Marko Ljubić – Dovodimo se u vrlo sklisku poziciju. S jedne se strane u Hrvatskoj nameće pravilo da je prihvatljivo i normalno nešto što se dogodilo unatrag 25 godina i ima duboku negativnu simboliku kod većinskog hrvatskog naroda. To se banalizira, a s druge strane nešto što se dogodilo unatrag 70 godina s istim negativnim percepcijama jednog drugog naroda koji živi s nama, to bi trebalo biti zabranjeno i to se kriminalizira. To je tendiranje neizgovorenom rasizmu. Jedni narodi imaju pravo na veći senzibilitet, a drugi nemaju.

Europsko vijeće za toleranciju i pomirbu je 2015. godine službeno pokrenulo inicijativu da se u svim zemljama Europske unije najstrože zabrani propagiranje totalitarnih ideja i njihovih simbola, s naglaskom na komunizam, te da taj čin bude kazneno djelo. U EU postoje različiti pravni pristupi i prakse glede zabrane totalitarnih simbola. Vezano uz politiku Republike Hrvatske prema tim pitanjima, usvojena je Europska deklaracija o zabrani veličanja svih totalitarizama, međutim u praktičnom dijelu se ne provodi dosljedno, o čemu su u emisiji „Okrugli stol“ Hrvatskoga radija govorili novinar Marko Ljubić i stručnjak za ustavno pravo dr. sc. Dubravko Ljubić.

Javna rasprava o zabrani totalitarnih simbola u Hrvatskoj je nužna jer je hrvatsko društvo u svom javnom diskursu praktički paralizirano od osamostaljenja RH, upozorava Marko Ljubić:

Izuzetno je važno bilo to pitanje institucionalizirati, postaviti ga na najvišu državnu točku raspravljanja. To je važan iskorak iz ignoriranja, iz ponašanja države kao da se nje to ne tiče, da je to pitanje sloboda, odnosa ljudi prema različitim svjetonazorskim i političkim pitanjima. Mislim da je to bilo neodgovorno ponašanje i smatram da je formiranje ovog Vijeća, uz sve svoje slabosti koje se daju naslutiti u okviru njega, dobar pravac preuzimanja državne odgovornosti za nametnute stvari.“

Koliko bi zabrana bila u neskladu s temeljnim ustavnim slobodama poput slobode mišljenja i izražavanja, upitan je dr. Dubravko Ljubić:

Mi već imamo standarde u međunarodnoj zajednici koji su izgrađeni poglavito glede slobode mišljenja. Kad na enciklopedističkoj razini govorimo o simbolu, govorimo o jednom vizualnom izričaju, a svaki izričaj, prema članku 38 Ustava zaslužuje određenu zaštitu. Naravno, svaka sloboda nije apsolutna i može ju se ograničiti. Čl. 16 našeg Ustava kaže da se slobode mogu ograničiti zakonom, ali svako ograničenje mora biti razmjerno svrsi zbog kojeg se poduzima.

Slobode se mogu ograničiti radi prava drugih ljudi, a drugi razlog je javni interes.“, rekao je Dubravko Ljubić.

Hrvatska kao članica EU morala je sve norme prenijeti unutar svog zakonodavstva. Komunistički simboli diljem EU zabranjeni su, a za Hrvatsku je, tvrdi Marko Ljubić, specifično što ona nije prošla društvenu i političku tranziciju.

Nije prošla lustraciju o kojoj se nerado govori u zadnje vrijeme. Ona se ciljanom kampanjom u javnom diskursu predstavila kao nekakav lov na vještice, zanemarujući potpuno njezin sveobuhvatni politički, društveni i rekao bih higijenski značaj za svako civilizirano društvo. To je suočavanje s prošlošću. Najmanji je problem riješiti pitanje nekog simbola i onoga što je on značio, ako mi imamo osnovne metodološke osnove da pristupimo tom na jedan civiliziran, racionalan i argumentiran način“, kaže Marko Ljubić i dodaje: „Problem je kod nas što se ne dopušta racionalni i argumentirani dijalog, a razlog tome su neravnoteže u odnosima u društvu koje su naslijeđene od komunističkog režima, bivšeg jugoslavenskog režima. Mi danas imamo raritet. Nema nijedne države u Europi, koliko ja znam, u kojoj je nametnuto pitanje o kojem se vodi rasprava o tome je li ta država utemeljena na zločinačkoj ideji ili nije, je li potrebna ili nije. Mi imamo problem s tim pitanjima od samog početka.

Problem je vidljiv u društvu, a Marko Ljubić iznosi i primjer:

Ljudi koji zauzimaju visoka mjesta u znanstvenom, obrazovnom diskursu promoviraju i zagovaraju teze koje su neargumentirane i koje osporavaju državu i nacionalnu slobodu u kojoj se oni kreću.


Jesu li simboli samo simboli?

Simbolika koja ima i svoju transcendentnu pozadinu, koja pobuđuje sjećanja, uspomene, senzibilizira ljude prema nečemu što su doživjeli – ona se mora respektirati u okviru ukupnih sloboda na jednom realnom društvenom prostoru“, rekao je Marko Ljubić osvrnuvši se na pitanje ćirilice u Vukovaru.

Dovodimo se u vrlo sklisku poziciju. S jedne se strane u Hrvatskoj nameće pravilo da je prihvatljivo i normalno nešto što se dogodilo unatrag 25 godina i ima duboku negativnu simboliku kod većinskog hrvatskog naroda. To se banalizira, a s druge strane nešto što se dogodilo unatrag 70 godina s istim negativnim percepcijama jednog drugog naroda koji živi s nama, to bi trebalo biti zabranjeno i to se kriminalizira. To je tendiranje neizgovorenom rasizmu. Jedni narodi imaju pravo na veći senzibilitet, a drugi nemaju“, zaključuje Marko Ljubić.


Totalitarizam kao posljedica lijevih politika

Smjena vlasti u Hrvatskoj događa se na izborima.

To je temelj demokratskog uređenja. S druge strane, sve one političke opcije koje bi se mogle okarakterizirati, makar i krivo, kao desne – kod nas na izborima ne prelaze sve skupa izborni prag. Nisu zastupljene u saboru. Mi praktički ni s lijeve ni desne strane nemamo nijedne parlamentarne stranke, a s druge strane povijest nas uči da je svaki totalitarizam posljedica lijevih politika. Zbog čega? Vi iza sebe morate imati masu da bi vas donijela na vlast. Masu možete privući samo sjajnim riječima kao što su jednakost, bratstvo, sloboda…“, rekao je Dubravko Ljubić.

Marko Ljubić osvrnuo se na potrebu lustracije:

U Hrvatskoj vi danas ne možete zahtijevati lustraciju bivših sudionika Republike Srpske Krajine, okupatorske vojske, policije, javnih tijela koja su sudjelovala direktno u agresiji i koja su izravno ili neizravno potpisala zločin koji je potvrđen i od Međunarodnog suda u Haagu. Vi ne možete to lustrirati bez velikih europskih potresa i velikih skandala u hrvatskom društvu. S druge strane, traži se da se lustrira nekakav preživjeli ustaša iz NDH, koji je sam po sebi redikul u ovome trenutku u Hrvatskom javnom i realnom diskursu. Tu dolazimo do ciničnih pozicija i mislim da bi hrvatska država i politika jasno morale reći što mi to hoćemo?

Hrvatska ne treba poseban zakon kojim bi se branila simbolika totalitarnih režima“, navodi Dubravko Ljubić.

Mi imamo kazneno zakonodavstvo. Kazneni zakon kaže da svako djelo koje je počinjeno iz mržnje zahtjeva veću kaznu, svako djelo koje je učinjeno iz niskih pobuda zahtjeva veću kaznu… Kad sudovi raspravljaju o tome, oni uvijek moraju pogledati upotrebljava li se neki simbol radi afirmacije njegovog sadržaja ili radi kritike. Upotrebljava li se u kulturne svrhe, što spada u posebnu zaštitu. Upotrebljava li se kao protestni simbol.

Kao protestnu formu izražavanja istaknuo je primjer upotrebe fašističkih simbola kao odgovor na fašizam koji se dogodio u Hrvatskoj od 1990- do 1995. „Taj simbol ustaškog slova ‘U’ nije veličanje ustaštva i NDH, to je protestna forma izražavanja svoga mišljenja“, pojašnjava Dubravko Ljubić.


Istanbulska konvencija i potpora različitim civilnim udrugama.

Kad je u pitanju zaštita žena imamo uzoran sustav. Bojim se da se tu iza velike dreke, galame, donošenja različitih akata, odluka, krije pokušaj zadržavanja vrijednosti naslijeđenoga komunističko – jugoslavenskog poretka, u poziciji ne samo legalnoga, nego i legitimnog rasporeda moći u Hrvatskoj.(…) Hrvatska mora znati koji su naši nacionalni interesi, a ne tražiti mišljenje različitih komisija. U skladu s tim interesima treba podupirati ono što je u interesu hrvatskog naroda, a ono što je u suprotnosti ne stimulirati“, kaže Marko Ljubić.

Mi danas imamo veliki problem. Imamo ulaganje golemih sredstava u afirmaciju simbolike koja je dokazano formirana na lažnim stereotipima, na lažnim povijesnim dogmama i čitavom nizu izmišljenih konstruiranih pozicija. Imamo ulaganja golemih sredstava u civilni sektor, medije, u čitave parastrukture koje pokušavaju gotovo nasilno u medijskom diskursu napraviti promjenu identitetskog diskursa hrvatskog naroda. S druge strane se potpuno zanemaruje financiranje i podupiranje autentičnih hrvatskih nacionalnih vrednota i interesa. To nije uopće ‘in’“, zaključio je.

Pokušaj uvođenja zabrana utemeljen je na onome što bi se nazvalo ‘politička korektnost’”, kaže Dubravko Ljubić i zaključuje:

To nije ništa drugo nego jednoumlje prebačeno na globalnu razinu. Svaka zabrana ide ka jednoumlju, htjeli mi to priznati ili ne. Bilo bi bolje da se poradi na tome da se Hrvatska demokratski ojača u svim segmentima, nego da se brane određeni simboli. Kaže se da ne ubijaju simboli nego ubijaju ljudi.

Foto: Marko Ljubić i Dubravko Ljubić

Komentari