Kontrola medija u Hrvatskoj je, to moramo konstatirati, tradicionalni srpski politički biznis u Hrvatskoj. Kroz povijest, ako pogledamo zadnjih otprilike 120 godina, jasno se vidi dominacija ili presudna zakonodavna i izvršna uloga srpskog političkog miljea u Hrvatskoj, kada su mediji u pitanju, bez obzira hoćemo li se baviti Friedjungovim ili Veleizdajničkim procesom s početka 20. stoljeća ili današnjom dominacijom Srba, odnosno velikosrpske ideologije u Agenciji za elektroničke medije, Hrvatskom novinarskom društvu, HRT-u, HINA-i, a situacija je slična i u drugim komercijalnim nacionalnim tv kućama ili dnevnim listovima.

Zbog toga hrvatske udvorice jednako drhture u većini stranaka hrvatskog lijevo-desnog političkoga spektra i umalo dobiju srčani udar kada netko posumnja u njihovu antifašističku pravovjernost. Slična je situacija u i u tv kućama koje od Agencije za elektroničke medije dobivaju značajna financijska sredstva, ali samo pod uvjetom da se ne bave razotkrivanjem velikosrpske ideologije, budući ti ideolozi stoluju u toj Agenciji. Nedavni potez Z1 televizije koji je zabranio emisiju Markov trg u kojoj je otvorena rasprava o pozdravu ‘Za dom spremni’ utjelovljuje upravu svu bijedu tog hrvatskog podaništva. Pokazalo se da je i u tom slučaju, koji se svodi na vječnu ljudsku dvojbu ‘imati ili biti’, prevagnulo imati.

Nažalost, ništa novo na hrvatskoj političkoj sceni. Primjerice, prošli se tjedan Vlaho Orepić na jugoslavenskoj N1 televiziji, koju financira Hrvatska elektroprivreda, zaklinjao voditelju da on ni u primisli ne misli da je ‘Za dom spremni’ ustaški pozdrav. Teško je objasniti kakvi su to bipolarni poremećaji hrvatskog političkog kmetstva koje je pretrčavalo od jugoslavenske do hrvatske zastave i obrnuto.

Ne treba čuditi kada i hrvatski predsjednik vlade nakon intervjua kod srpskog novinara u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ na Hrvatskoj televiziji dobije žuljeve na koljenima od klečanja. Možete li zamisliti da su na državnoj srpskoj televiziji RTS-u glavni novinari Hrvati i da pred njima Vučić dolazi skrušeno recitirati isprike Hrvatima, spuštenih gaća, na koljenima, glave pognute do poda? Je li to poremećaj osobnosti? Je li to poremećaj poimanja nacionalnoga identiteta? Je li to potpuna mahnitost hrvatske dodvoričke politike? Za usporedbu, nekoliko dana prije toga na upit hrvatskog novinara o državnom proračunu vlade, isti je taj predsjednik vlade odgovorio državnički bahato tom novinaru, neka iziđe na izbore i onda sam sastavlja proračun.

Štogod mislili, Milorad Pupovac je najpošteniji političar u hrvatskoj jer on ima stav, on svoje četništvo ne taji i javno ga zagovara. To što uspijeva svoju antihrvatsku ideologiju Hrvatima masno naplatiti vještina je jednaka trgovcu koji Eskimima prodaje frižidere. Pupovac je zapravo veliki frajer. Zamislite da u Srbiji vodite ustašku stranku, da vas srpska država masno plaća, da vas nakon svakog izbora čekaju zajamčena zastupnička mjesta u srpskom parlamentu, koalirate u njihovoj vladi, a čim nešto javno zinete trče njihovi novinari i prenose svaku vašu riječ kao da se radi o božjoj objavi. Možete li to zamisliti? Najnovije Pupovčevo zakucavanje jest tumačenje hrvatskih zakonodavnih okvira, prema kojima je četništvo sasvim legalno u Hrvatskoj. I nikom ništa. Zapravo, nije nikom ništa. Naprotiv, ove će godine Pupovčeva ekipa dobiti još veća sredstva od Plenkovićeve vlade. Pa vi sad recite što god hoćete, ali to je političko majstorstvo koje se temelji na hrvatskom podaničkom mentalitetu.

Stvari su otišle predaleko. Toliko da se sve to više ne može riješiti ovakvom demokracijom. To patološko antifašiziranje, to histerično pumpanje kampanje javnoga linča proskribiranih zadomspremaša poprima razmjere srednjovjekovnih epidemija kuge, kolere ili gube. Kao ni onda ni danas nema lijeka, ali su se u Hrvatskoj dosjetili genijalnog rješenja. Bolesno se proglašava normalnim, histerija vrlinom, a poremećenost postaje uvjet političke karijere. Pa tako, umjesto da se gubavce liječi ili stavlja u karantenu, njih se proglašava normalnim i zdravim, daje im se vlast, novac, pozicije, a ostale nezaražene se pokušava zaraziti ili ih se odstrani iz javnog života. Dakle, u Hrvatskoj ‘gubavci’ pišu zakone, po njima dijele pravdu, gubom u školama djecu kontaminiraju i gubu šire kroz cijeli javni i medijski prostor. Tako je Hrvatska postala europski aparthejd u kojem su gubavci povlaštena kasta, a ostali koji se još nisu zarazili, marva, stoka vrijedna izrabljivanja, batinanja, iskorištavanja dok ne lipsa, krepa ili se ne odseli zauvijek.

Pale su maske svih tih antifa i njihovog antiustaškog muškoložništva koje čuči u toj pohotnoj potjeri za nasladom prokazivanja. Raspomamili su se za ustaškom estetikom i retorikom, halapljivo je gutaju, ne vade ju iz usta, pomahnitali od sladostrasti. Rokću i stenju javnim eterom dodvorničkom retorikom u ritmu razdora, mržnje i ludila.

Ne treba dvojiti. Ovo zatezanje živaca nacije se kuha namjerno i vrlo uspješno. Namjerno se svi ti gubavci napinju i trude naciji popeti na onu stvar. Namjerno izazivaju, jer su uvjereni u svoju svemoć i u slabost nacije. Ali tu se varaju. Neminovno će ubrati plod svoje prljave rabote. Prljavštinama su se obilježili. Sami sebe su osudili. Val bijesa, mržnje i osude koji su gradili na kraju će ih proždrijeti.

Vrijeme adventa, došašća donosi nešto novo. Donosi novog čovjeka u Hrvatskoj, čovjeka slobode. Čovjeka koji više neće nikome objašnjavati svoje postupke i razloge zbog kojih je postupio. Čovjeka koji čini ono što želi samo zato što je slobodan. Projekt Velebit će promicati, poticati i graditi mentalitet novog hrvatskog čovjeka, slobodnog čovjeka, nasuprot mentalitetu podaništva koje je u stalnoj potrebi i potrazi za nekim novim ili starim gospodarom. Novi čovjek će odbaciti stoljetne kmetovske manire i modele društvenoga ponašanja, promišljanja svojega identiteta, a u konačnici i življenja svoje sadašnjosti i budućnosti. U suštini radi se o izradi novog sustava poimanja slobode, slobode izbora pa samim time i onoga što se bira. Uvjet za to jest odgovornost kao neminovna povijesna, mitološka i transcendentna komplementarnost svake kreativne slobode, pa tako i ove naše Hrvatske, obećane zemlje.

Komentari