Kuća koju gradi Plenković osuđena je na propast

Velika je sličnost Sanaderovog i današnjeg HDZ-a. I Sanader je hranio parazite, protivnike Hrvatske, tražio je mir tako da je sve neprijatelje zasipao povlasticama i hranio na hrvatski račun.

0
422

(Lk 6:47-49) 
“Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.”
“Zapljušti kiša, navale bujice, puhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.”
26) “Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku.
“Zapljušti kiša, navale bujice, puhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.” 

Kažu da pametan čovjek uči na tuđim greškama, budala na svojima, ali što reći za one koji ne uče niti na svojim greškama i uporno potvrđuju Einsteinovu definiciju ludila:

Raditi uporno iste stvari i očekivati drukčiji rezultat, definicija je ludila.”

Dakle, poučak Sanader: Razvijanje tobože civilnih udruga od kojih su mnoge apsolutno protuhrvatski nastrojene, a dobar dio i ispostave obavještajnih agencija neprijateljskih država, od kojih, također, dobar dio njih ne radi apsolutno ništa osim nan ošenja štete Hrvatskoj kao državi i difamiranja i sotoniziranja hrvatskog naroda, ne može, po definiciji, donijeti nikakvo dobro hrvatskomu narodu.

Udruživanje sa svima koji su na bilo koji način naštetili Hrvatskoj ili je mrze iz dna svoje crne duše, ili po svoje mišljenje idu u nama neprijateljski nastrojenu državu, ili sve to u jednom pakiranju, ne može, po definiciji, donijeti nikakvo dobro hrvatskomu narodu.

Odbacivanje svih koji su se borili i stvarali državu, a u korist onih koji su nas napadali te dvostruki i neljudski kriteriji za iste stvari neprijateljima i braniteljima pa branitelji leže po zatvorima dok abolirani vođe terorističke pobune, pa čak i dokazani zločinci, zauzimaju sve vitalne funkcije u državi Hrvatskoj, ne može, po definiciji, donijeti nikakvo dobro hrvatskomu narodu.

Odbacivanje svih koji su pružili značajniji otpor SDP-ovoj “Mi ili oni” agendi, u kojoj su “oni” svi koji hrvatski dišu i koje srce i duša boli kad vide kako se rastače sve hrvatsko i kršćansko u korist apsolutno svih koji ne vide smisao Hrvatske kao države, ne može, po definiciji, donijeti nikakvo dobro hrvatskomu narodu.

Velika je sličnost Sanaderovog i današnjeg HDZ-a. I Sanader je hranio parazite, protivnike Hrvatske, tražio je mir tako da je sve neprijatelje zasipao povlasticama i hranio na hrvatski račun.

A što su oni radili?

Ono što im je u opisu posla – razvili su kontrolne mehanizme kojima upravljaju Hrvatskom, s ciljem stvaranja velike ruševine na kojoj će graditi svoju državu.

Instalirali su dugmad po čitavoj Hrvatskoj, instalirali prekidače, otpornike, strujne ograde, postavili otrovne zamke, izvrgnuli ruglu sve što nosi predznak “Hrvatski”… I sad djeluju kao cjelina kojoj se ne može pružiti otpor, jer otpor znači bol, patnju, još jače izljeve neljudske mržnje, napade sa svih strana, otvaranje starih i prastarih rana. Nisu oni toliko brojni, ali znaju znanje, pa tako na nekakav prosvjed protiv nečega (obavezno hrvatskoga) prosvjed poziva platforma 112, to bi trebalo biti kao 112 nekakvih umjetnika, mudrih glava, udruga, bla, bla, a na prosvjed ih dođe 6. Čovjek bi očekivao bar 112 nečega, ali ne, no lijepo i moćno zvuči 112 udruga i pojedinaca kad se blati Hrvatska, nema veze ako ih je jedva 6-7, bitna je propaganda i privid važnosti.

Znaju neprijatelji Hrvatske koga i čime kupiti, ucjeniti, uništiti ako prve dvije opcije ne prođu. S njima graditi državu je graditi u živom blatu, znači graditi sebi grob, a ne kuću.

S takvima Plenković gradi našu kuću.

Plenković našu kuću gradi sa Stanimirovićem, Merčep je u zatvoru, Stanimirović je za vrijeme pada Vukovara bio šef saniteta i kao takav odgovoran za ranjenike, odgovornost je pokazao tako da je likovao i izjavio da je napokon uništeno posljednje ustaško uporište – vukovarska bolnica. Dakle klanje nekoliko stotina ranjenika, doktora i sestara je u šefu saniteta okupatorske vojske izazvalo oduševljenje, Plenković s njim ide graditi našu kuću! Strahotno!!!

Istovremeno, Hasanbegovićev je neoprostivi grijeh slikanje sa kapom HOS-a, onom istom kapom pod kojom se od Stanimirovićevih drugova zvezdaša branio Vukovar. Bogu za plakati!

Marijan Popović ugrađen je u temelje naše kuće kad su ga ranjenog odveli i ubili oni koji danas i na njegovim kostima grade našu kuću. S takvima se ne gradi niti septička jama, a kamoli kuća, s takvima sebi gradiš jedino grob, ili svomu narodu.

Hrvatski heroj obrane Vukovara, jedan od mnogih, Tomislav Merčep je u zatvoru, a ni drugi nisu puno bolje prošli niti ih se pita da grade našu kuću, zna se koga se pita.

Milorad Pupovac trči i nekidan po svoje mišljenje, kod Vučića u Srbiju, o Hrvatskoj budućnosti i o veličini i obliku Hrvatske kuće! Naše kuće! O našoj kući odlučuje Vučič, ali ne i Bruna Esih, primjerice.

Milorad Pupovac živi u Hrvatskoj, pravi se da mu je boljitak Hrvatske na umu, naravno, nikad tako nešto nije službeno izjavio, ali provlači nekakvu tezu o tomu da on kao nekome želi dobro, a to kakav je oblik toga dobra koje on nama želi morao je ići doznati od Šešeljevog učenika i nekadašnjeg po-četnika Vučića, koji je u Glini tvrdio da Krajina više nikad neće biti Hrvatska i koji je veselo trčkarao po Hrvatskoj i širio očaj, mržnju i smrt, dok su “hrabri” Krajišnici vršili genocid nad civilima po tzv. Krajini, također je veselo trčkarao oko Sarajeva sa automatskom puškom dok su Sarajlije i čitavu BiH također utapali u jezerima krvi.

Dakle, Vučić je objasnio Miloradu Pupovcu kako će nam pomoći izgraditi kuću-grob i sad će on pomoći Plenkoviću u izgradnji naše kuće-groba, dok naši heroji trunu po zatvorima.

Možda mi i ne zaslužujemo svoju državu kad ovo dopuštamo!

Plenković gradi našu kuću sa svima koji su pružili nadljudski i neljudski otpor povratku HDZ-a na vlast pa su pisali pamflete po čitavom svijetu, izlazili iz HDZ-a, nasrtali na predsjednicu za vrijeme kampanje, dok smo se mi svim srcem borili da Rejting Efendija i počasni zmijar Regiona ne ponovi mandat i ne doživi opet onakvu strahotu da mu se pjeva (u šatoru) himna pa da on mora onako stisnutih šačica trpjeti taj užas ustaške zmije, koja je digla glavu i pjeva Lijepa naša. A onda su nas napali da smo mi bili protiv Kolinde i HDZ-a (Brkić) i da smo zato protiv Dalić, a Dalić je bila protiv Kolinde dok smo se mi borili za pravdu, ali hajde ti to objasni Brkiću. Zato je pravedno da je i on sad u nemilosti, ali to je manje bitno, bitno je da se kuća-grob gradi sa onima koji su bili i protiv HDZ-a i protiv Kolinde, a najvažnije – protiv hrvatskog naroda.

Kuća se ne gradi sa onima koji tvoj narod nazivaju šupcima koji će biti skrckani i posrani, državu šupačkom i nevrijednom života, odnosno da nikad nije postojala, ne postoji ni sad i nikad neće postojati. S njima Plenković gradi našu kuću, u živom blatu, od balege. Ja u takvoj kući ne želim živjeti!

Kuća se gradi sa obitelji, sa onima koji vole svoju zemlju i ljude!

Kuća se gradi sa Peđom Mišićem, Vukovarcem koji ljubi svoju domovinu Hrvatsku, uprkos famama i lažima da Srbi moraju mrziti svaku Hrvatsku. U Hrvatsku kuću kosti je ugradio i Stojan Vujnović, HOS-ovac, također Srbin, ali ni on (da je živ) ne bi bio pozvan da gradi našu zajedničku i voljenu kuću, jer je imao neoprostivu i smrtonosnu manu, beskrajno je volio Hrvatsku i nije trčao do četničkih vojvoda po mišljenje treba li braniti svoju domovinu.

Kuća se gradi sa Hasanbegovićem koji da i hoće ne može sakriti ljubav prema Hrvatskoj, to se osjeti, vidi, čuje…

Kuća se gradi sa ljudima kao Bruna Esih, general Glasnović, pukovnik Culej, no kao što znamo svi su oni u nemilosti jer imaju neoprostivu i smrtonosnu manu – vole Hrvatsku.

Zapanjujuće je koliko problema imaju svi koji vole Hrvatsku i kako ih se na svakom koraku koči, usporava, šikanira, izbacuje, maltretira, ponižava, blati, gazi…, to je ona priča o ugrađenim prekidačima, otpornicima, otrovnim zamkama, gumbima, gamadi.

Sanader je imao INU, Plenković ima Agrokor, opet nešto slično. I opet vrlo ružna priča aposlutno netransparentna i sigurno sa nesretnim završetkom, narodu. Oligarhija će izaći bogatija iz te priče, narod sa neshvatljivim dugovima, ali koga briga za narod.

90-ih smo se borili protiv komunizma, izrabljivanja, za svoju državu, državu bez komunističkih mastodonata koje moramo futrati i propadati, dok oni mogu raditi što hoće i za njih zakoni ne važe, a o zakonima tržišta da ne pričamo.

Danas imamo na vlasti djecu komunista, mašala. Izrabljiva tko koga stigne, najviše radnike. Umjesto hrpe velikih mastodonata koji generiraju samo gubitke danas imamo ultragigantskog mastodonta koji proizvodi ultragigantske gubitke i opet država glumi privatnog poduzetnika koji presipa iz šupljeg u prazno, kako će završiti svi, ali baš svi, znamo.

A na tome Plenković također gradi našu kuću. U živom pijesku, od blata, sa dokazanim i osvjedočenim neprijateljima Hrvatske, a još se nisam ni dotakao HNS-a. HNS-a koji se čak službeno i srami koalicije sa HDZ-om, kao da nisu, u odnosu na svoju veličinu, rekorderi po broju osuđenih, sudskim postupcima u tijeku, istragama i slično. Licemjerje, užasno licemjerje, ali i sa njima Plenković želi graditi našu kuću, to je valjda baš zbog navedenoga, a i njihove sklonosti Regionu, ako nije to onda stvarno ne znam što je?
Vesna Pusić je bila ministrica vanjskih poslova i jednom je upitaše što radi? Odgovorila je otprilike ovako: “Radimo na tome da Srbija što prije uđe u EU i jako se trudimo da što prije otpočne sa pristupnim pregovorima…” pomislih da je to neka njihova ministarka koja se jednako vabi, ali nije, to je ministrica-ministarka RH, bila. Idealna za graditi našu kuću, prema propisanim Region obrascima.

Kuća koju gradi Plenković osuđena je na propast, u takvom obliku, jer “zapljušti kiša, navale bujice, puhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.

Kao i Sanaderova, pa smo godinama zaglavili u kokošarskom limbu, a život prolazi, u očaju i patnji većine.

Treba li nam to? Zašto HDZ ne voli one koji su ga doveli na vlast i kojima je Hrvatska ljubav i poziv, zašto s njima ne želi graditi kuću, a sa neprijateljima gradi? Zar hrvatski narod nije zaslužio da mu kuću grade oni koji vole i koji su branili Hrvatsku, a ne oni koji je razgrađuju i mrze, koji su se i puškom i lažima, u najstrašnijim trenutcima, “o 11000 “pokrštene srpske dece” borili protiv Hrvatske?

Zašto je naša kuća svako malo u plamenu i “velika ruševina”?

Zato što kad kuću gradiš sa onima koji je grade sa ljubavlju onda takvi popravljaju rupe i pukotine, upozoravaju na nedostatke, ne odaju neprijateljima slabe točke svoje kuće, niti izdaju skrivene ulaze, i trude se sagraditi kuću koja će trajati i koju neće kiša i poplava srušiti, a kad gradiš sa neprijateljima možeš biti siguran da će svaku pukotinu proširiti, svaku rupu produbiti, postaviti zamke, oslabiti temelje gdje god može, njemu je u interesu da se kuća što prije sruši, on će izdati i javno objaviti svaki nedostatak i tajne ulaze, tako da svatko sa zlim namjerama može lako ući i uništiti domaćine, obitelj.

Zato nam je kuća svako malo “velika ruševina”.

Dok se Bogu ne okrenemo i ne počnemo slušati riječi mudrosti, mira i napretka nećemo imati.

Zato i danas apsolutno stoje, kao upozorenje današnjim politikantima i narodu, riječi Stjepana Radića:

Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska!

Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu