijalo se – i to kako, no svi dokazi vode tomu da se strahovito pretjeruje počevši od broja, mjesta stradanja, ofrlje tisuća upisa, i to više uopće nije sporno.

No zašto se onda umjetno održava baš taj broj i baš taj mit o Jasenovcu kao najužasnijem logoru koji braća mitomanijaci uspoređuju, odnosno, ne “uspoređuju” nego logor Jasenovac proglašavaju najstrašnijim:

Čak i ako ne govorimo o broju žrtava, Jasenovac je možda i prvi u Evropi po bestijalnosti ubijanja -ukazao je ministar.

Dačić u Njujorku: Hrvatski premijer da se pokoni žrtvama Jasenovca

Također u istom članku navode niz mitomanskih dokaza o bestijalnosti Jasenovca, jedan od tih njihovih dokaza bestijalnosti je i ovo:

U Jasenovcu je ustašku nagradu dobio Petar Brzica zato što je u toku samo jedne noći (između 29. i 30. avgusta 1942) zaklao 1360 Srba.

Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“  D. Ćosić, član SANU

Jednostavna računska operacija koju prosječan idiot nikad neće savladati ide ovako:

Ako netko kolje jednog čovjeka u minuti za zaklati 1360 ljudi treba mu 1360 minuta. 1360:60 = 22.66… Dakle skoro 23 sata. Ako to radi svakih 30 sekundi treba mu više od 11 sati. 11 sati čovjek ne može igrati belu, a kamoli klati ljude. Koliki moraš biti imbecil da takve stvari pričaš? Koliki moraju biti imbecili oni koji će takve stvari uzeti zdravo za gotovo na mitomanijačkom psihopatskom derneku u New Yorku ovih dana? Kako se ovo razlikuje od priča o “dečjim prstićima” na ogrlicama nas branitelja, ustaša – kako su nas oni uredno zvali u svim medijima. Kako se ova psihopatološka laž razlikuje od laži o “40 sveže zaklanih srpskih beba” u rodilištu u Vukovaru 91. ili od laži o 25 000 pobijenih Srba u kolonama nakon Oluje? Nikako, sve je to isti obrazac.

Na kraju krajeva, hrvatski narod je desetkovan na kraju drugog svjetskog rata i ako mučki genocid nad kompletnom hrvatskom vojskom, nad njihovim obiteljima, nad svim dužnosnicima i dužnosnicama čak i u civilu, tzv. birokracije, genocid i aristocid nad svom inteligencijom i svima koji su nešto posjedovali, a Hrvati su, dakle ako taj genocid nad najmanje pola milijuna Hrvata nije dovoljna odmazda onda je riječ o tomu da oni smatraju da nas sve treba pokoriti ili pobiti, što i smatraju ovi Milošević-Šešeljevi šegrti.

Laž je srpski državni interes.“  D. Ćosić, član SANU, Srpska akademija nauka i umetnosti, vjerovali ili ne!

Čemu laži? Jasenovac je bio logor u drugom svjetskom ratu, kao logor je bio sam po sebi strašan i ubitačan, apsolutno dovoljno ubitačan da nema potrebe ništa uveličavati, a vidimo da se mitomanija raspada u ludilu ignorirajući matematiku i fiziku do parodije.

Mit o Jasenovcu kao najzloglasnijem logoru u svijetu održavaju velikosrpski i jugoslavenski nacisti i fašisti da sakriju bedu i sramotu kako to kaže član SANU:

…lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu…  Laž je srpski državni interes...” D Ćosić

Tu laž kao metodu borbe prihvatili su i jugoslavenski nacisti i fašisti te je dodatno razvili do bizarnosti, a sve s ciljem pokoravanja i uništenja svake misli o samostalnoj Hrvatskoj. Zato je Jasenovac linija ispod koje ne idu, odnosno ne dozvole da im se raspline mit o Hrvatima koji ne smiju imati samostalnu državu da se kao ne bi ponovio Jasenovac. No Sajmište, Banjica, Topovske Šupe, Ovčara, Manjača, Bleiburg i ostala stratišta naroda pod upravom velikosrba i jugoslavena ne smatraju dovoljnim dokazom da ne smiju postojati ni takve stravične tvorevine poput Srbije i Jugoslavije, pravilo Jasenovca jednostavno ne priznaju i ne dozvole primjeniti i na sebe.

Dakle, Jasenovac je bio strašan koliko je svaki logor strašan,  no ništa strašniji od sljedećih logora, a o ovim svojim logorima psihopatski mrzitelji ne govore danas na psihopatskom derneku širenja mržnje po Americi i svijetu:

Koncentracijski logor Sajmište

Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Logor je radio sve do rujna 1944.

Koncentracijski logor Banjica

Banjica je bio sabirni i egzekucijski logor. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebačeni u druge koncentracijske i radne logore koje su Nijemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Europi. Broj žrtava procjenjuje se na između 27.000 do 80.000, no broj nikada neće biti poznat zbog toga što je mnogo dokumentacije bilo uništeno 1943., a i mnoga tijela koja su bila pokopana na području logora bila su prebačena na druga mjesta ili su bila uništena.

Crveni Krst (koncentracijski logor):

Procjenjuje se da je oko 30.000 zatočenika prošlo kroz ovaj logor, od kojih je 12.000 ubijeno na lokaciji Bubanj. Mnogi drugi zatočenici su prebačeni u logor Sajmište ili druge logore diljem Europe. Žrtve logora su bili simpatizeri pokreta otpora, komunisti, Židovi i Romi. Više od 300 srbijanskih Roma ubijeno je u kampu.

Koncentracijski logor Topovske Šupe:

Na spomen ploči piše: „Na ovom mestu od avgusta do decembra 1941. nalazio se nacistički koncentracioni logor za Jevreje i Rome iz Beograda i Banata. Svi su proglašeni za taoce i dnevno po nekoliko stotina je odvođeno na streljanje.

Koncentracijski logor Dulag 183:

Drie jaar na opening, in september 1944, werd het kamp gesloten. In totaal kwamen, zonder de Joden en Roma mee te tellen, 5475 mensen om het leven in Dulag 183”  (Tri godine nakon otvaranja, u rujnu 1944. logor je zatvoren. Ukupno je umrlo 5475 osoba u Dulag 183, ne računajući Židove i Rome.)

Koncentracijski logor Milišićeva ciglana:

Milišićeva ciglana je naziv jednog od četiri logora koji su radili na teritoriji Beograda u okupiranoj Srbiji tokom [Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata].[1] U logoru je bilo smešteno nekoliko hiljada ljudi, najviše partizana iz Dalmacije i Bosne, a oko 500 njih je umrlo u logoru.

Svilara, Veliki Bečkerek kod Zrenjanina, Paraćin, Burica štala, Ledine, Garevac… uz veliki broj manjih koncentracijskih logora

Zemun 1921.: 18 528 Hrvata – 70%  /  2011.: 1411 Hrvata – 0,84% Hrvati istrijebljeni?

Vojvodina prema vjerskom sastavu 1931. i 2002. godine.

Pravoslavci
1931. 611,940 / 2002. 1,401,475 = 789.535 / + 56,336% porast pravoslavnog stanovništva.

Katolici
1931. 724,958 / 2002. 388,313 = 336,645 / – 53,564%  nestanak katoličkog stanovništva.

To samo okvirno, no svakako bi se valjalo pozabaviti ovim brojevima i organizirati pri UN-u galerije, “fotosešne”, kako bi to naša braća rekli, i svijetu otkriti ovu doista skrivenu stravičnu istinu koju braća zmije skrivaju kao zmija noge, a glavna atrakcija bi trebala biti Dušegupka.

Jer svijet mora  saznati sve o bolesti fašizma i nacizma te se svi moramo boriti da se takve stvari nikad više ne ponove.

-„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“  D. Ćosić, član SANU

A onda kapitalna nedjela braće Jugoslavena i na kraju ww2 preobučenih četnika:

Pokolj u Bleiburgu

Križni put (1945.)

Grobišta i Križni put

Samo ovo sa ova 3 linka 10x prevazilazi sve ono što se pripisiva Jasenovcu. Zar je manje strašno ako su žrtve Hrvati? Zar zločin nije zločin ako se genocidom uništavaju Hrvati?

Vratimo se malo unatrag:

Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima

“Najvišu procenu broja žrtava tokom 1912. i 1913. godine u svim albanskim oblastima pod srpskom kontrolom dao je Kosta Novaković, koji je procenio da je stradalo oko 120.000 Albanaca oba pola i svih uzrasta.[5] Cilj zločina je bio da se srpski zahtevi potpomognu “etničkim čišćenjem” i statističkom manipulacijom pre konferencije velikih sila koja će utvrditi nove granice…

“Istorijski institut u Prištini, pozivajući se na dokumenta srpske diplomatije[42], navodi da je od oktobra 1912. do avgusta 1914. godine prisilno iseljeno 281.747 osoba (ne ubrajajući decu do šest godina) sa Kosova, Metohije, Sandžaka i Makedonije.[32] Na imanja raseljenih Albanaca, srpska vlada je naselila preko 20.000 srpskih porodica, a vlada Crne Gore je planirala da naseli 5.000 porodica.”

“Kuće i čitava sela su pretvorena u pepeo, nenaoružano i nedužno stanovništvo je masovno masakrirano, neverovatni akti nasilja, pljačke i surovosti svake vrste — to su sredstva koja je primenjivala i još uvek primenjuje srpsko-crnogorska vojska, u cilju potpunog preinačenja etničkog karaktera oblasti naseljenih isključivo Albancima. – Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima.”

Ova 3 citata govore sve o karakteru samoproglašenih vazda žrtava. Hoće li ovo spomenuti na UN derneku? Pa nisu valjda podli licemjeri? Nisu li?

I što reći, završilo je opet pokušajem genocida nad Albancima 1999. gdje je i počelo. Pogodite na kojim su funkcijama bili tokom ratova devedesetih ovi koji danas leleču o potrebi suočavanja sa fašizmom i nacizmom, drugovi Vučić i Dačić? Ministar informisanja i glasnogovornik SPS-a 99., kako dražesno!!!

Valja spomenuti i pokolj hrvatskih vojnika u Odesi kad su Srbi i ruski kozaci najprije sakatili hrvatske vojnike da bi ih prisili da se izjašnjavaju kao Srbi, a onda ih pobili i pobacali u Crno more prema nekim izvorima do 10 000 hrvatskih vojnika, tako smo nekako počeli, a tako smo i završili u Domovinskom ratu u kojem su pobili u cilju stvaranja velike Srbije oko 30 000 Hrvata u Hrvatskoj i BiH, i to baš ovi koji danas žrtvare, mešetare i progone nas rođene gotovo 30 godina poslije ww2?

Oni nisu ništa krivi i kao bore se protiv fašizma iako su kao dio nacističko fašističkog Miloševićevog režima osuđeni zbog genocida, a mi smo kao krivi i fašisti za nešto što se dogodilo 20, 30 ili 50 godina prije našeg rođenja, mnogo mudro naša braća razmišljaju!

Što reći o svijetu i UN-u pred kojim se busaju u gnjila prsa oni koji su bili aktivni sudionici nastrane nacističko fašističke ratne kampanje genocidnog istrebljenja naroda devedesetih i koji su direktni sudionici režima koji je osuđen zbog zločina protiv čovječnosti – zločina terora, pokolja, protjerivanja, djelomičnih genocidnih radnji i čistog genocida?

Što reći o svijetu u kojemu borbu protiv logora od prije gotovo 80 godina, poput Jasenovca, predvode oni koji su bili na najvišim funkcijama režima koji je devedesetih uspostavio desetke pa i stotine logora,

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_srpskih_sabirnih_logora_u_Domovinskom_ratu_i_ratu_u_BiH, od kojih su neki: Ovčara, Velepromet, Manjača, Stajićevo, Omarska, Knin, Sremska Mitrovica… (Popis srpskih sabirnih logora u Domovinskom ratu i ratu u BiH)

Što reći o svijetu i Ujedinjenim narodima pred kojima borbu protiv fašizma i nacizma predvode likovi koji su (po uzoru na Hitlera) prijetili ubijanjem 100 muslimana za jednog Srbina, dok su istovremeno vršili genocid nad najmanje 8000 muslimana samo u Srebrenici? Što reći o svijetu u kojem jedan Dačić, koji je kao jedan od najbližih Miloševićevih suradnika sudjelovao u operacijama koje su i službeno dobile kvalifikaciju genocida, predvodi borbu protiv fašizma i nacizma, “da se nikad više ne ponovi”, veli mali Sloba. Jer zna on sebe…

Što reći ovako na smrt bolesnom svijetu i što poručiti onima na vrhu ove civilizacije licemjera u kojoj su glavni borci protiv nacista, onih koji su davno pobijeni ili umrli, oni koji su do neki dan osnivali “koncentracione logore” i ubijali 100 muslimana i Hrvata za jednog Srbina i koji su sudjelovali u genocidu kao najviši dužnosnici za genocid osuđenog režima?

Svjetski poredak koji je počeo kao Liga naroda, danas kao Ujedinjeni narodi, u kojem borbu protiv fašizma predvode živući aktivni sudionici i dužnosnici režima osuđenog za genocid doista ne može završiti drukčije nego opet kao Ljiga naroda!

Prethodni članakKozara 1942. – sudbina zarobljenika, civila i djece (2)
Sljedeći članakFrljić je poluga, izraz i domet odnarođenoga režima