Svakodnevno smo svjedoci žestokih napada, moćnog međunarodnog nevladinog sektora, obavještajnih, financijskih, medijskih pa i drugih faktora kojima je cilj srušiti te trajno kompromitirati ideju jake države.
Podjele na lijeve i desne, crne i crvene, ustaše i partizane nije uopće hrvatska posebnost. Radi se o liniji razdvajanja koja je uočljiva u svim državama zapadne demokracije, zemljama kršćanske tradicije. Ta podjela u svojoj biti proizlazi iz starog, iskonskog sukoba dobra i zla. Jednako u Hrvatskoj, europskim zemljama i SAD-u. U državama gdje su na vlasti jaki autoritarni vođe taj je sukob očitiji i vidljiv kao snažna unutarnja agresija mnogih sastavnica sustava koji svoj opstanak ili smisao svojeg postojanja pronalaze i provode upravo u napadu na vođu, na autoritet koji bi morao biti jamac održivosti pravne države, poštovanja zakona, odnosno jednakih prava za sve. Svakodnevno smo svjedoci žestokih napada, moćnog međunarodnog nevladinog sektora, obavještajnih, financijskih, medijskih pa i drugih faktora kojima je cilj srušiti te trajno kompromitirati ideju jake države i snažnoga vođe. Bez obzira na to radi li se o Mađarskoj, Poljskoj, SAD-u, Rusiji ili sjetimo se kako je to izgledalo u Hrvatskoj za vrijeme Tuđmana.
Je li svijet izložen agresivnom planu potpunog zatiranja nacionalnih i državnih identiteta i osobnosti? Koliko je današnja situacija s migrantima slična onoj situaciji s barbarima (ondašnjim migrantima) u zadnjim desetljećima staroga Rimskog carstva? Je li Trump lud političar ili vođa koji pokušava sačuvati prepoznatljivi civilizacijski doseg svoje domovine? Sloboda posjedovanja oružja je jamac sigurnosti ili vodi u povećanje nasilja u društvu? Treba li i Hrvatska otvoriti temu slobode nošenja oružja?