“Piromanija nema nacionalnosti”, osim u slučaju one male Hrvatice, koja se prema svjedocima u ovoj reportaži, u blizini požara našla dan nakon što je podmetnut.
Za uspostavu kriminalne odgovornosti treba se poklopiti mjesto i vrijeme, a u Hrvatskoj i nacionalnost, samo u slučaju da je hrvatska. Da i ovaj osvrt na kraju postane satiričan – tko joj je kriv što nije iz Ludbrega i što njezina sorta nije obuhvaćena abolicijom?

Pojavilo se među uobičajeno žučnim facebook komentarima i nekoliko na temu filmske reportaže “Zašto gori samo na prostoru gdje se distribuira tjednik “Novosti”?“. Ciknuli su neki iz Novosti, pisci i čitatelji i reportažu nazvali huškačkom, pogotovo naslov (serija od 80 pojedinačnih komentara 03. 09. na facebook stranici Mate Bašića ispod povezice na spomenutu filmsku reportažu).

Jedna “objektivna” kritičarka čak tvrdi da nije gledala reportažu jer joj je sam naslov sasvim dovoljan. Nema ništa ljepše od iskrenosti.

Kada konvenira, knjigu se može cijeniti po koricama.

Naravno da “nije” gledala, jer bi onda morala prihvatiti da to nije nikakvo huškanje nego zaključak ljudi s popaljenih područja, napr. Roka Antića, zamjenika načelnika Općine Kistanje, pa Roka Palića, stanovnika Kistanja i drugih. Jedino ako je huškački zato što su intervjuirali nekoliko Hrvata s požarnog područja a nikoga iz Čačka ili Kragujevca.

Ono što jest huškački, bilo je pisanje Novosti pod naslovom “Lijepa naša lijepo gori” pa onda distribucija na područja gdje bura najviše puše i sunce najviše prži i kiša najmanje pada, na područja koja ”najljepše” gore.

Nakon toga dolazi objašnjenje kako je to bila satira, a to što netko to ne vidi kao satiru, nije odgovornost Novosti, Milorada Pupovca ni SNV-a.

Time je sve rečeno.

Neka samo svaki stoti koji ni ne treba čitati tekst nego samo naslovnu stranicu, samo “korice”, ne shvati da je to satira, može izgoriti pola Hrvatske ili najmanje onolika površina koliku je zauzimala nesuđena država Krajina.

A u ovom slučaju satira je samo literarni oblik, retorika kojom će se izbjeći zakonom kažnjivi otvoreni poziv na osvetu, samo “blaga i vragoljasta sugestija” da hrvatske kuće mogu goriti jednako kao i srpske, a onda je na čitatelju da postupi prema svom nahođenju, ovisno o tome koliki mu je smisao za satiru i koliko je napumpan “zločinom” koji je počinjen tokom Oluje.

Godine 1995. je bila Oluja, a godine 2017. je bura raspuhala vatru. Kako se to “lijepo” poklapa – bura i oluja!?

Još su samo trebali donijeti ilustriranu uputu kako se šibice nalijepe na cigaretu, pa da to bude još jedan viši stupanj satire.

Ipak, hrvatski organi prinude su to sve prihvatili vrlo ozbiljno i u razmatranje uzeli slučaj gdje je na protestnom skupu, u lavoru zapaljen jedan primjerak Novosti.

Sve udarne vijesti u Srbiji izvjestile su o oštroj protestnoj noti srpske vlade povodom “požara” u veličini jednog lavora, gdje je izgorio jedan primjerak Novosti pred zgradom uredništva. “Začudo”, kada je gorilo 87 tisuća hektara samo nekoliko dana ranije, srpski turisti koji su stizali u Hrvatsku, bili su iznenađeni da tu nešto gori, jer su požari u tom djelu “regiona” nekako promakli sorterima koji odvajaju važne vijesti od zanemarivih, pa i one crnogorske i portugalske požare od hrvatskih.

Izgleda da zakon o aboliciji nije počinitelje odgovornosti oslobodio samo za ono što su popalili u ratu nego i za sve buduće “lijepe” vatre i za sva buduća pokoljenja.

Kada netko napiše kako “lijepo gori” onda je to satira a kada netko poveže ono što se piše i što se radi, onda je to huškanje.

Distributeri su samo podmetali Novosti a ne i požare, a kad se netko drzne napraviti reportažu i Satíru doda rogove i sve one druge dijelove tijela koje nije uputno objavljivati pred maloljetnima, kada se pokuša  povezati uzroke i posljedice, a Satir počne izgledati kao nečastivi vampir koji vatru iz pakla bljuje prema Hrvatskoj, onda to poprima novu dimeziju, koju je Zapad prozvao “politička nekorektnost” a Hrvatska “govor mržnje”.

Piromanija nema nacionalnosti”, osim u slučaju one male Hrvatice, koja se prema svjedocima u ovoj reportaži, u blizini požara našla dan nakon što je podmetnut.

Za uspostavu kriminalne odgovornosti treba se poklopiti mjesto i vrijeme, a u Hrvatskoj i nacionalnost, samo u slučaju ako je hrvatska. Da i ovaj osvrt na kraju postane satiričan – tko joj je kriv što nije iz Ludbrega i što njezina sorta nije obuhvaćena abolicijom?

Foto: Mohammad Najafi – Satyr

Komentari