Autor: dr. sc. Sanja Bilač

Fotografija Šime Vrsaljka s položenom glavom na prostrtoj hrvatskoj zastavi pokazala je kako hrvatski čovjek sanja svoju Domovinu.


Hrvatski narod mora osvijestiti što se zapravo dogodilo. Izdići se iznad razmišljanja temeljenog isključivo na razini veličanstvenog športskog događaja jer je ovaj bio športski, ali i veliki  nacionalni događaj. Narod je pokazao snagu. I spremnost! Pokrenuta su  nacionalna gibanja. Ona su opomena protuhrvatskim politikama, režimu Andreja Plankovića te onima koji ga drže na vlasti. Svako gušenje i nasilno zaustavljanje nacionalne integracije i gibanja mogu potrajati, ali se ne mogu zaustaviti. Može se pokrenuti i represija kojom će vlast ići na narod. Može ova vlast što hoće. Ali, narod će odlučiti do kada. A bliži se taj čas.

Dogodila se Hrvatska! Zahvaljujući hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, događajima na svjetskom prvenstvu u Rusiji te proslavi njihova povratka u Domovinu, hrvatski narod s oduševljenjem i spremnošću prihvatio je nacionalnu integraciju koju su oni pokrenuli. Podsjetimo se kako je proces nacionalne integracije, kao ključan čimbenik razvoja hrvatske državotvornosti i nezavisnosti, u novijoj povijesti pokrenut pod vodstvom hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Hrvatska je upravo i na nacionalnoj integraciji ostvarila vjekovnu težnju stvaranja nezavisne države te pobijedila u oslobodilačkom Domovinskom ratu. Tako su povijesni događaji stvaranja hrvatske države i veličanstvena pobjeda u oslobodilačkom Domovinskom ratu, nacionalnu integraciju pozicionirali ključnom sastavnicom stvaranja i razvoja Hrvatske. Nacionalna integracija postaje vrijednost od koje hrvatski narod ne smije odstupiti i koja mora biti jedan od temelja hrvatske državnosti. Komunistički ostaci, srpski hegemenonisti, jugoslavenski nacionalisti i hrvatske izdajice tijekom procesa nacionalne integracije kamuflirali su se u ponuđenom procesu pomirbe.

Nakon smrti dr. Franje Tuđmana proces nacionalne integracije naprasno je prekinut i ugušen kako bi se moglo započeti s procesom njegova preoblikovanja. Zato su posljednjih dvadeset godina, a posebno pod vodstvom Andreja Plenkovića, nacionalni ponos i hrvatski identitet zanemarivani, ozloglašeni i konzistentno predstavljani nepoželjnim i neprihvatljivim. Jer hrvatski narod treba omalovažavati, ubiti mu samopouzdanje, vjeru, ponos i u konačnici preoblikovati ga u globalističko univerzalni rod bez identiteta i svijesti o slavi predaka. Kako bi se izgubilo nacionalno pamćenje i postiglo odricanje od hrvatskog identiteta trebalo je nametnuti iskrivljenu prošlost, difamirati i nastaviti s raseljavanjem hrvatskog naroda. A Hrvatsku, ustavom definiranu kao suverenu i demokratsku državu, urušiti te uspostaviti režim na totalitarističkim temeljima i praksama kojih se hrvatski narod plebiscitno odrekao još prije 28 godina.

Tako se procesom nacionalne dezintegracije ruši Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda. Takva politika provodi se posljednjih dvadeset godina, a svoj vrhunac doživljava pod vodstvom premijera Andreja Plenkovića. Bude se i pridružuju privremeno kamuflirani komunistički ostaci, srpski hegemenonisti, jugoslavenski nacionalisti i hrvatske izdajice koji su, očito je, strpljivo čekali trenutak za protuhrvatsko nacionalno djelovanje.

Reprezentativci i izbornik Dalić – simbol hrvatskog nacionalnog identiteta


Slika našeg reprezentativca Šime Vrsaljka koji je položio ruke i glavu na prostrtu hrvatsku zastavu, zatvorenih očiju, s osmijehom i blaženim izrazom lica pokazala je kako hrvatski čovjek sanja svoju Domovinu. Ovi prizori i poruke protutnjale su Domovinom i svijetom koji se divio i tražio objašnjenje hrvatskog domoljubnog fenomena. Ali hrvatski čovjek, naš narod, prizore i poruke doživio je kao odraz svoga srca, ono što najviše priželjkuje, zbog čega je ponosan, dostojanstven i spreman za Domovinu život dati kao i mnogo puta do sada u svojoj povijesti. Iz srca i duše eksplodiralo je cjelokupno hrvatsko nacionalno biće. Četiri milijuna Hrvata u Domovini i još toliko u iseljeništvu svim je srcem odgovorilo te pokazalo spremnost, želju i htijenje za nacionalnom integracijom.

U takvim oklonostima, izmučenom narodu događa se Hrvatska. Ljubav, ponos i dostojanstvo prema domovini, narodu, jeziku, vjeri, tradiciji i Domovinskom ratu ujedinjeni su u nacionalnom identitetu koje su pokazali i svjedočili naši športski heroji. Jer nogometne reprezentacije kao nacionalne vrste na ovakvim svjetskim športskim smotrama prezentiraju ne samo kvalitetu nacionalnog nogometa ili sudjelovanje u športskom nadmetanju već predstavljaju svoju naciju i njezin identitet. Zato se može reći kako naši reprezentativci i izbornik Zlatko Dalić nisu postali samo nacionalni športski simbol već i simbol hrvatskog nacionalnog identiteta. Unatoč tome što je, primarno, riječ o najvećem hrvatskom športskom uspjehu izvjesna je jednako snažna višeslojna simbolička konotacija u kontekstu ovog događaja.

Kapetan Luka Modrić ovjenčan slavom cijelog svijeta koji mu se poklonio i predao titulu najboljeg nogometaša, simbol je stradanja Hrvata u Domovinskom ratu. Njegovog djeda zaklali su četnici na obiteljskom pragu. Nakon toga uslijedilo je progonstvo. Njegov životni put bio je sve samo ne ugodan i lagan. Ali nikada se taj mladić nije predavao. Vjerovao je u sebe. Ovaj simbol vjere u sebe prenio je veliki Luka narodu i oduzeo mu pravo na sumnju u sebe i Hrvatsku.

Izbor Ivana Rakitića, rođenog u iseljeništvu, da igra za hrvatsku reprezentaciju, svjedočanstvo je snage krvi koja povezuje jedan narod i predstavlja snažnu simboliku jedinstva hrvatskog nacionalnog bića, domovinske i iseljene Hrvatske.

Dejan Lovren, mladić s lavljim srcem, simbol je prognanih Hrvata iz BIH. Patnje progonstva i protjerivanje od njega su razvile gordog domoljuba spremnog poginuti za svoj narod. Danijel Subašić, gorostas obrane, ne zaboravlja svoga prijatelja koji je izgubio život. Ne odriče se svoje domovine, ali ni svoga “brata”. Ova simbolika ljubavi prema domovini i svome “bratu” je pokazatelj tko su uzori koje hrvatski narod mora slijediti, a odbaciti sve one farizejske i lažne. I svi ostali igrači reprezentacije jednako svjedoče odanost i ljubav Domovini.

Zlatko Dalić! Čovjek koji je pred cijelim svijetom britanskom novinaru rekao kako će, iako izvrsno govori engleski jezik, govoriti na hrvatskome jeziku. Ponosan, dostojanstven, miran i siguran u sebe. Bez potrebe za bilo kakvim isticanjem,  čovjek kojem smirenost prikriva čvrstoću, svjedočio je kako se samo upornim radom, zrelošću i nadasve ljubavlju za Domovinom dolazi do rezultata.  Krunica koja bi ponekad izvirila iz njegova džepa svjedočila je snagu i odanost vjeri hrvatskog čovjeka. Simbolično podsjetila na hrvatske sinove i kćeri s krunicom koji su dali svoje živote za Hrvatsku. Tako su naši “sinovi oluje” svjedočili hrvatski identitet i snagu nacionalne integracije.

Narod je svojom potporom te neočekivanom brojnošću i razdraganim dočekom diljem Lijepe naše uz domoljubne pjesme i poklike pokazao kako je to prepoznao. Identificirao se s njihovim domoljubljem i što je najvažnije osvijestio sebe u njima. Njihovim porukama, pjesmi, pokliku, strasti, hrabrosti, ponosu, otporu…

Slika našeg reprezentativca Šime Vrsaljka koji je položio ruke i glavu na prostrtu hrvatsku zastavu, zatvorenih očiju, s osmijehom i blaženim izrazom lica pokazala je kako hrvatski čovjek sanja svoju Domovinu. Ovi prizori i poruke protutnjale su Domovinom i svijetom koji se divio i tražio objašnjenje hrvatskog domoljubnog fenomena. Ali hrvatski čovjek, naš narod, prizore i poruke doživio je kao odraz svoga srca, ono što najviše priželjkuje, zbog čega je ponosan, dostojanstven i spreman za Domovinu život dati kao i mnogo puta do sada u svojoj povijesti. Iz srca i duše eksplodiralo je cjelokupno hrvatsko nacionalno biće. Četiri milijuna Hrvata u Domovini i još toliko u iseljeništvu svim je srcem odgovorilo te pokazalo spremnost, želju i htijenje za nacionalnom integracijom. I zato je osim prvorazrednog športskog događaja ovaj događaj za Hrvatsku i njezin narod prerastao u prvorazredni nacionalni. Pokazao je narodu put i dao nadu kako se može živjeti u drugom svjetlu, bez očaja, beznađa i zatiranja svetosti kojima se ponosimo. Tako je narod svojim odgovorom spontano označio početak novog nacionalnog gibanja u Hrvatskoj.

Iako se pokušavalo ovaj fenomen svesti isključivo na športski uspjeh pa čak i “ustaški čin”   može se govoriti o jasno izraženom političkom zahtjevu naroda. Za razliku od uobičajenih povijesnih iskustava u kojima je poticaj za pokretanje nacionalnih gibanja najčešće dolazio na temelju kulturnih ili političkih zbivanja, Hrvatska je postala država u kojoj se proces nacionalnih gibanja pokrenuo nakon športskih događaja. Zato ovaj događaj treba promatrati kao nacionalno gibanje sa zahtjevom nužnosti uspostavljanja nacionalne integracije, ključnog čimbenika hrvatske državotovrnosti i nezavisnosti.

Razotkrivena je agenda Plenkovićeve vlasti i njegovih koalicijskih partnera. Razotkriven je totalitarni um koji u domoljubnim pjesmama prepoznaje motive koji integriraju narod. Totalitarni um koji prepoznaje simboliku koju svjedoče Marko Perković Thompson i “sinovi oluje” Zlatka Dalića. Jer sve to je u potpunoj suprotnosti s politikom i državom koju su nam namijenili. Ali hrabri reprezentativci pružili su otpor aktualnom režimu. Pokazali su narodu, ne samo na nogometnom terenu u Rusiji već i ovdje u Domovini, kako se treba boriti i izboriti za Hrvatsku, njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost.

Aktualna odnarođena protuhrvatska vlada Andreja Plenkovića nije sudjelovala u proslavi. A kako bi i mogla stati pred narod ona ista vlada koja je naredila uklanjanje spomen ploče hrvatskih heroja, sinova Domovinskoga rata; vlada koja je revitalizirala jugoslavenski unitarizam i srpski nacionalizam te njihove simbole; kojoj je cilj mentalni sklop hrvatskog naroda zauvijek ostaviti duboko uronjenog u mentalni komunizam i trajnu potrebu za životom u nekom balkanskom obliku; vlada koja je protiv volje naroda ratificirala protukršćansku i protuprirodnu rodnu ideologiju; koja narod etiketira marginalcima; krši Ustav i opstruira ostvarivanje njihovih demokratskih prava. Skrili su se u strahu od reakcije naroda i potiho, u pozadini kao što to inače rade, pripremili gušenje.

Tako je razotkrivena agenda Plenkovićeve vlasti i njegovih koalicijskih partnera. Razotkriven je totalitarni um koji u domoljubnim pjesmama prepoznaje motive koji integriraju narod. Totalitarni um koji prepoznaje simboliku koju svjedoče Marko Perković Thompson i “sinovi oluje” Zlatka Dalića. Jer sve to je u potpunoj suprotnosti s politikom i državom koju su nam namijenili. Ali hrabri reprezentativci pružili su otpor aktualnom režimu. Pokazali su narodu, ne samo na nogometnom terenu u Rusiji već i ovdje u Domovini, kako se treba boriti i izboriti za Hrvatsku, njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. I kako se nikada ne smije pristati na njezino ignoriranje, omalovažavanje i nepravdu. Tisuće mladih razdraganih lica s hrvatskom zastavom, domoljubnom pjesmom na usnama i sinhroniziranim pljeskom podržalo je ovaj otpor.

Hrvatski narod mora osvijestiti što se zapravo dogodilo. Izdići se iznad razmišljanja temeljenog isključivo na razini veličanstvenog športskog događaja jer je ovaj bio športski, ali i veliki  nacionalni događaj. Narod je pokazao snagu. I spremnost! Pokrenuta su  nacionalna gibanja. Ona su opomena protuhrvatskim politikama, režimu Andreja Plankovića te onima koji ga drže na vlasti. Svako gušenje i nasilno zaustavljanje nacionalne integracije i gibanja mogu potrajati, ali se ne mogu zaustaviti. Može se pokrenuti i represija kojom će vlast ići na narod. Može ova vlast što hoće. Ali, narod će odlučiti do kada. A bliži se taj čas.

Izvor: Hrvatski tjednik

Komentari