Moj ujak Drago Novaković sa zaručnicm i Tinom Ujevićem u Zagrebu kratko prije rata.

Moj ujak Drago Novaković je bio zagrebački novinar i tokom Drugog svjetskog rata je zajedno s još tri časnika hrvatskog zrakoplovstva izdavao dvomjesečni časopis hrvatskog zrakoplovstva “Hrvatska krila”. Od “Hrvatskih krila” ostalo je sačuvano samo nekoliko brojeva koje se moglo naći po antikvarijatima izvan Jugoslavije.

Među tekstovima koje je pisao bio je i jedan povezan uz asa Hrvatskog zrakoplovstva Cvitana Galića, koji je nosio hrvatski rekord po broju zračnih pobjeda, njih 46.

Galić je rođen u Gorici kod Imotskoga 1909. godine. Bio je rergrutiran u infanteriju starojugoslavenske vojske odakle su ga kao izvrsnog učenika prebacili u zrakoplovnu školu. Pilot je postao 1935. Živio je u Zemunu gdje je radi masovnog velikosrpskog terora nad Hrvatima, često dolazio u sukob sa srpskim pilotima.

Odmah nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Galić se zrakoplovom spustio kod Sinja i priključio hrvatskom zrakoplovstvu. Bio je na neko vrijeme prebačen na Istočni front, gdje se proslavio rušeći tada najbolji sovjetski lovački zrakoplov MiG-3.

Po povratku u Hrvatsku, najprije je bio stacioniran na zagrebačkom uzletištu Borongaj a nakon toga je premješten na uzletište Zalužani kraj Banje Luke, gdje je u travnju 1943. poginuo u savezničkom bombardiranju uzletišta.

Uz počasti je pokopan na Mirogoju, a grob su mu jugoslavenske vlasti preorale 1945.

Cvitan Galić i Franjo Kluz


U Zalužanima se nalazio i hrvatski pilot Franjo Kluz, te im je sudbina dodijelila komadić povijesti, s moralnom poukom na osnovu postupaka dvojice pilota.

Franjo Kluz je 23. svibnja 1942., zrakoplovom francuske prozivodnje “Potez 25” prebjegao partizanima baš sa uzletišta Zalužani i spustio se na stazu Urije kod Prijedora, na teritorij koji su bili zauzeli partizani i tako postao prvi pilot partizanskog zrakoplovstva koje je trajalo 40 dana, nakon čega su piloti prebačeni u Italiju. Tamo su ih je kao buduće pilote jugoslavenske avijacije, trenirali Englezi a i danas im pjevaju hvalospjeve.

Cvitan Galić

Kluz je rođen 1913. godine u Jošilu kod Bosanske Dubice, a 1939., pred sam rat je završio pilotsku dočasničku školu. Padom Jugoslavije priključio se Zrakoplovstvu NDH, ali se povezao sa djelatnicima partizanskog pokreta u Banjoj Luci, te je u Zalužanma krao streljivo i potajno ga predavao partizanima.

Namjera Franje Kluza da prebjegne partizanima je bila poznata hrvatskim vlastima, a u procesu njegova bijega ulogu je odigrao Cvitan Galić, ulogu koja je pokazala karakternu razliku između dva pilota.

Za razliku od Galića, Kluz je zabilježio samo dvije zračne pobjede kada je na prijevaru srušio dva zrakoplova svojih bivših kolega iz hrvatskog zrakoplovstva.

Nakon što je prebačen u englesku pilotsku školu, Kluz je u Italiji i Sjevernoj Africi letio s engleskim Spitfire-om. Dobio je čin kapetana i “vazduhoplovnog političkog komesara”. Poginuo je 1944., kod pokušaja bombardiranja luke Omiš, kad je njegov Spitfire oborila protuzračna obrana.

Bruno Bušić piše o Galiću i Kluzu


Franjo Kluz

Nakon odlaska u izbjeglištvo, Bruno Bušić je naišao na kopiju “Hrvatskih krila” i napis moga ujaka o Cvitanu Galiću i 1975. objavio tekst, uspoređujući Galića i jugoslavenskog heroja Kluza na osnovu feljtona o Kluzu, koji je tiskan u zagrebačkom “Vjesniku”:

BRUNO BUŠIĆ — DVA MORALA
“U posljednjim ratovima, koji su se vodili na europskom prostoru malo je ostalo od nekadašnjeg ratnog viteštva kad je protivnik gledao protivnika u oči, te pobjeđivao ili život gubio u jednakoj borbi. Među rijetkima koji su sačuvali staru ratničku čast jesu lovci zrakoplovci.

Za vrijeme sukoba između jednog engleskog zrakoplovca i “Crvenog đavola” Manfreda Freiherr von Richthofena, osamdesetostrukog pobjednika u zračnim dvobojima, njemačkom “Crvenom đavolu” zatajila je strojnica. Engleski zrakoplovac je to primijetio, pa mu se posve približio i kad je u svome protivniku prepoznao “Crvenog đavola” mahnuo mu je rukom, srdačno se nasmijao i odletio prema engleskim postavama.

Hrvatski zrakoplovac Cvitan Galić iz Gorice kod Imotskoga bio je jedan od najvećih junaka neba u drugom svjetskom ratu. Jednoga dana zapovjednik zrakoplovnog puka u Banjoj Luci naredio je Galiću da svojim brzim zrakoplovom prati poručnika Franju Kluza i da ga odmah obori, ako se pokaže točnim upozorenje da Kluz namjerava prebjeći u partizanski tabor u Bosanskom Petrovcu. Galić je slijedio Franju Kluza sve do Bosanskog Petrovca, oblijetao ga i domahivao mu da ga odvrati od njegova nauma. Ipak ga nije htio oboriti. Kad je sletio u Banju Luku, Cvitan Galić je u povjerenju rekao svome zapovjedniku: “Ja ne mogu kolegu ubiti, pustio sam ga“.

U svoje vrijeme je zagrebački Vjesnik objavio feljton u više nastavaka o Franji Kluzu. U feljtonu se nadugačko i slavodobitno opisuju dvije zračne “pobjede” Franje Kluza. On je, piše Vjesnik, prvih nekoliko dana nakon bijega i dalje letio na zrakoplovu s hrvatskim oznakama. Jednoga dana zamjetio je dva hrvatska zrakoplova, mahao im je krilima, oni su mu odvratili na isti način, pa su se u letu združili i letjeli skupa u istoj formaciji. Čim im je zašao s leđa Franjo Kluz je pritisnuo obarač na svojoj strojnici i pokosio dvojicu hrvatskih zrakoplovaca, koji ništa nisu slutili. Poslije je pripovijedao kako su se u smrtnom trzaju zgrčili na svojim sjedištima. To su bile jedine dvije zračne “pobjede” Franje Kluza o kojima piše Vjesnik. Imena mnogih ulica i poduzeća nose sada Kluzovo ime. Cvitan Galić je imao 46 priznatih ratnih pobjeda. Njegov grob na Mirogoju zarastao je u travu i korov. Rodbini nije dopušteno da grob urede i obnove.”

Večernji list, koji je objavljivao dosta materijala iz ratne povijesti pisao je o Cvitanu Galiću ali je izostavio ove podatke koji su upečatili karakter Cvitana Galića, kao i karakter Franje Kluza. https://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatski-zracni-asovi-na-krivoj-strani-260949

Foto: Zrakoplov Potez 25 kojim je Faranjo Kluz prebjegao u partizane.

Komentari