Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, je u Varažidnu 20. svibnja 1945., na Kapucinskom trgu, održao genocidni govor pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNE na trg, u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije, i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj. U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: “U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom”.

Autor: Mario Maks Slaviček

Bit će kako ovih dana mladež u Varaždinu, koja je u pionirskim uniformama slavila svoju maturu, nije o ovoj povijesnoj činjenici informirana kroz povijesne knjige i truli neo-jugoslavenski obrazovni sustav koji negira istinu i činjenice, kako iz Drugog svjetskog rata, tako i istinu o Domovinskom obrambenom ratu iz 90-ih.

Ostaje na obitelji i roditeljima i nama koji znademo tu istinu, prenositi ju na mlađe naraštaje. Istine radi. Uzimajući u obzir ovu činjenicu valjalo bi se upitati tko je iz sustava odobrio nekažnjeno promicanje simbola totalitarnog Titovog sustava i zašto policija nije reagirala kao što bi recimo reagirala da su maturanti imali odore iz vremena NDH ili napis Za dom spremni.

Čini se kako zakon ne vrijedi jednako za sve i svakoga, i to je itekako zabrinjavajuće. Borili smo se za izlazak iz te ideologije i protiv takvih simbola i porazili ih u ratu. Tko nam ih i zašto nameće u miru? Što time doziva i za čime teži? Držim kako je to zlorabljenje slobode i demokracije koju smo roditeljima, učiteljima i tim maturantima svojom krvlju stvorili mi, hrvatski branitelji, mi koje su tim činom i oni i državni aparat i sustav uvrijedili i obezvrijedili.

Zašto to kažem i o tome pišem? Evo samo zbog jedne od činjenica s kojima se ti i takvi, reći ćemo Hrvati, ne žele suočiti ili ih oni koji su to dužni nisu naučili, pa zato ih podsjećam čije oznake i ikonografiju su stavili na pleća i glavu, a možebitno i u glavu. Treba li za to kriviti državu, roditelje, učitelje ili djecu, na svakom je od vas zaključiti.

Obračun s “hrvatskim smradom”


Možda niti djeca, niti roditelji, niti učitelji nisu ovo znali, ili pak jesu ali ne mare. Ako podržavaju tu ikonografiju, Tita i partiju i nisu za Hrvatsku, onda trebaju znati da je novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, u Varažidnu 20. svibnja 1945., na Kapucinskom trgu, održao genocidni govor pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNE na trg u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije, i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj. U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima slijedeće: “U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom“.

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – “hrvatski smrad”.

Na tom “smradu” taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenijo ne treba ti kiše, Hrvati te krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je da će “u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame“. (Vjesnik od 25. svibnja 1945).

Spasimo našu domovinu – mi druge nemamo


 

Iz ovoga bi trebala biti jasna pouka svakome tko hrvatski i hrvatstvo promišlja, živi, diše i piše, kako ne bi na se odjenuo titovku, crvenu maramu i veličao tu komunističko-partijsku ikonografiju i režim iz kojeg smo se 90-ih krvlju i ratom otrgli i oslobađali.

Jesmo li se oslobodili?

Danas, više od četvrt stoljeća nakon raspada nekima neprežaljene Jugoslavije, Tita i Partije, čini se kako nismo.

Partija je mutirala, partizani sve mlađahniji, pa primaju penzije i sa 14 godina starosti, a Tita poput zombija, iako se već poodavno raspao kao i Jugoslavija, neke antihrvatske snage pokušavaju oživjeti, korak po korak, mic po mic, što kroz medije, što kroz šalu i parodiju, a bome i kroz politiku, dok ovo posljednje je za Hrvatsku i Hrvate držim najopasnije.

Blagoslovljeni svi Vi koji živite i dišete hrvatsku budite Bogu vjerni – za domovinu spremni, jer još Hrvatska ni propala dok mi živimo. Nije propala, ali nije ni slobodna kako smo željeli. Vrijeme je nama hrvatskim vojnicima, hrvatskim braniteljima, žrtvovati se ponovo. Zbijmo redove, pomolimo se, tražeći među nama ono što nas spaja, a ne što nas razdvaja a to je da spasimo Hrvatsku, našu Domovinu za našu djecu – mi druge nemamo.

Mišlju, perom, riječju i djelom, vaš Hrvatski vojnički red Čuvari Domovine.

Izvor: hkv.hr