Od prvih dana svoje emigracije stajao sam na stanovištu da Jugoslaviju treba srušiti kao tvorevinu koja nema prava postojati i na njenim ruševinama sagraditi samostalnu, suverenu i demokratsku hrvatsku državu. Naglasio sam samostalnost i suverenitet jer su u Hrvatskoj postale predmet trgovine, nagodbe i interpretacije, a demokracija se pretvorila u najviše zloupotrijebljavani izraz u hrvatskoj povijesti, iza kojega se sakrivaju ljudi kojima ni Hrvatska ni demokracija ne znače ništa, koji su ju prisvojili sa zapada, prilagodili svojim osobnim interesima, opljačkali, izdali ovaj narod i državu, a demokratski proces ugodili tako da je skoro svejedno koga birati na vlast, jer ćeš nastradati za koga god glasovao i tako posatati kovač svoje vlastite nesreće, umjesto da bude suprotno.
Između nekoliko emigrantskih organizacija koje su stajale na stanovištu da se despocije ne popravljaju i zato ih treba rušiti i da se Hrvatska iz Jugoslavije ne može izvući mirnim i demokratskim putem, jer se Srbija nikada neće odreći svog velikosrpskog ekspanzionizma, niti komunistički uhljebi svojih privilegija, pronašao sam da je Hrvatska republikanska stranka (HRS) intelektualno bila najjača.
Nisam ostao djelovati kroz HRS, jer sam po uzrastu i porijeklu svog izbjeglištva pripadao generaciji proistekloj iz Hrvatskog proljeća, okupljenoj oko lika Brune Bušića, čija je sudbina i nasilna smrt dovela do formacije Hrvatskog državotvornog pokreta i mog angažmana u samom centru njegova djelovanja, sve dok se nije istrošio i nestao u Domovinskom ratu, što mu je i bila namjena i na žalost, što iz vrlo idealističkih razloga, nije imao namjeru boriti se vlast, kako bi privukao samo one koji koji su spremni davati i nemaju namjere uzimati.
Ipak, imao sam u sebe ugrađenu nacionalnu mudrost zasnovanu na temeljima osnivača HRS-a, Ivana Oršanića, svjedoka, analitičara i kritičara i hrvatskog trijumfa i hrvatske tragedije s polovine prošlog stoljeća. Uz Oršanića, stranka je preživjela međuratne izbjegličke godine na leđima Dr. Ive Korskoga i prof. Kazimira Katalinića, koga sam imao čast upoznati i koji je ovih dana proslavio svoj devedeseti rođendan.
Dio te političke nadgradnje, koju sam stekao u izbjeglištvu, nakon još jednog hrvatskog uspona i pada, poznatog kao “Hrvatsko proljeće”, donio sam sa sobom i u Projekt Velebit. Na našoj web-stranici naći ćete seriju proročanskih tekstova Ivana Oršanića, iz davnih pedesetih godna prošlog stoljeća, koje se i u današnjem vremenu potrvđuju toliko dosljedno, da se čovjeku učini da je to napisao netko od naših suvremenika.
Glavni razlog za predstavljanje tih tekstova hrvatskoj javnosti u Domovini, je pokušaj pretvoriti domoljubini hrvatski narod u politički faktor, koji bi za Hrvatsku imao ne samo ljubav, nego i političku svijest odlučivati svojom sudbinom i svojom državom, na svoju i njenu korist.
Hrvatska republikanska stranka je naglasak svoga rada bazirala na političkoj izgradnji, ili kako je to popularno bilo opisano, obične ljude je pretvarala u političke intelektualce.
U zamisao Projekta Velebit ugrađena je i ta komponenta, bez koje po našem mišljenju, u Hrvatskoj ne može doći do značajnih državotvornih, slobodarskih, demokratskih i gospodarskih promjena, kompomenta Hrvata kao političkog subjekta, kadrog prepoznati političke tokove, prema njima se ispravno postaviti i svojom voljom, oboružan znanjem, biti sposoban usmjeravati Hrvatsku onim putem koji on vidi ispravnim.
Kroz cijelo jedno stoljeće srpske dominacije balkanskim prostorom, koji je uključivao i Hrvatsku, Srbi su sebe prikazivali kao državni narod a Hrvate kao tamburašku skupinu. Hrvatska povijesna sposobnost, na bojnom polju odnositi pobjede, to obezvrijeđuje, ali njegova karakteristika, ratne pobjede redovno pretvarati u političke poraze, to potvrđuje, kako kroz povijest, tako i danas, kad je vojna pobjeda 1995. rezultirala političkom pobjedom onih snaga koje su u svakom praktičnom smislu taj rat izgubile, da i danas, preko 20 godina otkako je uspostavio državu, a vlast u njoj prepustio onima koji tu državu nisu htjeli, Hrvat ne zna kako Hrvatsku vratiti u svoje suverene ruke.
Iznad svih svakodnevnih optužbi i bacanja krivnje na ovoga ili onoga i traženja da se jednog izabranoga lidera smijeni i na njegovo mjesto postavi drugoga, da se jednu stranku izglasa i drugu uglasa, da se čeka na vođu koji će dojašiti na bijelom konju, da se moli Boga da počini čudo i onima koji sami nisu poodmetnuli leđa podari slobodu i blagostanje, hrvatski narod snosi krajnju zaslugu za sve dobro koje je ostvario i za sve zlo koje ga je zadesilo.
Politička izgradnja predstavlja proces osposobljavanja širokih slojeva Hrvata, ne samo prepoznavati situaciju koja ga pritišće, nego znati kako tu situaciju okrenuti u svoju korist.
S tim u cilju, Projekt Velebit objavljuje tekstove Ivana Oršanića koji ne gube na važnosti ni nakon mnogih desetljeća i izbjegava, koliko je god to moguće, one koji najčešće vrijede 24 sata, a najdulje do kraja tekućeg mandata.
U tom smislu, Projekt Velebit je namijenio organizirati seriju seminara političke izgradnje, poučeni iskustvom HRS-e, koja je odgojila generaciju ljudi koje razvoj događaja nakon 1990. nije ostavio iznenađenima i zatečenima, niti ih iznenađuje ovo što se danas događa.
Zašto Velebit nije odmah nastupio kao stranka, što su mnogi tražili i očekivali, treba sagledati baš u ovom kontekstu. Dok god Hrvati i pritom mislimo na široke slojeve naroda, ne posjeduju takav nivo političke svijesti, kakav bi mogao ići ukorak s njihovim domoljubljem, može se osnovati još 200 stranka povrh 200 već osnovanih i ništa se neće promijeniti.
Ja znam da neće svi pokazati interesa za ovakav politički i nacionalni preporod, ali svaki onaj koji ga pokaže, postati će faktorom u kreiranju svoje sudbine i usuda svog naroda.
Uz devedeseti rođendan prof. Kazimira Katalinića
Nosioc Oršanićeva programa, nakon njegove smrti i smrti dr. Ive Korskoga, prof. Kazimir Katalinić proslavio je nedavno svoj devedeseti rođendan. Tim povodom Hrvati Argentine, okupljeni oko koordinacionog tijela “Unión Asociaciones Croatas de la República Argentina”, priredili su rođendansko slavlje slavlje profesoru Kataliniću, neumornom borcu za državu i slobodu hrvatskog naroda.
Prof Katalinić je tom prigodom izjavio da će u rujnu 2017. u Zagrebu biti predstavljena njegova knjiga na kojoj radi već 20 godina “Od poraza do pobjede – Povijest hrvatske emigracije”.
Tim povodom “Unión Asociaciones Croatas de la República Argentina” objavljuje:
“Prošlu nedjelju 2. travnja, u prostorijama Hrvatskog doma u gradu Buenos Airesu, Hrvatska zajednica u Argentini je svečano proslavila 90-ti rođendan Profesora Kazimira Katalinića, neumornog borca za državu i slobodu Hrvatskog Naroda.
Uz veliki broj prisutnih, pored predstavnika hrvatskih ustanova i organizacija u Argentini, na svečanost su pristupili i veleposlanik Republike Hrvatske u Argentini gospodin Belaj, fra. Jozo Peranić duhovni ravnatelj Hrvatskog Katolickog centra “Sveti Nikola Tavelić”, te dva vrlo istaknuta gosta iz Domovine, gospodin Novinar Igor Vukić i aktivni sudionik Domovinskoga rata a danas vojni istraživač Zdenko Kustinec.
U ime užeg prijateljskog kruga dragoga profesora, gospodin Jure Dragičević je održao je prigodni govor, a Tomislav Frković pročitao pjesmu koju je sastavila i iz Stutgarta profesoru za rođendan poslala gospođa Malkica Dugeč, dugogodišnja suradnica Hrvatske republikanske stranke.
Profesor Katalinić se obratio prisutnima s vrlo emotivnim riječima zahvalnosti, te sve ugodno iznenadio najavljujući da će u Zagrebu, u rujnu ove godine, biti predstavljena njegova knjiga “Od poraza do pobjede – Povjest hrvatske političke emigracije” na kojoj je intenzivno radio kroz punih 20 godina.”