N1 televizija u Hrvatskoj je iznad zakona

0
2500

Agencije za elektroničke medije, ista ona koja je Z1 televiziju zabranila na tri dana zbog jedne benigne satirične odjave, u odogovoru na pismeni upit Projekta Velebit, proglasila se nenadležnom nad N1 televizijom, čija je osnovna karakteristika, slabo kamuflirano jugoslavenstvo. 

Mirjana Rakić i Goran Radman

N1 televizija u Hrvatskoj djeluje potpuno izvan svake zakonske kontrole. Tim povodom Projekt Velebit je poslao pismeni upit nadležnoj Agenciji za elektroničke medije, od koje je stigao odgovor, kako ta Agencija nije nadležna za nadzor rada i novinarskog izvještavanja N1 televizije!

N1 televizija je vrlo zanimljiva pojava u hrvatskom medijskom prostoru. Njen dolazak je 2014. godine spektakularno najavljivan kao vrhunski medijski događaj, ravan otkriću Gutenbergovog tiskarskoga stroja. Razlog je bio taj što je N1 nekakva ispostava planetarnog CNN-a pa smo mi ‘neuki’ tu u Hrvatskoj, trebali biti posebno počašćeni zbog toga. Međutim, stvari su se vrlo brzo razbistrile i pokazale pravu narav ‘planetarne’ N1 koncepcije. Naime N1 televizija se emitira iz studija u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, a gleda se u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Otprilike isto kao i JRT ili JUTEL i to ne samo teritorijalno, nego i koncepcijski, odnosno urednički, a to znači vrlo tvrdo jugoslavenski.

Odgovor Mirjane Rakić na pismeni upit Projekta Velebit povodom nadležnosti nad N1 televizijom

Vlasnik N1 televizije je luksemburška tvrtka Adria News S.a.r.l., a u Hrvatskoj je na Trgovačkom sudu registrirana kao Adria News d.o.o., s djelatnošću javnoga informiranja. Način poslovanja, odnosno javnoga informiranja N1 televizije je potpuno prošao ispod radara hrvatske javnosti. U razgovoru s brojnim novinarima ili političarima kojima je bliska medijska problematika, ispostavilo se da vlada potpuno neznanje o tome kako ta televizija u Hrvatskoj djeluje, pod potpuno drugačijim propisima i pravilima, nego svi ostali mediji, točnije pod nikakvim.

Uostalom i autor ovog teksta je sasvim slučajno saznao za ovaj nevjerojatni paradoks preko jednog opširnog teksta kolege Mate Bašića, o jednom drugom slučaju, po kojemu se vidi da sveprisutna N1 televizija u Hrvatskoj djeluje potpuno ilegalno, protuzakonito i to ponajprije zahvaljujući nevjerojatnoj benevolentnosti nadležne Agencije za elektroničke medije, iste one koja je Z1 televiziju zabranila na tri dana zbog jedne benigne satirične odjave.

Stoga smo nadležnoj Agenciji za elektroničke medije poslali dopis, da nam objasne temeljem kojih zakona, propisa i odredbi, N1 televizija djeluje u Hrvatskoj? Tko nadzire njihovo poslovanje, novinarsko izvještavanje i njihov informativni program? Kako je regulirana njihova urednička i kaznena odgovornost emitiranog sadržaja u Hrvatskoj?

Kako smo već spomenuli u tekstu, nadležna se Agencija proglasila nenadležnom, a odgovor koji smo dobili, objavljujemo uz ovaj tekst. Zanimljivo je objašnjenje nenadležnosti nadležne Agencije koji potpisuje ravnateljica Mirjana Rakić i koje glasi: “Sukladno načelu zemlje porijekla, društvo može biti u nadležnosti samo jedne zemlje članice EU, a to je u ovom slučaju Luksemburg. Navedeno načelo je osnova Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama te omogućuje stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta”.

E sad, ovako sročeno objašnjenje zapravo ništa ne znači i ne daje objašnjenje za odgovor koji nam je stigao iz Rakićkine agencije, a evo zašto:

U obrazloženju ravnateljica Mirjana Rakić spominje “Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama”. Radi se o Direktivi koja regulira prekograničnu razmjenu tehnologija i medijskog sadržaja i stvaranja zajedničkog tržišta. U jednom se članu spominje nadležnost koja se svodi na jednu zemlju, ali Direktiva ne određuje koja bi to trebala biti. U ovom bi slučaju u najmanju ruku bilo suludo očekivati kako će neka luksemburška nadzorna agencija nadzirati rad N1 televizije u Hrvatskoj ili poduzeća Adria News d.o.o., registriranog u Hrvatskoj. U obrazloženju se još spominje i stvaranje jedinstvenog digitalnog tržišta koje je kao ideja prisutno u raznim dokumentima EU, ali se uglavnom odnosi za stvaranje zajedničkog tržišta integriranjem elektronskog i internetskog poslovanja od onog kartičnog pa do upravnog. Dakle ni tu nema ničega zbog čega bi se nadležna hrvatska agencija mogla proglastiti nenadležnom.

I na kraju se Dopis Agencije poziva na članke Zakona o elektroničkim medijima, koji u člancima 5. i 6. upravo reguliraju ovakve slučajeve poput ovog N1 televizije. Članak 5. regulira mogućnost registracije poslovanja stranih tvrtki, a članak 6. i izrijekom predviđa situaciju kada “pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u drugoj državi članici Europske unije, a uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi se donose u Republici Hrvatskoj” pa se za njega smatra da ima poslovni nastan (što znači da su tijela vlasti RH nadležna za poslovanje) u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da u Republici Hrvatskoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga. Na N1 televiziji u Hrvatskoj je zaposleno, odnosno angažirano, oko 150 ljudi.

Ukratko, ovakvo obrazloženje odgovora o nenadležnosti, zapravo kada se bolje proanalizira, upućuje na upravo suprotni odgovor, a to je da je Agencija za elektroničke medije nadležna za program N1 televizije. Postavlja se pitanje zašto se je nadležna Agencija za elektroničke medije proglasila nenadležnom u slučaju N1 televizije? Primjerice, zašto je ista ta Agencija nadležna u slučaju RTL-a ili Nova tv? Jer i to su strane tv kuće koje su osnovale svoje podružnice u Hrvatskoj, baš kao i N1 televizija. Zašto dijametralno suprotna mjerila u istim slučajevima?

Je li moguće da odgovorni u Agenciji za elektroničke medije nisu dovoljno kompetentni za ovakve slučajeve?

Ili se možda pravi razlog ovakvog benevolentnog stava Agencije krije u programu, uređivačkoj koncepciji i u političko-ideološkom usmjerenju N1 televizije, koje se ne može opisati nikako drugačije nego kao slabo kamuflirano jugoslavenstvo?

Prethodni članakHribar – Ne postoje domoljubni
filmovi, taj žanr ne postoji
Sljedeći članakIvan Oršanić – Hrvatska i Srbija