“Hitler je htio svijet bez Židova, a Hrvati Hrvatsku bez Srba”, bubnuo je Aleksandar Vučić i ostao živ u Bačkoj Palanci na dan Oluje 5.kolovoza 2018.godine. Nemajući srama ni  morala, Vučić je dodao kako je “u oba slučaja jedina krivnja i Ane Frank i Srba iz Krajine bila, ne nešto što su napravili, nego nečije uvjerenje da će bez njih neka zemlja, neki ljudi biti ljepši i bolji”. Njemu se pridružio i “mali Slobo” ministar Ivica Dačić riječima kako “rat u Hrvatskoj nije nastao tako što je Srbija izvršila agresiju, nego su Slovenija i Hrvatska izvršile nelegalnu secesiju pa je slijedio odgovor savezne vlade koju je vodio Ante Marković, dakle Hrvat.”

http://www.glas-slavonije.hr/372381/11/Vucic-nije-slucajno-izabrao-Backu-Palanku-za-svoj-sou

A jesu lažovi obojica, istina je da je upravo iz Bačke Palanke krenula agresija na Ilok. Iz Bačke Palanke JNA je puštala iz svojih kasarni razglasom “Još tri dana do klanja!”, tako da su Iločani na šleperima morali napustiti svoje domove i Dravom otići u Osijek.

Prava tragedija pogodila je onih tisuću Hrvata i još toliko iločkih Slovaka koji su pokušali ostati u svome gradu tijekom okupacije. To je svojevrsna tabu-tema u hrvatskoj javnosti. Uistinu je potresno čitati svjedočanstva koja su iza sebe ostavili učiteljica Marija Pletikapić (u knjizi “Ilok i iločki kraj u Domovinskom ratu”, Ilok 2011.) i iločki župnik fra Marko Malović (“Ostajemo u Iloku. Ilok u Domovinskom ratu”, Zagreb 2000.), ali i svjedočenja zaštićenih svjedoka u procesu koji je Hrvatska povela protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom u Den Haagu.”

Nevjerojatno da je i taj prvorazredni povijesni dokument, sa svim argumentima o srpskoj agresiji na Hrvatsku, praktički skriven od očiju naše javnosti te se može pronaći na internetu isključivo na engleskom jeziku (www.icj-cij.org/en/case/118/written-proceedings)

Nevjerojatno, strašno nevjerojatno, da hrvatska Vlada ne poduzima ništa, da se taj dokument prevede i stavi na uvid javnosti.

Ovako srpski političari baljezgaju, doslovno baljezgaju, jer to nisu suvisle rečenice, koje oni izgovaraju, a hrvatsko vodstvo mlako i nemušto reagira na te njihove bljezgarije, umjesto da im predoči istinu, upravo preko podataka iz navedene presude.

U tim i takvim okolnostima, gdje je takvom agresivnom i klevetničkom govoru predsjednika i ministra Srbije, nazočio i predstavnik Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac, IDS umjesto da u znak protesta odgodi Dane srpske kulture u Istri, oni još i nagrađuju Milorada Pupovca i Srbe za agresivno, klevetničko i prijeteće ponašanje.

I ne samo to, već i naturanje srpskih pjevača (Bajaga) hrvatskoj publici ukazuje na dosljednu provedbu Memoranduma SANU2, od strane hrvatskih političara i gradonačelnika pod perfidnom krinkom multikulturalnosti i manjinskih prava. To je zloraba multikullturalnosti i manjinskih prava, čista zloraba. Kada se uzme u obzir da se pritom napada i zabranjuje rad i nastupanje hrvatskom branitelju i pjevaču MP Thompsonu, dođe mi da se zapitam u kojoj ja to državi živim?

Jeli to neki hibrid nanovo uskrsle yuge i bratstva i jedinstva?

Jeli to Croslavija ili neka druga izvedenica?

”Tko nas to bre zavadi!”

“Dani srpske kulture kulturna je manifestacija Srba u Hrvatskoj. Manifestacija se redovito održava jednom godišnje od 2006.”

http://www.pula.hr/hr/novosti/detail/17966/otvoreni-10-dani-srpske-kulture-u-istri/

“U Domu hrvatskih branitelja jučer su svečano otvoreni 10. Dani srpske kulture u Istri.

Okupljenim uzvanicima i gostima ove kulturne manifestacije u ime Grada Pule obratio se zamjenik gradonačelnika Pule Robert Cvek. Cvek je prisutne pozdravio  i izrazio zadovoljstvo održavanja ovakve manifestacije koja pokazuje da je Pula otvoren, multikulturalan grad gdje svaka nacionalnost i kultura ima svoje mjesto i slobodu, te naglasio kako se iz Pule šalje poruka mira i tolerancije i što znači suživot u doslovnom smislu te riječi.

Uz zamjenika gradonačelnika skupu se obratila i zamjenica istarskog župana Giuseppina Rajko koja je također pohvalila  manifestaciju koja u Istri pokazuje snagu različitosti i moć kulture koja spaja, te predsjednik Zajednice Srba u Istri Miomir Jeremić koji je iskoristio priliku da se zahvali  organizatorima, donatorima i medijima koji prate manifestaciju iz godine u godinu  i svima koji sudjeluju u Danima srpske kulture u Istri.

Jubilarni deseti Dani srpske kulture u Istri održavaju se od 16. do 18. kolovoza u Puli, Umagu i Rovinju. Cilj manifestacije, koja se održava i u ostalim Istarskim gradovima, približavanje je i predstavljanje bogatstva kulturnih različitosti i tradicija.

Organizator programa je Zajednica Srba u Istri Pula, SKD Prosvjeta – Pododbor Umag, Srpsko narodno vijeće, Istarska županija, te Gradovi Pula, Rovinj i Umag” piše na stranici Grada Pule.

Kakve lijepe riječi, točno po onoj uzrečici Slobodana Miloševića. ”Tko nas to bre zavadi!” Svi bi mi trebali imati amneziju na ratne godine, zaboraviti sve i krenuti u svijetlu budućnost, bez spominjanja prošlosti.

U manifestaciji sudjeluju glumci iz Srbije, etno grupe iz Srbije, KUD Riznica, etno grupe djevojaka iz Srbije i trubači iz Guče.

Znači nije to manifestacija pripadnika srpske nacionalne manjine u Istri, da oni pokažu kako čuvaju svoje običaje, nego manifestacija srpskih etno grupa glumaca, folklora i trubača koji su došli iz Srbije.

Svi pripadnici nacionalnih manjina u Istri dobivaju određena sredstva iz Proračuna gradova u Istri, pa nije sporno da i srpska nacionalna manjina dobije određeni iznos za svoje aktivnosti. Međutim ovdje se ne radi o sudjelovanju pripadnika srpske nacionalne manjine  t.j. lokalnih Srba u raspodjeli sredstava i u danima srpske kulture, svojim aktivnostima, već o sudjelovanju srpskih  izvođača u Istarskim gradovima Pula, Rovinj i Umag.

I to neposredno nakon vrijeđanja, klevetanja i prijetnji Republici Hrvatskoj od strane srpskih vlasti uz nazočnost predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, IDS ih nagrađuje!

Kada se uzmu u obzir navedene  činjenice, ta manifestacija kod Hrvata poprima negativnu konotaciju. Ne toliko sama manifestacija u zatvorenim objektima, već javna demonstracija po ulicama i trgovima. Reći će mnogi “tko voli neka izvoli”. A zbog čega onda ne bi i hrvatski pjevač MP Thompson mogao pjevati u pulskoj Areni, pa tko voli neka izvoli! Po kojim kriterijima su Dani srpske kulture prihvatljiviji od hrvatskog pjevača? Istra je dio Republike Hrvatske, jedna od županija, a Thompson je hrvatski pjevač, branitelj, koji je učestvovao u obrani svoje domovine Hrvatske, na hrvatskom tlu. Ta mu je vlast u Istri zabranila pjevanje u pulskom amfiteatru, a folklorašima iz Srbije, koja je bila agresor na Hrvatsku, dopustila da plešu ”užičko kolo” na gradskim trgovima? Doista apsurdno! Kriteriji su licemjerni, nedemokratski i nisu uopće u skladu sa multikulturalnošću, kojom se IDS-ova vlast u Istri busa u prsa! Ako mogu folkloraši iz države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, onda može i hrvatski pjevač, branitelj! To bi bilo demokratski, multikulturalno i u skladu sa suživotom!

Dosljedna primjena Memoranduma SANU2 u Hrvatskoj

Opće je poznato da su Srbi bili agresori na Republiku Hrvatsku i da su počinili neviđene zločine, za koje se nota bene nisu nikada ispričali, a kamoli ih priznali. Naprotiv još i kleveću i napadaju.

Kratak rezime zločina i razaranja u Domovinskom ratu:

• 1991. stradalo 590 naselja u 57 općina od kojih je 35 do temelja uništeno, dok su 34 pretrpjela teška oštećenja (među njima su veći gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Gospić, Dubrovnik, Karlovac i dr). Počinjena šteta te godine je procijenjena na oko 3,2 milijarde američkih dolara. Od općina koje nisu okupirane najviše stanova je stradalo u općinama: Osijek (20.500 ili oko 34% stambenog fonda), Vinkovci (12.980 ili oko 41%), Pakrac (8100 ili oko 76%), Slavonski Brod (7475 ili oko 21%), Karlovac (6633 ili oko 22%), Nova Gradiška (6624 ili oko 33%), Valpovo (5775 ili oko 49%) i Novska (2984 ili oko 35%);
• uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj navedena su imena 402 poginule djece, uz napomenu da to nije konačan broj poginule djece u Domovinskom ratu. Istodobno, ranjeno je 1044 djece. Bez jednog roditelja ostalo je 5497 djece, a 74 djece je ostalo bez oba roditelja;
• tijekom Domovinskog rata ukupno je ranjeno 30.578 osoba. Od toga čak 7169 civila, 21.959 hrvatskih branitelja, 58 pripadnika mirovnih snaga UN-a i 613 neprijateljskih vojnika.

U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (uključivo nestale) po Ivi Goldsteinu ili 15.970 prema Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, pa 8.039 na srpskoj strani, od toga 6.760 na područjem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim službenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem je bilo obuhvaćeno 54% hrvatskog ozemlja gdje je živilo 36% hrvatskog pučanstva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog ozemlja. U prosincu 1991. godine je u Hrvatskoj bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a 150.000 ljudi je bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. Po podatcima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete je izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Po inim podatcima je uništeno 180,000 domova, 25% hrvatskog gospodarstva i prouzročeno je 27 milijardi dolara materialne štete.

http://www.braniteljski-portal.hr/ispovijest-logorasa-nikole-cibarica-zar-je-covjek-onaj-koji-ti-nozem-raspori-trbuh-i-jednim-pokretom-odreze-testise

Knjiga “Tri majmuna za krvavi Vukovar” pukovnika Petra Janjića Tromblona, o strahotama srpskih logora.

Koliko je žena silovano u Domovinskom ratu, nitko točno ne zna. No neke od njih, uglavnom s vukovarskog područja, skupile su snagu nakon gotovo 20 godina i ispričale javnosti svoje priče. Knjiga Sunčica, nazvana po osmomjesečnoj bebi, sadrži simboličnih 14 svjedočanstava žena i jednog muškarca o ratnom zločinu o kojem nitko ne progovara: silovanju. Najmlađa žrtva silovanja imala je 6, a najstarija 80 godina!

Na okupiranim dijelovima hrvatskoga teritorija zabilježena su brojna iživljavanja srpskih ekstremista i vrlo okrutna ubojstva Hrvata i ostaloga pučanstva nesrpskoga podrijetla. Do 31. listopada 2001. iz više od 130 masovnih grobnica (Novo groblje u Vukovaru, Ovčara kraj Vukovara, Lovas, Tovarnik, Saborsko, Baćin, Škabrnja, Voćin i druga mjesta) ekshumirane su 3292 žrtve velikosrpske agresije (od toga je identificirano njih 2662), a još se tragalo za 1422 nestale osobe (u veljači 2006. tragalo se za još 1142 osobe). Od 1991. kroz srpske logore u Jugoslaviji i Hrvatskoj (Begejci, Beograd, Bileća, Glina, Knin, Manjača, Morinje, Niš, Sremska Mitrovica, Stara Gradiška, Stojićevo), prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih ubijeno je u logorima u Srbiji). (Podaci Ureda Vlade RH za zatočene i nestale, 2001.)

Nakon svih ovih iznesenih podataka pitam se kako razmišljaju obnašatelji vlasti u Istri o neprimjerenom “igranju užičkog  kola” na gradskim trgovima istarskih gradova, ili to njih apsolutno ne dira? Reći će da je rat završio i da život ide dalje! Točno za njih i njihove istomišljenike nije ni prestajao ići dalje, jer ih rat nije ni okrznuo, a kamoli  da im je netko ne daj Bože stradao ili im kuću bombardirao. No za mnogobrojne žrtve rata traume su ostale, i to trajne, bilo fizičke, bilo psihičke, o čemu se uopće ne vodi računa.

Neizostavno moram naglasiti da predstavnici srpske nacionalne manjine na čelu sa Miloradom Pupovcem stalno provociraju hrvatsko stanovništvo. Ne mogu, a ne spomenuti njihov list Novosti u kojem se pod satirom, izruguju hrvatskim državnim simbolima i neprestano huškačkom politikom podrivaju same temelje RH. Rugati se sa himnom države koja te financira, je krajnje politički i ljudski nekorektno. Kako god je proglasili satirom, ono je čisto i zlobno ruganje, a kad se spominje oružje, onda to više nije bezazleno: ”Lijepa naša haubico”.

“Lijepa naša haubico, Oj ti švapska cijevi mila, Stare salve djedovino, Da bi vazda sve pobila!
Mila, kanonado slavna, Sila si nam ti jedina. Mila, kuda si nam ravna, Mila si neselektivna!
Držićevom, Savskom teci, Vukovarskom asfalt dubi, Pred Lisinskim svijetu reci, Da topništvo Hrvat ljubi.
Dok mu Meron suce sije, Dok mu ni Haag prijetnja nije, Dok mu Srbe grobak krije, Haubica nek’ sve bije!”

Čitajući ove stihove, jeza me podilazi od zle namjere iskazane kroz njih. Iako je sud donio pravorijek da je to satirično napisano, riječi nisu nimalo satirične, već prijeteće i sa zlom namjerom. Upravo zato su me podsjetile na Memorandum SANU2, kojim Srbija želi sa sebe skinuti krivicu za agresiju i umanjiti posljedice koje je prouzročila tom agresijom. A da se prokaže svijetu u lijepšem izdanju svesrdno im pomaže i IDS svojim pokroviteljstvom nad Danima srpske kulture.

MEMORADNUM SANU II

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7. Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
8. Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

MEMORANDUM SANU (1986)

Evo šta je sadržao dokument SANU koji se smatra intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova na Balkanu:

• granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku;
• ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi;
• jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci);
• potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

Memorandum SANU imao je dalekosežan utjecaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i direktan utjecaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dobrica Ćosić, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović…

IDS-ova autonomaška i protuhrvatska politika!

IDS stranka na vlasti u Istri ponaša se kao apsolutni gospodar Istre, kao jedini koji predstavlja Istru i njene žitelje, što se vidi i iz ove odluke da Istarska županija bude pokrovitelj Dana srpske kulture. Ta je odluka doslovno pljuska svim hrvatskim braniteljima, pa i onima iz Istre i pljuska svim stradalnicima Domovinskog rata! Ne čudi me uopće ponašanje stranačkih vođa IDS-a, župana i gradonačelnika gradova Pule, Rovinja i Umaga! Poznavajući politički program IDS-a i njihovu vladavinu Istrom kroz sve ove godine od osnivanja stranke 14.veljače 1990. godine i njihovu protuhrvatsku politiku, nije se moglo ništa drugo ni očekivati. Čude me braniteljske udruge kojih ima u Istri i Puli, da ne prosvjeduju protiv ovakve politike. A opet kada sam pročitala kome se sve daju sredstva iz proračuna grada Pule (https://www.pula.hr/site_media/media/uploads/content/images/2017/04/04/6-odluka-o-dodjeli-financijskuh-sredstava-udrugama-iz-uo-za-kulturu.pdf) na popisu su i braniteljske udruge , onda nije ni čudno da ne prosvjeduju, jer slijedeće godine bi mogli ostati bez tih sredstava, ako se zamjere gradskim čelnicima.

Na moje argumente protiv, naći će se i onih koji su mišljenja da kultura nema veze sa politikom! Naravno da ima veze i to značajne veze, jer Srbija preko kulture postiže ono što nije uspjela ostvariti ratom. Upravo zbog toga sam i citirala Memorandum SANU 2, da bude razumljivo čitateljima značaj ove manifestacije za Srbe i Srbiju. Ta manifestacija i sve ostale koje favoriziraju Srbe na štetu hrvatskog naroda, na tragu je ideje Velike Srbije koju Srbi nisu napustili. Upravo zato i je napisan Memorandum SANU 2, kao putokaz budućim naraštajima kako raditi na ostvarenju ideje obnove velikog  mita za Srbe, Dušanova carstva, po Načertanju Ilije Garašanina iz 1844 godine! A Srbi kao veliki mitomani ne odustaju od svog mita obnove velikog Dušanova carstva!

U tu ideju odlično se uklopila IDS-ova autonomaška i protuhrvatska politika! Da podkrijepim sa par činjenica:

• Na prve višestranačke izbore u RH IDS kao stranka nije izašao, već je podržao Pokret za Jugoslaviju, a svom članstvu preporučio da glasuje za SDP-SKH;
• Rovinjske programske deklaracije iz 1994. godine, koje Istri daju status države u državi;
• Projekat Zemlja Istra Ivana Paulette, iz 1988. godine, koji se nakon objave tog svog projekta povukao iz politike, a Ivan Jakovčić javno se morao izjasniti da Istra ostaje u sastavu RH, i ograditi se od autonomaške politike;
• Pri popisu stanovništva 2011. godine, IDS-ova mladež savjetovala je javno da se svi stanovnici Istre, regionalno izjasne, kao Istrijani, jer je to osnova za bilo koju daljnju aktivnost za  eventualno odcjepljenje Istre od Hrvatske;
• U kolovozu 2016. godine pulski gradonačelnik Boris Miletić na svojem je FB profilu objavio Istarsku putovnicu;
• Otvorene su FB stranice Republika Istra, ideju koju su podržali srpski i slovenski portali (http://www.politika.rs/articles/details/384292);
• To su sve činjenice na osnovu kojih nije teško zaključiti sa kojim je namjerama IDS  podržao Dane srpske kulture, a Istarska županija je pokrovitelj!

Izvor: Hrvatske pravice