ISTODOBNO IZGORJELE ZASTAVA SRPSKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ I ZASTAVA HRVATSKE NACIONALNE MANJINE U GLINI

Pod naslovom “U Glini zapaljena zastava srpske manjine”, stanoviti je Vladimir Jurišić Hello u zagrebačkim Novostima/Новостима, s nadnevkom 30. studenoga 2016. objavio da je ”u noći s utorka na srijedu nepoznati počinitelji, jedan ili više njih, zapalili su zastavu srpske nacionalne manjine koja je, uz ostale zastave, bila izvješena na zgradi u kojoj se nalaze sjedišta srpskih institucija, pododbora SKD-a ‘Prosvjeta’ i Vijeća srpske nacionalne manjine grada Gline. O nemilom događaju odmah je obaviještena policija, a paljenje zastave uznemirilo je Srbe koji još uvijek pamte kada je u ovom gradu prije nekoliko godina strgnuta s koplja i razderana ista zastava”.

Banjolučke Nezavisne novine, prenoseći vijest pokojnoga TANJUG-a – koji, čini se, oživljava u svojim novim oblicima žilave trave, štetočinskoga troskota! – dotle su bile malo mekše u tom senzacionalizmu, pa su istodobno istu tu vijest plasirale pod naslovom “Glina: Izgorjele srpska i hrvatska zastava”.

Desetci su, uglavnom inernetskih, medija to hitro prenijeli, odreda vijest intonirajući na jedan od dva navedena načina: 1.) izgorjela je zastava srpske nacionalne manjine, ili 2.) Getting izgorjele su srpska i hrvatska zastava.

Najpotpuniju (iako ne potpunu!) vijest donio je zagrebački Jutarnji list, s potpisom Mate Piškora, novinara koji, inače, živi na tom području pa mu se utoliko najviše može vjerovati, poglavito jer je uz njegov tekst objavljena i fotografija: “U GLINI IZGORJELA SRPSKA ZASTAVA, HRVATSKA NAGORJELA: Uzrok vatre su vandali ili iskra s požara na balkonu iste zgrade”, u kojemu, između ostaloga, stoji: “Sisačka policija potvrdila je da je u Glini, noću s utorka na srijedu, 29. na 30. studenoga, ispred sjedišta Pododbora SKUD-a Prosvjeta i Vijeća srpske nacionalne manjine u Glini, izgorjela izvješena zastava srpske nacionalne manjine. Uz nju je izgorjela i hrvatska državna zastava, koja je bila istaknuta uz srpsku, dok je treća zastava u nizu, zastava grada Gline, ostala neoštećena. (…) Ne zna se točno vrijeme paljenja zastave, jer ni sama osoba koja je prijavila incident ne zna točno kada se on dogodio. Jedino se zna da su zapaljene zastave primijećene u utorak 29. studenoga i tada je obaviještena policija. S obzirom da su zastave postavljene na zidu zgrade, na visini od 4,5 metara od tla, teško je vjerovati da ih je zapalio netko sa zemlje. Također, s obzirom da je na balkonu na istoj adresi gdje je i sjedište Vijeća srpske nacionalne manjine (Trg dr. Franje Tuđmana 4) u to vrijeme bio požar, jer su se od kante sa žarom zapalila drva i stolarija, postoji mogućnost da zastave nitko nije namjerno zapalio nego da je iskra s požara, kojeg su gasili glinski vatrogasci, zapalila i srpsku i hrvatsku zastavu. Sisačka policijska uprava provodi detaljno kriminalističko istraživanje ovog slučaja, doznajemo od glasnogovornice PU Sisačko-moslavačke Natalije Mezak Dolenčić, ali ne isključuje mogućnost povezanosti požara na balkonu iste zgrade s paljenjem zastava.”

Ono što iz ovoga, kao ledeni greben na putu Titanica, izbija jest činjenica da se zagrebačke srpske Novosti/Новости – i u ovom slučaju! – bave time na način narativa koji je više nego slučajna pogreška i daleko više nego puka manipulacija, narativom koji je čista laž, izveden putem prešućivanja svih podataka koji bi doveli do iti približno cjelovite informacija. Uz to, i ono što je u tako sročenom tekstiću čak istina, obezvrijeđeno je namjernim naglašavanjem samo jednoga njezina, maliciozno odabrana elementa, što pak – u kompoziciji s mjestom i načinom prezentacije! – jednostavno spada pod odredbe Kaznenog zakona o uznemiravanju javnosti i huškanju na nacionalnu netrpeljivost (o razini pak novinske profesionalnosti i o poštivanju temeljnih novinarskih uzusa – prije svega kad je riječ o urednicima, autori na stranu! – kao i u mnoštvu drugih slučajeva, prvenstveno u tom jugo-maoističkom letku Srpskoga narodnog vijeća koji se samoinicijativno naziva Novostima/Новостима, ali i drugdje – ni u ovoj prigodi nije nužno posebno govoriti).

Požar kao požar, on uvijek može biti samo jedno od dvojega: 1.) slučajno ili 2) namjerno izazvan. Gotovo da bi čovjek zaključio: ako se već policija bavi istragom u koju od te dvije kategorije spada požar na balkonu zgrade na Trgu Franje Tuđmana 4 u Glini, ne bi li bilo uputno da se pozabavi i istragom o tomе u koju kategoriju bi se mogao uvrstiti slučaj izazivanja požara u Novostima/Новостима, potom i u Glini, i uopće, tamo gdje ih netko – tako samogetoizirane! – čita.

Osim što je nevjerojatno da nitko ne dvoji o tome kakav je skandal to da je u većinski srpskoj Glini pogorjela hrvatska državna zastava, ono što je meni osobno upalo u vizir, a o čemu doslovno nijedan od više desetaka internetskih portala koje sam pregledao u svezi s ovom temom, nije napisao ni slova, jest pitanje: što je to uopće “zastava srpske nacionalne manjine” (nagađajući da je riječ o srpskoj nacionalnoj manjini – u Hrvatskoj)? Kako izgleda (to se na fotografiji u JL-u ne vidi, ali tamo se osim pogorjelih barjaka ne razaznaje ni izgled hrvatske državne, ni gradske glinske zastave), tko ju je osmislio, tko ju je ozakonio, kad, gdje, kako, zašto, konačno, koja je od mogućih verzija u Glini bila istaknuta?

Hrvatska verzija Wikipedije – najnepouzdanije, a istodobno, najkorištenije enciklopedije na svijetu – lakonski govori da je “zastava srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj zastava pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (…), donekle je slična zastavi Srbije ali je drugačijeg omjera (1:2 za razliku od 2:3), ne sadrži grb i drugačijih je nijansi crvene i plave boje.”

S druge strane, u srpskoj verziji Wikipedije stoji nešto konkretniji opis:

“Zastava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj je zastava srpske zajednice u Hrvatskoj usvojena odlukom 9. aprila 2005. godine na konstitutivnoj sednici Srpskog narodnog vijeća – nacionalne koordinacije veća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Zastava je pravougaonog oblika, podeljena na tri horizontalna polja jednake širine, redom: crveno, plavo i belo (videti: panslovenske boje), bez drugih simbola, razmera 1:2. Upotreba zastave je legalizovana 26. aprila 2005. godine odlukom Saveta za nacionalne manjine Republike Hrvatske – najvišeg organa manjinske samouprave u Hrvatskoj. Po izgledu zastava je slična narodnoj zastavi Republike Srbije. Zastava se ističe u prostorima Vijeća srpske nacionalne manjine i srpskih organizacija, i na skupovima srpske zajednice, i to uz zastavu Hrvatske. Grb srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj još nije usvojen.”

Srpsko narodno vijeće je 2005. samoinicijativno odredilo izgled zastave srpske nacionalne manjine, identičan onome kakav je usvojen u samoproglašenom krajinskom ustavu od 19. 12. 1991.

Koliko bi se iz toga moglo razabrati, oblik i izgled “zastave srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj”, određen je “na konstitutivnoj sjednici Srpskoga narodnog vijeća”, kada je – vrlo vidljivo! – za tu nacionalno-manjinsku zastavu izabrana, jednostavno, ona zastava koju je kao svoj znak koristila samoproglašena, pobunjeničko-teroristička tzv. Vojska Republike Srpske Krajine (VRSK) u Hrvatskoj 1991.-95. na svojim odorama (ali i vojske bivše SFRJ-SRJ-SiCG, potom Karadžićeve i Mladićeve Vojske Republike Srpske u BiH s akronimom VRS, te same Republike Srbije, s identičnim akronimom). Još se frajeri prave duhoviti: te razmjer je 1:2, a nije 2:3, te panslavenske boje, te slična je ta zajebancija narodnoj zastavi RS, te ovo, te ono.

 

Srpsko narodno vijeće – kako se može pročitati na http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/odluka%20zastava%20srpske%20manjine_hr.pdf  – opet je SAMONICIJATIVNO, “na osnovu članka 33, stav 5 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine 155/02) i članka 5 Srpskog narodnog vijeća – nacionalna koordinacija Vijeća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj na konstituirajućoj sjednici Srpskog narodnog vijeća – nacionalne koordinacije Vijeća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, održanoj 09. 04. 2005. godine” donijela “Odluku o zastavi srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj”, gdje se u zadnjemu članku (čl.12) uz potpis dr. Milorada Pupovca, zaključuje da ta “odluka stupa na snagu danom dobijanja suglasnosti od strane Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske”.

U članku 33, stav 5 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine 155/02) stoji da “Koordinacija vijeća nacionalnih manjina koju su vijeća nacionalnih manjina jedinica podruĉne (regionalne) samouprave osnovale za područja Republike Hrvatske može donositi odluke o znamenju i simbolima nacionalnih manjina i način obilježavanja praznika nacionalnih manjina uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine.”

Međutim, kako je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ionako – iz više razloga, ako ništa, onda zbog svojega kolidirajućega elementa s drugim zakonima i Ustavnim odredbama! – temeljito sporan (http://www.sabor.hr/ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina) teško je zaključiti pod kakvim je okolnostima donesena odluka o izgledu “zastave srpske nacionalne manjine u RH”, tko je u donošenju odluke i na koji način sudjelovao, te koliko je ona uopće ustavna i zakonita, a posebno, koliko je jasna.

Zapravo, dobri ljudi, posve je nejasno zašto SNV inzistira na heraldičkoj, simboličkoj, i uopće, na sličnosti s Republikom Srbijom: pa, zar srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj nije izvorno AUTOHTONA: njoj matica zemlja nije Srbija, nego Hrvatska! Stoga, svatko onaj tko inzistira na tezi da je hrvatskim Srbima, čak i hrvatskim pravoslavcima, matica zemlja Srbija, nije ništa drugo – nego zagovornik velikosrpskih hegemonističkih pretenzija, da ne uporabimo grublje riječi: velikosrpskih, četničkih!

U zaključku, vrativši se na početak teksta, zapitajmo se: kako je izgledala ona inačica srpske zastave – bez obzira što SNV-ove Novosti/Новости pokušavaju zapaliti požar, tj. uznemiriti javnost! – koju je najvjerojatnije potpalila iskra iz smeća na balkonu zgrade Vijeća srpske nacionalne manjine na Trgu dr. Franje Tuđmana 4 u Glini na tv. Dan Republike SFRJ, u noći s utorka na srijedu 29. 11. 2016. (simoboličnoga)?

Jesu li se na njoj nalazila i četiri nepobitno bizantska “ocila” ili je – u skladu s internom odlukom Pupovčeva SNV-a od (simoboličnog?) 9. travnja 2005. – bila osmišljena bez njih, kao jednostavni znakić (le cocquard neuf) po uzoru na Vojsku Republike Srpske Krajine (VRSK)?

Komentari