Ovakve suprotnosti, dovele su Hrvatsku danas u situaciju rapidnog i temeljitog stvaranja uvjeta za građanski rat, a ta situacija paralizira svekoliku stabilizaciju i napredak ove mlade države, na moralnom i na materijalnom planu, pa umjesto da joj energija ratne pobjede u tisućljetnoj borbi za samostalnost, posluži kao izvor vjere i energije koja bi ju vinula među najupješnije države Europe i svijeta, kako je bilo za očekivati, Hrvatska životari na samom dnu europske skale napretka.

Hrvatska je zemlja velikih suprotnosti, čiji stanovnici se sukobljavaju ne samo po ideološkoj liniji, nego čak i po liniji njenog prava na postojanje, do granica mržnje prema svojim sunarodnjacima, do granica da se jedni toliko vesele svakom zlu koje se njenom narodu danas nanosi ili je u prošlosti bilo nanešeno, uključujući i genocid poznat kao Bleiburg, o čijoj strahoti u javnost tek danas izlaze dokumenti i svjedočanstva, a da suočeni s monstruoznostima tog vremena, neki Hrvati danas, ne nalaze niti malo simpatije za svoje vlastite pretke, nego idu tako daleko da se na svojim suvremenicma s kojima se po pitanju vlastite države ne slažu, idu naslađivati, idu trljati sol u rane, javno govoreći kako smo mi to zaslužili, kako nas tamo nije dovoljno poubijano, što potvrđuje činjenica da još postojimo, mi koji smo bili spremni podnositi žrtve u borbi za samostalnost, u vrijeme kada su njihovi roditelji bili na vlasti i pri vlasti, što potrvrđuje i Domovinski rat sa njima neželjenim ishodom, kada su nas ponovo namjeravali potjerati do Bleiburga i dovršiti ono što su započeli 1945.

Povijest svijeta bilježi mnoge primjere genocida i stradanja mnogih naroda, neki od kojih su se nakon pokušaja istrijebljenja uspjeli osloboditi, poput Ukrajinaca i Armenaca, ali ne bilježi niti jednoga da među preživjelima i konačno slobodnima postoji utjecajna, značajna, brojna i u svakom slučaju prijeteći nezanemariva sekcija preživjelih potomaka tog naroda, koja bi se naslađivala na svakoj nevolji koja je taj narod zadesila ili mu se danas dešava, koja bi trljala ruke i pljeskala svakoj šteti njemu nanešenoj, ne mogavši zatomiti strast i oduševljenje njegovim mukama.

Slobodno možemo reći da u mnogočemu, njihova pasionirana mržnja prema Hrvatskoj prelazi indoktriniranu mržnju našeg megalomanskog, ekspanzionističkog susjeda koji već treće stoljeće za redom, na napušta uvvjerenje o nama kao njihovom, po vjerskoj, svjetonazorskoj i drugim linijama odmetnutom plemenu, koje treba istrijebiti i našu zemlju vratiti njima, što su koristeći sve svoje vjerske i intelektualne snage, u svoj narod usadili kao povijesnu misiju.

Ovakve suprotnosti, dovele su Hrvatsku danas u situaciju rapidnog i temeljitog stvaranja uvjeta za građanski rat, a ta situacija paralizira svekoliku stabilizaciju i napredak ove mlade države, na moralnom i na materijalnom planu, pa umjesto da joj energija ratne pobjede u tisućljetnoj borbi za samostalnost, posluži kao izvor vjere i energije koja bi ju vinula među najuspješnije države Europe i svijeta, kako je bilo za očekivati, Hrvatska životari na samom dnu europske skale napretka, davljena dugovima, uronjena u blato kurupcije i moralne dekadencije na najvišim političkim i gospodarskim instancama, pljačke nacionalnih dimenzija i nepravde čak i tamo gdje bi pravni sustav trebao stajati kao garantor pravičnosti i jednakosti pred zakonom, gdje najveća prijetnja opstanku ovog naroda, iseljavanje, poprima dimezije starozavjetnog biblijskog, mojsijevskog egzodusa, a da se tek povremeno netko sjeti ukazati na tu pojavu, koju bi svatko razuman morao vidjeti kao simptom smrti ove nacije, a oni koji na osnovu zakletve služiti najboljim interesima ovog naroda, nose vlast u državi, ovu pošast relativiziraju, preaveći usporedbe s rijetkim primjerima nekih, često velikih naroda poput poljskoga, koje stopa iseljavanja ne dovodi na rub opstanka i države i naroda, kao što naša nas na očigled svih, dovodi.


Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović govorom u Baranji, ukazujući na mnoge probleme s kojima je Hrvatska suočena, a stavljajući iseljavanje na prvo mjesto, pred cijelim je narodom izjavila da se Hrvatska nalazi u izvanrednom stanju.

Nepovjerenjem i cinizmom, akumuliranim tolikim godinama izdajničkog ponašanja vladajućih, mnogi su zabrinjavajuće riječi u vjerojatno najznačajnjem govoru jednog hrvatskog političara u ovom desetljeću, proglasili ničim drugim nego ranim predizbornim pozicioniranjem, gdje osobni probici prestavljaju jedini cilj. To je jasan indikator moralnog stanja u našem narodu, o kojemu je bilo riječi u gornjem tekstu.

Komentari