“Kad je zemlja poražena, onda ostaju samo planine i rijeke
a u proljeće pod provaljenim zidinama utvrde, jedino trava uspijeva.
Sjeo sam dolje na svoju kapu i gorko plakao dok skoro nisam zaboravio na vrijeme.”
Matsuo Bashō
Poraz nije malaksalost tijela. Više se tijelo uništava penjući se gore nego padajući dolje. Oni iz kolona su mogli pješke, pod udarcima kundaka, bez hrane i bez vode, bosi hodati od Drave na austrijskoj granici do Strumice na Bugarskoj, gdje su se na njih kamenjem nabacivali kroz svako selo kroz koje su prošli.
Poraz je malaksalost duha.
Strahote poraza su nesagledive a mi smo narod koji nema prava na još jedan poraz, jer smo doživjeli jedan strašan poraz i jednu veličanstvenu pobjedu i znademo razliku, znademo kakav je to božanstveni osjećaj stati na planinski vrh izranjavanih ruku i nogu, nakon dugog i teškog veranja po liticama, ne zato što što si možemo zamisliti kako je ružno biti na dnu mračne jame, nego što smo tamo bili.
Poraz nije malaksalost tijela. Više se tijelo uništava penjući se gore nego padajući dolje. Oni iz kolona su mogli pješke, pod udarcima kundaka, bez hrane i bez vode, bosi hodati od Drave na austrijskoj granici do Strumice na Bugarskoj, gdje su se na njih kamenjem nabacivali kroz svako selo kroz koje su prošli.
Poraz je malaksalost duha. Pogledajte kolonu na slici. Deset tisuća ljudi u koloni kojom se od početka pa do kraja, iz reda u red provlači šapat s pitanjima “Dokle će nas goniti?” i “Kada će nas pobiti?”, a u tom pokorenom redu ih drži 5 konjanika koji bi trebali strepiti, jer ih ta masa može zgaziti bez ikakva napora. Međutim konjanici znadu što je poraz, što je predaja i malaksalost duha. Samo jedan povik “Stoj!” i cijela beskrajna kolona stane kao ukopana. Samo jedan povik “Lezi!” i svi legnu kao da su im se noge odsjekle.
Danas se kolone muškaraca, žena i djece tiho vuku van iz Hrvatske. Stotine tisuća su otišle. Nemojte se zavaravati razlikama u prizoru između zaprežnih kola s konjima i modernih autobusa. To su prizori poraza iako nema goniča na konjima sa šmajserima o ramenu – što će goniči onima koji odlaze dobrovoljno?
I ne padajte na priče onih koji bi trebali zaustaviti taj egzodus a ne nude ništa osim jeftinih isprika, kao napr. da Poljaci napuštaju Poljsku. Kada dva milijuna Poljaka napusti Poljsku, u Poljskoj ostaje 36 milijuna Poljaka. Kada 2 milijuna Hrvata napusti Hrvatsku u Hrvatskoj ostaje jedna polovina i Hrvatska prestaje postojati kao država.
Loša gospodarska politika, katrastrofalna demografska stvarnost i sluganska vanjska politika udovoljavanja višim tuđinskim interesima na štetu vlastitih, nije ništa drugo nego put u poraz, a mi smo narod koji nema prava na poraz i ne bi mogao još jedan preživjeti.
Često dobijem pitanje:
“Što treba raditi da bi se pospješile promjene u Hrvatskoj?”
Zamoli kupac u samoposluzi trgovkinju da mu pokaže
gdje se nalaze deterđenti a ona mu odgovori:
“Ako ti pokažem, ovo više neće biti samposluga”.
U Osijeku 17. svibnja 2018. u 19 sati, u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta.