Sasvim je besmisleno stvarati rang-liste od ljudi koji su odigravali presudnu ulogu kroz hrvatsku povijest. Ako i ima kakave koristi od lista popularnosti među suvremenicma, koje se s vremena na vrijeme objavljuju u Hrvatskoj, stvarati takve liste među ljudima koje dijele desetljeća i stoljeća, potpunoma drugačije prilike i svjetonazori, apsolutna je besmislica.

Kao da nam nije dovoljno podjela s kojima se suočavamo u današnje vrijeme, nego posežemo u povijest, da “obogatimo” područje međuhrvatskih netrpeljivosti.

Slušam godinama rasprave o tome što bi Tuđman napravio da je umjesto Helmuta Kohla, kao jedinog saveznika 1991. imao Adolfa Hitlera za kancelara i što bi Pavelić napravio da mu je Engleska ponudila savezništvo i što bi “ja” napravio u situacji jednoga ili drugoga i tako u hipotetski beskraj. Jedan je bio suočen s globalnim a drugi s lokalnm ratom, svijet je u ta dva perioda bio neusporedivo drugačiji itd. itd.

Niti o jednom od ova dva čovjeka se uopće ne može govoriti uopćeno, nego je stvar uspostave povijesne istine o Paveliću u raznim periodima njegova života: 1933., 1941. i 1945., kao i o Tuđmanu 1945., 1971., 1991. i 1995. Baš u tome je bit hrvatskog problema, što današnja vlast blokira reviziju povijesti, pa narod mlatara o tome tko je kome miliji, kao da je Hrvatska cura a ovi povijesni likovi njezini udvarači.

Povijest je povijest i obojica su u nju solidno zagazili. Zato što nam danas, na račun lažirane povijesti cijelog 20. stoljeća, nastoje negirati pravo na državnu samostalnost, povijest treba staviti u ruke povjesničara, uspostaviti institut za njenu istragu i omogućiti im sredstva da ju se konačno, jednom i za uvijek, kakva god bila, uspostavi na istini i to polje međuhrvatskih sukoba jednom i za sva vremena isprazni.

Sve dok se ne uspostavi povijesna istina, sasvim je bespredmetno raspravljati povijest Dvadesetog stoljeća a posebno Drugog svjetskog rata. Danas caruje političko i medijsko manevriranje s jugoslavenskom velikosrpskom interpretacijom hrvatske povijesti, koje po prirodi svog izvora mora ići na štetu Hrvatske. Hitno je potrebno hrvatsku povijest uzeti iz ruku političara i predati povijesničarima na profesionalnu analizu.

I na koncu, nije li krajnje vrijeme da Hrvatska politički sazrije i riješi se tog idolopoklonstva kao pokretača nacionalnih strasti?

Komentari