Ni meni, iskreno govoreći, nije sasvim jasno zašto bi prednost u zapošljavanju imali baš branitelji, a ne recimo prononsirane komunjare, ognjištari, ustaše, četnici, seljaci, glupani, balije, kamenjari, zločinci, Jugoslaveni, udbaši, nepismeni, talibani, kosovci, retardirani, klerofašisti, teroristi, fundamentalisti, lažovi, glupani, antikristi, šorošoidi, gedžovani, primitivci, članovi ne vladinih udruga, novinari Slobodne Dalmacije, Novog lista, Nacionala, Indexa, Novosti, JNA penzioneri, povratnici s traktorijade 1995g.… ? Stvarno je misterija svih misterija da branitelji imaju prednost pred svim gore nabrojenima.

Čitajte Antu Tomića, Juricu Pavičića, Slavicu Lukić, Gorana Gerovca, Branimira Pofuka, čitajte Novi list, Slobodnu… za koje je Domovinski rat bio poligon onih koji su ga subjektivno ili objektivno izgubili. Sada liječe svoj frustracije postavljajući svoja ljevičarska kukavičja jaja gdje god čučnu.

Što je tema dana u današnjoj Hrvatskoj? Izvještajni sabor HDZ-a s 5000 tisuća slušatelja i dvojicom govornika. Odlazak Jelene Veljače u sredini svibnja u Beograd te opća “žalost” zbog tog “neočekivanog” šoka. Možda još jedan trijumf Olivera Frljića u Brnu? Nakon Poljske i Česi su se digli na zadnje noge zbog ‘balkanskog genija’ i njegove umotvorine “Naše nasilje i vaše nasilje”. Rigidni desničari ili kako im Frlja tepa katotalibani, zajedno sa komunistima, miniraju jednu edukativnu poruku da smo svi koji ne volimo jednog netalentiranog ljevičara ustvari totalitaristi. I tako je Frljić proglasio češke komuniste totalitaristima. Komunisti totalitaristi? Ne mogu vjerovati. No, možda povjeruje Bojana Radović iz Večernjaka i napredna crvena brigada lijevih kazališnih kritičara očaranih izvlačenjem nacionalnih zastava iz vagine talentirane glumice i talentirane vagine. Frljić, “skroman i samozatajan” kakvim ga je već Bog i on sam sebe stvorio, prosto ne može da “veruje” što mu se događa pa stoga kaže: “Očito u istočnoj Europi traju Katoličke olimpijske igre”. Nešto slično dogodilo se Frlji i u Austriji. Zna Oliver ono što mnogi ne znaju, a to je da je Zagreb zemljopisno zapadno od Beča, pa je i Austrija valjda istočna Europa. Po njemu su valjda istočna Europa Poljska, Češka, Austrija i Hrvatska, a zapadna BiH, Srbija i Bogota u Kolumbiji u kojoj je pred 1.800 našmrcanih sve prošlo bez incidenta. Veliki režiser na kraju članka Zrinke Korljan u Jutarnjem postavlja sebi i drugima pitanje koje se nameće samo od sebe: “Baš me zanima hoće li Premijer ili Ministrica nam kulture reagirati na ovakve eklatantne napade na slobodu govora kao što je ovaj u Brnu”. Možda se ovaj raskošni režiserski antitalenat trebao obratiti direktno ministru Krstičeviću koji ima F-16, pa k’o Ante Tomić u Maksimiru, malo prošarati po stočnoj ili istočnoj Europi. Ministrica kulture još se nije oglasila na Frljićev vapaj.

Što bi bilo da hrvatski branitelji zatraže da umjesto Stazića ljetuju na Brijunima za 7 kuna dnevno? Dok su “šatoraši” gubili u Domovinskom ratu ruke i noge oni koji se danas izruguju s njima i šokiraju što bi branitelji mogli imati privilegiju kod zapošljavanja sakrivali su svoje ljevičarske guzice po podrumima, mijenjali imena i čekali “vukovarske oslobodioce” da se pojave u Zagrebu. Danas neki od njih sjede u Saboru s tek tisuću i nešto dobivenih glasova.

No, zbog nacionalnih zastava i nacionalnih vagina skoro zaboravih na početak teksta i pitanje što je tema dana u današnjoj Hrvatskoj. Po meni to su u svakom slučaju “šokirani nastavnici” nakon novog naputka Ministarstva obrazovanja. Ako se za ravnatelja škole natječu Petar i Nenad te obojica ispunjavaju sve stručne i druge uvjete koje natječaj predviđa, prednost će imati onaj koji je branitelj, dijete nestalog branitelja, hrvatski ratni vojni invalid… Zbog takve odredbe Zakona o pravima branitelja, nastavnici su s punim pravom šokirani, zajedno sa Fredom Matićem. Kao što vidite i punjene ptice mogu se šokirati kad se ovako favorizira “šatoraška” kasta, kako to lijepo piše Yu-rica Pavičić u Jutarnjem. Ni meni, iskreno govoreći, nije sasvim jasno zašto bi prednost u zapošljavanju imali baš branitelji, a ne recimo prononsirane komunjare, ognjištari, ustaše, četnici, seljaci, glupani, balije, kamenjari, zločinci, Jugoslaveni, udbaši, nepismeni, talibani, kosovci, retardirani, klerofašisti, teroristi, fundamentalisti, lažovi, glupani, antikristi, šorošoidi, gedžovani, primitivci, članovi ne vladinih udruga, novinari Slobodne Dalmacije, Novog lista, Nacionala, Indexa, Novosti, JNA penzioneri, povratnici s traktorijade 1995g.… ? Stvarno je misterija svih misterija da branitelji imaju prednost pred svim gore nabrojenima. Uvijek zlobni Marcel Holjevac se pita: “Bi li se itko bunio da umjesto nezaposlenih branitelja prednost pri izboru ravnatelja imaju pripadnici nacionalnih ili seksualnih manjina?” Na fejsu se pitaju: “Ide li na sramotu ženama što EU traži da bude 40% žena na rukovodećim funkcijama?” Nitko se ne pita imali 40% žena kvalifikacije za rukovodeće funkcije. Što bi bilo da hrvatski branitelji zatraže da umjesto Stazića ljetuju na Brijunima za 7 kuna dnevno? Dok su “šatoraši” gubili u Domovinskom ratu ruke i noge oni koji se danas izruguju s njima i šokiraju što bi branitelji mogli imati privilegiju kod zapošljavanja sakrivali su svoje ljevičarske guzice po podrumima, mijenjali imena i čekali “vukovarske oslobodioce” da se pojave u Zagrebu. Danas neki od njih sjede u Saboru s tek tisuću i nešto dobivenih glasova.

Na zadnjim izborima 2016.g. izlaznost je na našim izborima bila 52,59%, a izlaznost onih koji su glasovali za manjine bila je oko 18%. Uz to, svi oni mogu glasovati i za stranačke liste. S nešto više od tisuću glasova postaje se u RH potpredsjednikom Sabora kao što je to slučaj s našim planetarno popularnim Furiom Radin koji živi već desetljeća od saborskih plaća.

Kod ljevičara je zadnje vrijeme vrlo učestala floskula kako nas nacionalne manjine čine vrednijima. Mo’š mislit! Zašto Peđa Grbin ne prizna javno koliko je predstavnika nacionalnih manjina u slovenskom parlamentu? Po jedan iz talijanske i mađarske manjine. Ne sudjeluju u formiranju vlade i izglasavanju proračuna. U talijanskom parlamentu su također samo dva predstavnika nacionalnih manjima, i to s istim ograničenjima ovlasti kao i u slovenskom parlamentu. Engleski, francuski, njemački parlamenti… svi imaju nula predstavnika nacionalnih manjina. Svi njihovi zastupnici se biraju isključivo kao državljani vlastite države na jednak način kao i zastupnici većinskog naroda. Bez pozitivne diskriminacije. Na zadnjim izborima 2016.g. izlaznost je na našim izborima bila 52,59%, a izlaznost onih koji su glasovali za manjine bila je oko 18%. Uz to, svi oni mogu glasovati i za stranačke liste. S nešto više od tisuću glasova postaje se u RH potpredsjednikom Sabora kao što je to slučaj s našim planetarno popularnim Furiom Radin koji živi već desetljeća od saborskih plaća. Dobar i humorističan prijedlog je dao Ivan Hrstić u Večernjaku. Treba oformiti naš Gornji dom ili House of Lords. S malo ovlasti i velikim perikama. Kako bi atraktivno s aspekta turizma izgledao ulazak naših “lordova” u svoj House. Kako bi samo dobro stajale perike Pupovcu i Radinu, Veljku Kajtaziju, Vladimiru Bileku… Naravno, ovo može biti dobar prijedlog za one koji imaju barem malo smisla za humor. Međutim, naš ustavotvorac nema nimalo smisla ni za humor ni za zdrav razum. Naše manjine su kao “naše bogatstvo” zaštićene k’o svete krave. Čim se netko drzne javno postaviti pitanje je li u redu da imaju toliko rezerviranih mjesta u Saboru (kao možda treća najveća stranka) i je li u redu da odlučuju o sastavu Vlade ili, ne daj Bože, proračunu, to se odmah proglašava napadom na ustavne temelje, svetogrđem bez premca, gotovo zločinom. Pa kad je tome tako, onda nije na odmet našim političarima i našim Ustavnim sudcima citirati članak 56. Ustava RH koji glasi: “Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život”. Šteta što to nisu znali oni koji sad “slobodan i dostojan” život osiguravaju u Irskoj. Goodbye, and good luck! I dok jedni imaju desetljećima osiguranu plaćicu u Saboru, i vječitim koaliranjem s vladajućima troše proračunska sredstva za svoje potrebe, mladi takvu neuređenu zemlju u kojoj ne vide nikakvu perspektivu danomice napuštaju…

Doug Larson, američki TV kolumnist, ima zanimljivu ideju: “Umjesto da se političaru daju ključevi grada, možda bi bilo bolje promijeniti brave”.

Ne mogu, a da se s bljutavim osmjehom ne osvrnem u notornog ljevičarskog sveznadara Borisa Vlašića. Uvijek loše ili površno informiran, ali sa zacementiranim yugo stavovima kaže naš nostalgičar: “Skupimo li dovoljno potpisa, možemo se prozvati zemljom mržnje”. Ni manje ni više! Referendum je direktna demokracija. Međutim, za ljevičare poput Vlašića, ako se referendumom traži nešto što se njima ne sviđa, onda on služi za širenje mržnje i treba ga zakonski promijeniti. Ovih je dana bio je prešućen jedan referendum “pun mržnje”. Bila je to obljetnica referenduma od 19. svibnja 1990.g. o neovisnosti RH. Vlašić ga sigurno ne bi javno spomenuo i da ga se kojim slučajem sjetio.

Ne mogu, a da se s bljutavim osmjehom ne osvrnem u notornog ljevičarskog sveznadara Borisa Vlašića. Uvijek loše ili površno informiran, ali sa zacementiranim yugo stavovima kaže naš nostalgičar: “Skupimo li dovoljno potpisa, možemo se prozvati zemljom mržnje”. Ni manje ni više! Referendum je direktna demokracija. Međutim, za ljevičare poput Vlašića, ako se referendumom traži nešto što se njima ne sviđa, onda on služi za širenje mržnje i treba ga zakonski promijeniti. Ovih je dana bio je prešućen jedan referendum “pun mržnje”. Bila je to obljetnica referenduma od 19. svibnja 1990.g. o neovisnosti RH. Vlašić ga sigurno ne bi javno spomenuo i da ga se kojim slučajem sjetio. Dobro, razlog potpunog prešućivanja od strane cjelokupne političke i medijske javnosti je možda ovaj put opravdan. Britansko prinčevo vjenčanje je bacilo u drugi plan pitanje koje ljevičari postavljaju kad god se radi o nekom referendumu koji njima “smrdi”: je li se trebalo pametnije podijeliti 500 ili 800 milijuna kako se ovih dana špekulira. Eto koja sudbina čeka svaki referendum. Osobito one koje našem Borisu dižu tlak do neba.

Nadalje, Borisu se pričinjalo “kako su hrvatski muževi krenuli na onoga u Rijeci, Obersnela”. Čovo je poznati ustavni stručnjak (iz komunizma kad smo Ustavni sud u pola glasa nazivali “grobljem slonova”) te oličenje blagosti i dobrote. Piše kako mu je Sačić asocijacija na uspjeh pravne države: “Kao ratni zapovjednik specijalne policije bio je predmet istrage za zataškavanje ratnog zločina. Ono uobičajeno, civili u zabačenom srpskom selu tijekom Oluje, a Sačić zapovjednik ekipe koja je ušla u selo. Da skratimo priču, kada je kazneno djelo prekvalificirano u blaže, uspostavilo se da je nastupila zastara pa Sačić nikada nije bio na sudu da objasni zašto nikada nije  tragao za ubojicama”. Ovakvu pravu gomilu prijesnih laži može izvaliti samo Vlašić. Bio sam branitelj Željka Sačića u tom predmetu. Ratni zapovjednik Specijalne policije bio je general Markač, a ne Sačić. Sačić, ne da nije bio zapovjednik ekipe koja je ušla u selo, nego je u času ulaska u selo bio u 300 km udaljenom Zagrebu i to na jednoj sahrani. Pošto nije imao tretman kapetana Dragana, Sačić se, bez obzira što nikada u životu nije stupio nogom u to selo, našao kao prvookrivljeni u pritvoru Županijskog suda u Zagrebu. Pritvor mu je bio određen zbog mogućeg utjecaja na svjedoke i zbog naročito teških okolnosti prilikom izvršenja djela… što je pravosudni raritet. S obzirom na njegovih 300 km udaljenosti od mjesta zločina. Samo dokaz više kako se na branitelje išlo pravosudnim đonom. Tako je, usprkos tvrdnji Vlašića, da Sačić nikada nije bio na sudu da objasni… isti odležao tri mjeseca u Remetincu i na pet stranica objasnio ono za što naš novinski mag tvrdi da nikada nije napravio. Kad je istraga napokon bila završena i dignuta optužnica, Sačić se nije nalazio na njoj i jedini je koji je izašao na slobodu. Kad sam zapitao tužitelja za objašnjenje rekao je da ga nije mogao optužiti jer još treba saslušati generala Markača koji se tada još nalazio u Haagu. Kad su se Markač i Gotovina vratili obavili smo saslušanje Markača kao svjedoka, a on je u cijelosti potvrdio Sačićev iskaz. Na kraju, ni to Državnom odvjetništvu nije bilo dovoljno da odustane od kaznenog postupka “zapovjednika ekipe koja je ušla u selo” nego se čekalo da nastupi apsolutna zastara gonjenja za to kazneno djelo. Ovo što sam napisao je doslovno stanje spisa, a ono što je izmislio Boris Vlašić doslovno je stanje lijeve medijske lažljivosti i mržnje prema braniteljima, dragovoljcima, invalidima i ostalim sudionicima Domovinskog rata. Branio sam u dosta predmeta naše branitelje i često ostajao skamenjen odnosom medija i nažalost pravosuđa prema njima. Koliko puta bi, nakon mjeseci odležanih u pritvoru, prvostupanjski sud napokon ukinuo pritvor, a desetak dana nakon toga Vrhovni bi ih sud RH, vratio natrag. Za svaki takav slučaj od Sačića, Šavorića… posjedujem dokumentaciju da se prema hrvatskim braniteljima išlo đonom počevši od Norca pa sve do Merčepa. Treba samo pogledati statistiku županijskih sudova u Sisku, Osijeku i Općinskog suda u Vukovaru o svim obustavama protiv onih drugih koji su činili ratne zločine, posebno silovanja za vrijeme Domovinskog rata. Sačić iako 300 km udaljen od mjesta navodnog zločina nije bio te sreće. Ali za utjehu sreće nije imao ni huškač na “počinioca ratnog zločina” Boris Vlašić. Za slabašnu utjehu Vlašiću on je samo jedan u nizu. Čitajte Antu Tomića, Juricu Pavičića, Slavicu Lukić, Gorana Gerovca, Branimira Pofuka, čitajte Novi list, Slobodnu… za koje je Domovinski rat bio poligon onih koji su ga subjektivno ili objektivno izgubili. Sada liječe svoj frustracije postavljajući svoja ljevičarska kukavičja jaja gdje god čučnu.

Moram biti objektivan i priznati da nisu svi ljevičarski novinari isti. Neki su isti, a neki su još i gori.

I dobro je dobri Papa svojevremeno rekao: “Tko sam ja da im sudim?” Za izricanje presuda imamo Maštruka i Tomaševića. Ako zatreba tzv. prijeki sud, onda je tu Boris Vlašić. Ako treba suditi zlonamjerno onda su tu opet Vlašić, Pofuk, Gerovac, Tomić… ništa ne košta, a nije ni skupo.

Papa Franjo je danas sinonim za novog i skoro liberalnog katoličkog poglavara. Zauzimao se za manjine, gej populaciju i rasno diskriminirane. Za Hrvate baš i ne. Njima je i onako predobro. Bilo u Hrvatskoj ili Irskoj. Čitam u subotnjem Večernjaku: “Ne primajte ih u sjemeništa ako posumnjate da su gejevi”. Na subotnjoj kavi moj frend Roman Binder zlobno promrsi: ” I Papa ih je prokužio”. Kako je ta izjava donekle drugačija od dosadašnjih Papinih izjava pa bi se mogla čak i protumačiti kao određeno “skretanje s pravog puta” u desno, odmah su angažirani pravovjerni Ivica Maštruko i “vječni” dopisnik iz Rima Silvek Tomašević. Oni su stručnjaci za sve što se zbiva u Italiji, a s Franjom su valjda na “ti” pa je potpuno normalno da nam “lajbekima” protumače što je Papa zapravo mislio kad je izrekao ovu “herezu”. Je li to povratak Pavlovom nauku ili preventivno izbjegavanje skandala unutar Crkve kao što zamišlja kameni ateist Maštruko? Inače on je bio i komunistički ambasador u Vatikanu. Logično. Skandal ćeš najlakše izbjeći da one koji imaju inače sva prava, lišiš nekih od njih i zatvoriš im vrata pred nosom. Vidi se da je Maštruko stručnjak za katoličku Crkvu skoro kao automehaničar Josip Juratović u Bundestagu za geostrateške probleme svijeta.  Silvek se puno elegantnije očitovao. Jednostavno je “odcinkao” Bededikta XVI rekavši da je on prvi napisao da gejevi ne bi trebali imati pristup u sjemeništa. Sad je jasno zašto je Silvek tako dugovječan. Kad se vrati napokon u Hrvatsku mogao bi se zaposliti kao urednik tvorničkih novina u Cinkarni Celje. I dobro je dobri Papa svojevremeno rekao: “Tko sam ja da im sudim?” Za izricanje presuda imamo Maštruka i Tomaševića. Ako zatreba tzv. prijeki sud, onda je tu Boris Vlašić. Ako treba suditi zlonamjerno onda su tu opet Vlašić, Pofuk, Gerovac, Tomić… ništa ne košta, a nije ni skupo.

Nakon novog poskupljenja benzina i voznih karata u javnom prijevozu se skidaju upozorenja “Pripremite sitan novac” i postavljaju novi “Pripremite krupan novac”.

Zadnje ankete i zadnji uzdasi. HDZ i SDP padaju, a Živi zid i nadalje raste. Komentatori užasnuti. Ako nam ovi dođu na vlast… kao da je do sada sve bilo idilično i u Hrvatskoj i u Irskoj. Kad postavim pitanje tko je pisao Lex Agrokor i stvorio “tvrtku” Borg ostaje samo muk. Nigdje zidara. Jesu li ikada maznuli lovu? Nisu, ali hoće! Pod uvjetom da koaliraju s HDZ-om i SDP-om.

Priča se isključivo o hrvatskom nacionalizmu. Što je s srpskim nacionalizmom? On priča o hrvatskom nacionalizmu!

Komentari