ISPOD TEKSTA PRILOŽENA JE KOMPLETNA LISTA ZASTUPNIKA KOJI SU GLASALI ZA RATIFIKACIJU ISTANBULSKE KONVENCIJE, SVIH KOJI SU GLASALI PROTIV I ONIH KOJI SU SE SUZDRŽALI


Ja bih htio da se objavi popis onih koji su bili za Istanbulsku. Zašto? Zato što narod i ne zna njihova imena (s iznimkama), zato što su više-manje ili potpuno anonimni, pa ako se oni nađu na listama narod se ne će sjećati, a kada bi imao sa sobom popis i s popisom došao na birališta, odmah bi se prisjetio pa ljubitelje Stambolske ne bi zaokružio, ili bi čak prekrižio cijelu listu. Proceduru ćemo vidjeti kada se i ako izmijeni izborni zakon, premda mislim da će se prije promijeniti u BiH nego u Hrvatskoj.

Tek što je Hrvatska pristupila Arktičkom vijeću, u Dubrovniku se temperatura podignula na trideset stupnjeva, što znači da će u kolovozu biti šezdeset, ako netko ne uloži žalbu. I bez toga je bilo vruće prošloga tjedna koji je završio trećim svjetskim ratom u trajanju od 55 minuta. Izvrsna minutaža ako se usporedi s prvim i drugim, ujedno napredak u civiliziranom ratovanju odnosno uvođenje uskladbe između dvije ili tri strane, tzv. dogovorno ratovanje. “Poštovani gospodine Putin, molimo Vas da maknete Ruse s lokacije te i te, poštovani gospodine Asad, molim Vas da sklonite ljude s lokacije te i te, jer ćemo mi raketirati te lokacije, o čemu Vas na vrijeme obavještavamo.

I nakon te predstave treći svjetski rat doduše visi u zraku, ali na to smo se već pomalo priviknuli, osobito mi koji smo desetljećima živjeli u hladnom ratu koji je završio porazom Sovjetskog saveza, ali ne i Rusije. Potonja se oporavila od rasula i sada je opet na nogama, kivna što su ju nakon poraza SSSR-a prezreli, a nije im bilo pametno, pa sada imamo što imamo. Imamo Rusiju već i u Hrvatskoj nakon što je preuzela većinski paket Agrokora (ili koliko ono?) pa veleposlanik Azimov može odahnuti i iz vojničke odore uskočiti u diplomatski običajnu, ma posve drugi čovjek. Nakon što je dobio što je tražio.

Visoke temperature na splitskoj Rivi


Samo šačica njih došla je zbog Istanbulske konvencije, oko pet tisuća po računu vlasti i njezinih predstavnika na zemlji, to jest policije. Tako je matematika šefova MUP-a još jednom, poslije Zagreba, trijumfalno ušla u kurikul, a kakvi će mladi matematičari izaći iz toga sustava, može se pretpostaviti.

Vruće je bilo prošloga tjedna i na splitskoj Rivi. Bio sam stotinu puta u Splitu, ali nisam znao da ima tramvaj. Za dubrovački sam znao, čak sam se u njemu vozio u davnim vremenima, ali za splitski! Nemojte mi reći da govorim krivo: a što je radilo onih pedeset tisuća ljudi na Rivi, ako nije čekalo tramvaj? Hajde, možda su neki čekali katamaran ili trajekt, neki pili kavu, ali je većina čekala tramvaj. Samo šačica njih došla je zbog Istanbulske konvencije, oko pet tisuća po računu vlasti i njezinih predstavnika na zemlji, to jest policije. Tako je matematika šefova MUP-a još jednom, poslije Zagreba, trijumfalno ušla u kurikul, a kakvi će mladi matematičari izaći iz toga sustava, može se pretpostaviti.

Dan poslije tramvaj se dovezao do Hrvatskoga sabora u kojemu je crvena oporba izglasala konvenciju, ponešto i uz pomoć nebeski plavog HDZ. Među plavima se pojavilo sedamnaest veličanstvenih (među trideset protivnika s raznih strana) čija imena treba zapamtiti kada se i ako se nađu na preferencijalnim listama. Imena i prezimena tih rebela su zabilježena, ali ja bih htio da se objavi popis onih koji su bili za Istanbulsku. Zašto? Zato što narod i ne zna njihova imena (s iznimkama), zato što su više-manje ili potpuno anonimni, pa ako se oni nađu na listama narod se ne će sjećati, a kada bi imao sa sobom popis i s popisom došao na birališta, odmah bi se prisjetio pa ljubitelje Stambolske ne bi zaokružio, ili bi čak prekrižio cijelu listu. Proceduru ćemo vidjeti kada se i ako izmijeni izborni zakon, premda mislim da će se prije promijeniti u BiH nego u Hrvatskoj.

Vrijeme tužnoga petka


Možemo mi prekrižiti koga hoćemo, možemo se i križati nad ishodom glasovanja oko Stambolske, ali ostaje da je ratificirana u Hrvatskom saboru, u pozno vrijeme tužnoga petka za hrvatsku uljudbu, nasuprot volji hrvatskih ljudi kojima preostaje referendum, ako uopće do njega dođe i ako crveni aktivisti pojačani plavima ne budu rušili štandove za skupljanje potpisa.

Možemo mi prekrižiti koga hoćemo, možemo se i križati nad ishodom glasovanja oko Stambolske, ali ostaje da je ratificirana u Hrvatskom saboru, u pozno vrijeme tužnoga petka za hrvatsku uljudbu, nasuprot volji hrvatskih ljudi kojima preostaje referendum, ako uopće do njega dođe i ako crveni aktivisti pojačani plavima ne budu rušili štandove za skupljanje potpisa. Plavi su ionako dezorijentirani, stranka je opet jednom ispražnjena od ideologije, pa je logično da u prazan prostor ujašu tuđe kao što je ova iz konvencije, “u suprotnosti s ljudskom stvorenošću, s naravnim zakonom i s temeljnim vrijednostima kršćanske vjere i kulture” (citiram izjavu Hrvatske biskupske koferencije).

Nakon svršenog (?) čina uzde preuzimaju mediji, pa sve koji su bili protiv Istanbulske nazivaju primitivnim seljačinama koji tuku žene, klerofašistima, neoustašama, luđacima i zatucanim figurama iz srednjega vijeka. Čiji je to rječnik? Pa nije rječnik, nego rečnik srpskih Novosti koji se (rječnik) objavljuje u već vrlo dugom trajanju, i ako na Wikipediji otvorite stranicu s informacijama o tom poganom listu, naći ćete upravo navedene ukrasne pridjeve i imenice. Komentatori znanih medija koji se kite hrvatskim imenom, a vrlo su protuhrvatski nasađeni, postali su đaci znanih kolumnista Novosti, i to je u jednoj rečenici opis stanja medijske kulture u Hrvata. Na Wikipediji nalazim i ovu rečenicu: “Koalicijskim sporazumom SDSS-a i HDZ-a tjednik se financira iz državnog proračuna”.

I dok mi tako gladimo peruškom beogradske doušnike koji Novosti predstavljaju javnosti kao politički tjednik Srba u Hrvatskoj, što je laž jer je riječ o tjedniku SDSS-a, dok mi, znači, trpimo uvrjede mahnitih novinara jedne stranke nesklone Hrvatskoj (u najmanju ruku), u Vojvodini se hrvatska manjina osjeća sve lošije i nestaju zadnji obrisi samosvojnosti, a posve oslobođen makar presuđeni Šešelj govori da bi opet učinio isto, to jest protjerao Hrvate iz Vojvodine u stilu svoga slavnog govora u Hrtkovcima. Pa ako živite kao Hrvat u Vojvodini, onda vas ta najava doista može uzdrmati.

Koliko je Hrvata morali napustiti Vojvodinu (Srbiju), a radi se o desetcima i desetcima tisuća, o tome se malo ili nimalo govori, uz napomenu da ondje rata nije bilo, niti su se Hrvati oružano pobunili protiv Srba. I uopće se nisu pobunili, nisu imali šanse. Očekujem da Šešelja pozovu u Zagreb na festival tolerancije koji je (uz izmimke) pranje mozga, uz sudjelovanje lakrdijaša Zuroffa (“genocida u Srebrenici nije bilo“) koji vrijeđa Hrvate i hrvatsku predsjednicu, čime dobiva pozivnicu na taj festival. No nešto se događa – HTV snima, ne skriva da je dvorana bila žalosno poluprazna.

Ispričavam se na kratkoći teksta, imao sam neke probleme s tehnologijom i usporedo s jednim panjem u vrtu.

Foto: Fah – Nisu samo crveni pljeskali


Zastupnici koji su glasali za ratifikaciju Istanbulske konvencije:

Bačić Branko (HDZ)
Bačić Ante (HDZ)
Balić Marijana (HDZ)
Barišić Dražen (HDZ)
Bedeković Vesna (HDZ)
Borić Josip(HDZ)
Čelić Ivan (HDZ)
Čičak Mato (HDZ)
Ćosić Pero (HDZ)
Đakić Josip (HDZ)
Felak Damir (HDZ)
Jandroković Gordan (HDZ)
Horvat Darko (HDZ)
Josić, Željka (HDZ)
Branka Juričev-Martinčev (HDZ)
Karlić Mladen (HDZ)
Kirin Ivan (HDZ)
Klarić Tomislav (HDZ)
Kopić Vlatko (HDZ)
Križanić Josip (HDZ)
Kustić Marijan (HDZ)
Lipošćak Tomislav (HDZ)
Lukačić Ljubica (HDZ)
Lončar Davor (HDZ)
Maksimčuk Ljubica (HDZ)
Mikulić, Andrija (HDZ)
Miličević Davor (HDZ)
Milošević Domagoj Ivan (HDZ)
Perić Grozdana (HDZ)
Petrijevčanin Vuksanović Irena (HDZ)
Putica Sanja (HDZ)
Reiner Željko (HDZ)
Roščić Dragica (HDZ)
Sanader Ante (HDZ)
Sokol Tomislav (HDZ)
Stričak Anđelko (HDZ)
Šimić Marko (HDZ)
Šapina Stipo (HDZ)
Tušek Žarko (HDZ)
Torgergeli Miro (HDZ)
Bernardić Davor (SDP)
Dragovan Igor (SDP)
Miljenić Orsat (SDP)
Klisović Joško (SDP)
Maras Gordan (SDP)
Babić Vedran (SDP)
Siniša Hajdaš Dončić (SDP)
Prelec Alen (SDP)
Kovač Stjepan (SDP)
Alfirev Marija (SDP)
Habek Mario (SDP)
Hajduković Domagoj (SDP)
Tomić Damir (SDP)
Ronko Zdravko (SDP)
Vlaović Davor (SDP)
Marta Luc-Polanc (SDP)
Matić Predrag (SDP)
Mrsić Mirando (SDP)
Stazić Nenad (SDP)
Glavašević Bojan (SDP)
Zmajlović Mihael (SDP)
Mateljan Damir (SDP)
Đujić Saša (SDP)
Jovanović Željko (SDP)
Grbin Peđa (SDP)
Nada Turina Đurić (SDP)
Jerković Romana (SDP)
Ostojić Ranko (SDP)
Glasovac Sabina (SDP)
Vidović Franko (SDP)
Lalovac Boris (SDP)
Grčić Branko (SDP)
Bauk Arsen (SDP)
Parić Darko (SDP)
Dotrajali MOST-ovci (SDP)
Runtić Hrvoje (MOST)
Vučetić Marko (MOST)
Dobrović Slave (MOST)
Robert Podoljnjak (MOST)
Ines Strenja Linić (MOST)
Batinić Milorad (HNS)
Goran Beus Richembergh (HNS)
Čuraj Stjepan (HNS)
Makar Božica (HNS)
Anka Mrak Taritaš (HNS)
Puh Marija (HNS)
Topolka Bernarda (HNS)
Pusić Vesna (HNS)
Beljak Krešo (HSS)
Mladen Madjer (HSS)
Željko Lenart (HSS)
Ana-Marija Petin (HSS)
Jeckov Dragana (SDSS)
Milošević Boris (SDSS)
Pupovac Milorad (SDSS)
Bilek Vladimir (NZ)
Jankovics Robert (NZ)
Kajtazi, Veljko (NZ)
Ermina Lekaj Prljaskalj (NZ)
Miletić Boris (IDS)
Denetlika Tulio (IDS)
Sponza Giovanni (IDS)
Orepić Vlaho (NZ)
Lacković, Željko (NZ)
Varda, Kažimir (NZ)
Goran Aleksić (SNAGA)
Dumbović, Darinko (Reformisti)
Darinko Kosor (HSLS)
Glavaš Branimir (HDSSB)
Hrelja Silvano (HSU)
Saucha Tomislav (NZ)

Zastupnici koji su glasali protiv ratifikacije Istanbulske konvencije:

Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Čelić, Marija Jelkovac, Anton Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić, Miroslav Tuđman, Nikola Grmoja, Božo Petrov, Miro Bulj, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Tomislav Panenić, Marko Sladoljev, Ivica Mišić, Bruna Esih, Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Goran Dodig, Branko Hrg, Ivan Lovrinović, Kažimir Varda, Hrvoje Zekanović.

Od glasanja se se suzdržali: Ivan Šuker, Marin Škibola, Božo Ljubić i Željko Raguž.