Pupovac radi po svom uvjerenju i direktivama iz Beograda, a hrvatski narod, nosilac hrvatskog suvereniteta, konačni odlučujući i odgovorni faktor za sve što se događa u Hrvatskoj, u zemlji imenovanoj po njemu, što je također simbol njegovih privilegija ali i njegovih obaveza, sjedi, gunđa, svu krivicu svaljuje na Pupovca i žali za vremenima revolucionarne hrabrosti i ratnih podviga, za Bljeskom i Olujom, 22 godine nakon što su završili ti spektakularni dani meteoroloških imena, a umjesto njih, iz neba pokrivenog tmurnim oblacima, rominja dvadesetgodišnja kišica i ispire tragove slavnih bitaka.

Da Milorad Pupovac nije imenovan na funkciju čelnog čovjeka ljudskih prava u Hrvatskoj, nego da se nekim nasilnim činom ili pučem nametnuo i uzurpirao tu funkciju, s hrvatske suverenističke pozicije, krivicu za to bi snosili Hrvati koji su to dozvolili. Međutim, Pupovac se nije nametnuo, nego ga je vlast koju je hrvatski narod sebi izabrao da vodi državne poslove u njegovo ime, predložila i imenovala na funkciju predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava.

Milorad Pupovac nije čovjek koji glumi Hrvata a ispod žita rovari protiv Hrvatske, pa da se onda možemo izvlačiti kako nas je prevario. Milorad Pupovac se deklarativno izjasno da nije Hrvat, a cijelim svojim životom, kroz hrvatsku revoluciju 1991.-1995. i kroz sve godine nakon nje, jasno i otvoreno pokazuje na čijoj je strani i čije interese zastupa.

Pitam svakoga ponaosob: “Što bi ti radio da si Srbin i da voliš Srbiju?”

Pretpostavljam da bi kao dobar Srbin, zastupao srpske interese na najbolji način na koji je to tebi moguće. Baš tako se Milorad Pupovac ponaša i pretpostavljam da će na kraju dobiti sjajan orden i zahvalu države Srbije i srpskog naroda za zasluge i životno djelo.

“Dogs of war”

Pročitajte članak Stjepana Štimca http://projektvelebit.com/predsjednik-saborskog-odbora-za-ljudska-prava-i-njegovi-psi-rata/, o Pupovcu koji se je okružio s timom ljudi nazvanim “psi rata”, kao prijevod egleske fraze “Dogs of war”, proisteklom iz 3. akta i 1. scene, na 273. liniji Shakespearovog Julija Cezara: “Cry ‘Havoc!’, and let slip the dogs of war“.

Pored literanog značaja, “Psi rata” predstavljaju divlje horde vojnika, koji su napustili civilizirane norme ponašanja, pa pustoše, razaraju, siluju i pljačkaju. U modernom značenju, najtočniji kratki prijevod za pse rata je “plaćenici”.

Hrvatska je dobro verzirana u pojmove razranja, pljačke i silovanja, a kako se u Pupovčevu timu nalazi i dobar broj etničkih Hrvata koji su plaćeni debelim dotacijama iz hrvatskog proračuna, Štimčeva definicija im solidno pristaje.

Milorad Pupovac, kroz svoje izjave ili posredno kroz izjave svojih “pasa rata”, ne samo da obezvrijeđuje hrvatsku državu i dokida joj pravo na postojanje, nego joj se najgorim mogućim uvredama ismijava. Čovjek stvarno mora mrziti Hrvatsku, da bi uopće mogao izmišljati sve te epitete koje on s njegovim psima pripisuje Hrvatskoj.

Povezica između liste Josipa Perkovića i liste Milorada Pupovca

Milorad Pupovac je nedavno, ponovo objavio, sada popunjenu listu nepodobnih osoba u Hrvatskoj, koja je povezana baš uz pitanje ljudskih prava, prava Srba, s njegove srpske pozicije i prava Hrvata s hrvatske pozicije, pa nema sumnje da će poslu na koji je imenovan, postupati u skladu sa svojim uvjerenjem i mene zajedno s cijelom skupinom suimenovanih, sada službeno i u ime države, čijem se tako važnom uredu nalazi na čelu, proglasiti osobama opasnima po hrvatsku državu.

Meni osobno to nije ništa novoga, jer sam najvećim dijelom svoga života bio službeno imenovan opasnim po državu koja je vladala na tom prostoru, od 1971. do 1991. kao neprijatelja Jugoslavije, da bi 1991. kao dragovoljac i povratnik, od strane tadašnjeg službenog predstavnika hrvatske vlasti Josipa Perkovića, bio imenovan za osobu opasnu po hrvatsku državu, dovoljno opasnu da ju treba likvidirati. Nije teško naći povezicu između liste koju je bio sastavio Josip Perković i liste koju je sastavio Milorad Pupovac.

Pa ipak, ja nisam ljut ni na Josipa Perkovića ni na Milorada Pupovca. Oni su djelovali u skladu sa svojim interesom i svojim uvjerenjima, kakva god ona bila, velikosrpska, udbaška ili koja druga. Mi smo bili i ostali zakleti neprijatelji do groba. Ako je volja hrvatskog naroda (ili njen nedostatak), da Pupovac bude čovjek po čijem se nazoru određuju ljudska prava u Hrvatskoj a sukladno tome, mi koji smo imenovani, da ih izgubimo jer ih po njemu, opasno i neoprostivo kršimo, onda će biti tako, sve dok ne postane drugačije. Jedno je sigurno: Mi nikada nećemo odustati, riječju i djelom nastojati, Hrvatsku okrenuti u onom pravcu u kojemu je po prirodnom pravu namijenjeno Hrvatu da slobodno, suvereno, samostalno i neovisno o volji Beograda, Berlina, Bruxellesa ili Londona, upravlja svojom državom.

Nas nije mogao zaustaviti Josip Perković sa svojim metodama i sredstvima koja je imao na raspolaganju, pa neće ni Milorad Pupovac, ni oni koji su ga postavili na tu funkciju, bez obzira na srestva kojima se u provedbi svojih namjera posluže.

Pupovac radi po svom uvjerenju

Da sam ja Srbin, da u Srbiju vjerujem na način na koji Pupovac to svojim djelima pokazuje, da imam takve obiteljske i osobne veze sa stvaranjem srpske države u srcu Hrvatske i ja bi ponosno radio ono što on radi uz dozvolu i blagoslov hrvatskih vlasti i toleranciju naroda koji nema nema energije, snage, volje ni nacionalne hrabrosti, dati više od prigovaranja i ispraznog mrpmljanja, koje je nakon toliko godina ponavljanja jednog te istog, prešlo u dosadu.

Nema to ništa ni s desnicom ni s ljevicom, niti s razlikama između SDP-a i HDZ-a ili Milanovića i Plenkovića. Tu se ne radi o ideološkim razlikama i nadmetanjima u hrvatskoj navijačkoj političkoj atmosferi, nego o fundamentalnom odnosu prema hrvatskoj samostalnosti i suverenitetu. Prazne isprike o izboru između dva zla su se također pretvorile u floskulu, u ispriku za lijenost, nebrigu i kukavičluk, u prozirnu frazu bez temelja u logici i razumu.

Pupovac radi po svom uvjerenju i direktivama iz Beograda, Plenković djeluje po svom uvjerenju, koje ima i svoju pozadinu i svoje prepoznatljive konture, po direktivama odakle god dolazile, a hrvatski narod, nosilac hrvatskog suvereniteta, konačni odlučujući i odgovorni faktor za sve što se događa u Hrvatskoj, u zemlji imenovanoj po njemu, što je također simbol njegovih privilegija ali i njegovih obaveza, sjedi, gunđa, svu krivicu svaljuje na Pupovca i žali za vremenima revolucionarne hrabrosti i ratnih podviga, za Bljeskom i Olujom, 22 godine nakon što su završili ti spektakularni dani meteoroloških imena, a umjesto njih, iz neba pokrivenog tmurnim oblacima, rominja dvadesetgodišnja kišica i ispire tragove slavnih bitaka.

Foto: Bljesak i Oluja

Komentari