Za razmišljanje i razumijevanje onih skrivenih silnica koje pokreću politička zbivanja u Hrvatskoj, a od kojih se običnom čovjeku diže kosa na glavi i tjera ga na stalno propitkivanje ove naše hrvatske stvarnosti. Ovo nije prilog temama o raznim teorijama zavjere o kojekakvim tajnim društvima ili agenturama jer one su, onda kada postoje, tek dio i instrument ove priče. Ovdje se radi o najstarijoj i jedinoj pravoj zavjeri, zavjeri protiv čovjeka.
Često se pitamo zašto se neke loše ideje, inicijative ili kampanje događaju vrlo lako, sustavno i učinkovito, a neke dobre brzo uminu ili se izgube u raskolu i svađi zagovaratelja i pokretača? Koje su to silnice koje pomažu i organiziraju razne destruktivne inicijative i djelovanja? Slijed razmišljanja nas lako odvede u prostor teorija zavjere i to od onih prizemnijih koje govore o moćnim mrežama raznih bivših i sadašnjih tajnih agentura pa onda to ide na višu razinu nekih globalnih mreža povezanosti raznih instituta, odbora, nevladinog sektora, društava, bratovština, a potom slijedi onaj mistični prostor tajanstvenih udruženja od raznih bilderberga, masona, trilaterala i sl. Analizirati djelovanje navedenih sustava i mreža je nezahvalno zbog nedostatka pouzdanih informacija i to zato što su one skrivene od očiju javnosti. I tu zapravo dolazimo do početka odgovora na ovo pitanje ili razotkrivanja skrivenog, a što su stari Latini krstili riječju ‘occultatum’.
Occultatum ili okultizam je tehnika koja objedinjuje gotovo sve znanstvene discipline od psihologije, psihijatrije, sociologije, retorike, ali isto tako i upotrebu prirodnih znanosti u svrhu poticanja određenog misaonog procesa, odnosno stanja svijesti pojedinca ili društva. Međutim, osim ovih legalnih disciplina, u okultizmu ima i nekih tehnika koje izlaze iz okvira moderne znanstveno dokazane empirije, a prepoznate su upravo po toj višestoljetnoj empiriji koja nije mogla biti javna iz razloga što su ciljevi i pojedini rituali bili društveno neprihvatljivi, osobiti s gledišta i mjerila kako ih je kršćanstvo određivalo kao svojevrsni etički normativ ove naše zapadne civilizacije. Drugim riječima, klanjanje nekim starim božanstvima, zazivanje nekih tajanstvenih bića i njihovih sila ili neka drugačija tumačenja svijeta od kršćanske doktrine, sasvim opravdano doživljavala su svoju društvenu diskvalifikaciju. Zbog toga je cijeli jedan sustav znanja i iskustva prebačen u prostor skrivenoga i tamo se nalazi do današnjih dana. Upotreba tog znanja je ograničena na određene društvene elite koje su spremne, onako cjelovito po modelu faustovskog sindroma, a u kontekstu svojeg intelektualnog makijavelizma, lakomosti, sebičnosti, nezajažljivosti, hedonizma ili jednostavne gluposti preći na drugu stranu, iskočiti iz okvira vrijednosnog sustava ove naše civilizacije i ući u prostor koji je suštinski izravno neprijateljski, iako se prikazuje kao napredan, human, znanstven, moderan, evolutivan i jamči pregaocu uspjeh i osobne probitke. I tako dolazimo do prostora politike.
Okultizam u politici je stvarnost. Budući riječ okultno na latinskom znači skriveno, već time možemo pretpostaviti koliko je ona primjerena za opise političkih zbivanja. Međutim, kada bi ušli u taj skriveni prostor mogli bi pronaći neke radnje koje ne bi očekivali. Primjerice, sotonizam ili magijske rituale. Kada spomenemo ovako dojmljive pojmove obično nam u misao dolaze slike nekakvih grotesknih likova i rituala koji izvode tragikomične mumbo-jumbo bajalice, poneseni umišljajem vlastite nadnaravnosti, a što se onda svodi na jeftine prevare, lažna obećanja, predskazanja, proricanja ili zazivanja. Ali to nije to. Naime, ljudskoj naravi nije imanentno prionuti uza zlo, činiti zlo, pristati na nepravdu. Malo je ljudi koji su spremni na takav svjesni odabir. Zbog toga je potrebno ljude uvjeriti da će njihovo pristajanje uz određene tehnike, idejne koncepte, djelovanja biti zapravo njihov prinos boljitku društva pa tako i njih samih. Spoj obećanja uspješne karijere, plemenitih ciljeva i obilne materijalne sigurnosti u tome vrlo pomažu.
U današnje vrijeme vrlo veliku političku primjenu imaju upravo one moderne znanstvene discipline koje se temelje na znanjima iz tog okultnog prostora magijskih tehnika. Magijske tehnike se u mnogim slučajevima temelje na raznim oblicima manipulacije, preusmjeravanja i fokusiranja. Upravo su to česti oblici i metode političkoga djelovanja.
Manipulacije kao suptilni oblik laganja se danas pokrivaju disciplinom PR-a (‘Public relations’, hrvatski: odnosi s javnošću). Manipulacije su osobito prisutne u medijskom prostoru. Medijskim se manipulacijama nastoji prikazati pojedine razarajuće ideologije ili destruktivne životne koncepte kao novi izraz sreće i spasa čovjeka koji njihovim prihvaćanjem ulazi u novu eru, novu belle epoque čovječanstva, novi svjetski poredak, a kojemu su uvijek, ali doslovno uvijek kroz cijelu ljudsku povijest na putu stajale neke sumnjive skupine raznih nazadnjaka, kontrarevolucionara, ognjištara, buržoazije, kulaka ili desničara, a koje je potrebno eliminirati.
Manipulacije kao suptilni oblik laganja se danas pokrivaju disciplinom PR-a (‘Public relations’, hrvatski: odnosi s javnošću). Manipulacije su osobito prisutne u medijskom prostoru. Medijskim se manipulacijama nastoji prikazati pojedine razarajuće ideologije ili destruktivne životne koncepte kao novi izraz sreće i spasa čovjeka koji njihovim prihvaćanjem ulazi u novu eru, novu belle epoque čovječanstva, novi svjetski poredak, a kojemu su uvijek, ali doslovno uvijek kroz cijelu ljudsku povijest na putu stajale neke sumnjive skupine raznih nazadnjaka, kontrarevolucionara, ognjištara, buržoazije, kulaka ili desničara, a koje je potrebno eliminirati. Eliminacija se uvijek prikazuje kao nužan prljavi posao, daje joj se društveni i moralni legitimitet i brzo se po izvođenju gura u zaborav. Na ovim našim prostorima smo to imali prilike doživjeti u političkom novinarstvu komunističke Jugoslavije, velikosrpske propagande ili današnjim medijskim liberalnim trendovima anacionalnog, globalističkog bratstva i jedinstva te beskonačnom senzibiliziranju društva za nepostojeća prava novo osmišljenih društvenih manjinskih zajednica obavezno antagoniziranih s većinskim tradicionalnim djelom društva. Dakle, radi se o jednoj sustavnoj destrukciji i izmjeni društvene svijesti pomoću laži koje su upakirane u formu nekih novih istina. Mediji i PR agencije koji se time bave najčešće nisu svjesni svojeg okultnog djelovanja, budući je sagledavanje konačnog cilja gotovo nemoguće jer se radi o dugogodišnjim kampanjama nerijetko duljim od trajanja ljudskoga života.
Preusmjeravanje ili kako se to naziva spiniranje, jest kada se pozornost javnosti s važnih ili neugodnih tema prebacuje ili skreće na neke druge, nebitne teme. Takve se tehnike rade pomoću prepoznavanja emocionalnog naboja javnosti, osobito onoga što se naziva niskim strastima, koji se probudi pažljivo osmišljenim informacijama te pomoću medija odašilju javnosti. U svojoj biti to je vrlo slično stvaranju iluzije odnosno iluzionizmu. Puno je takvih primjera na ovim našim prostorima. Pa tako često imamo govor o fašizacija ili ustašizaciji hrvatskog društva, o naslijeđu NDH, o genocidnosti Hrvata, o Tuđmanovih 200 obitelji, izdaji Posavine ili Vukovara, dogovoru Tuđman-Milošević o podjeli BiH, Paddy Ashdown salveti, Todorićevim blogovima, o obavezi ugradnje razdjelnika, ili o ‘razotkrivanju’ velikih kriminalnih afera koje nikad ne dožive pravomoćni sudski epilog.
Fokusiranje je zahtjevnija magijska tehnika jer je za nju potrebno dulje vremensko razdoblje, više sinkroniziranih izvođača i jaka medijska logistika. Fokusiranje se priprema dugoročno i pretpostavlja postepenu izmjenu svijesti javnosti u kojem se provodi te uključivanje više uglednih pojedinaca različitih znanstvenih disciplina koji će s pozicije svoje struke dati prinos objašnjenju korisnosti tih novih ideja. Primjerice promjena Ustava na temu udruživanju Hrvatske u nove državne asocijacije, kampanja za ulazak u EU, odustajanje od vlastite valute, zamrzavanje tečaja, monetarna politika koja je uništila hrvatsku proizvodnju i izvoz u korist uvoza, prodaja velikih gospodarskih i bankarskih sustava, okretanje ‘regionu’, dopuštenje za GMO kulture u poljoprivredi, itd.
Danas imamo cijeli niz verbalnih kvalifikacija koje osuđuju adresanta bez ikakve suvisle i logičke prosudbe, a svrha im je suziti upravo prostor zdravorazumskog promišljanja, odnosno intelektualno kastrirati ljude. Primjerice riječi kao fašizam, nacionalizam, rasizam, nacizam, šovinizam i dr., pa onda diskvalificirajuće etikete ‘povijesnog revizionizma’ ili ‘govora mržnje’ pa same riječi iz tog spektra poput pozdrava ‘Za dom spremni’ ili nošenje nekih simbola, povijesnih likova, ili bilo kakvo propitkivanje novouspostavljenih društvenih odnosa, a što se onda kažnjava društvenim diskvalificiranjem pojmovima homofob, mizogin, nasilnik, klerikalac, ekstremist, vjerski fundamentalist itd.
Međutim te vrste okultnih ili magijskih tehnika su niža razina okultnoga, odnosno manje su prikrivene jer je velik dio tih znanja izišao iz prostora okultnog. Nešto dublje od ovih tehnika su razni oblici lingvističkog programiranja. Radi se o pomalo hipnotičkoj metodi jakih sugestija pomoću koje se pojedinim riječima daje određeno značenje i težinu koju ta riječ objektivno nema. Zapravo se radi o zloupotrebi riječi koje se pretvaraju u političku optužnicu u cilju diskvalifikacije onoga na koga se ona odnosi ili kome se pripisuje kao izgovaratelju. Zapravo su na taj način uvedeni novi oblici verbalnih delikta svega što izlazi izvan komplicirane strukture govora notorne ‘političke korektnosti’. Tako danas imamo cijeli niz verbalnih kvalifikacija koje osuđuju adresanta bez ikakve suvisle i logičke prosudbe, a svrha im je suziti upravo prostor zdravorazumskog promišljanja, odnosno intelektualno kastrirati ljude. Primjerice riječi kao fašizam, nacionalizam, rasizam, nacizam, šovinizam i dr., pa onda diskvalificirajuće etikete ‘povijesnog revizionizma’ ili ‘govora mržnje’ pa same riječi iz tog spektra poput pozdrava ‘Za dom spremni’ ili nošenje nekih simbola, povijesnih likova, ili bilo kakvo propitkivanje novouspostavljenih društvenih odnosa, a što se onda kažnjava društvenim diskvalificiranjem pojmovima homofob, mizogin, nasilnik, klerikalac, ekstremist, vjerski fundamentalist itd.
Još dublje u okultnome su tehnike korištenja simbola i rituala koji se unose u prostor. Radi se o svojevrsnoj kontaminaciji prostora nekim stranim vrijednosnim simbolima koji redovito znače unos nekih novih društvenih odnosa koji su do tada u tom društvu i na tom prostoru bili nepoznati, zabranjeni ili neprijateljski. Najčešće su u pitanju simboli i rituali koji za sobom vuku određenu društvenu destrukciju poput raznih perfomansa, parada, marševa, protesta, izložbi, kazališnih predstava, itd. Mete su društveni odnosi utemeljeni na tradiciji i iskustvu, ali i obitelj kao temeljna društvena čestica. Ova je tehnika u kojoj se koriste razni transcendentni instrumenati pa je zato vrlo primjenjiva u prostoru kulture te tako izuzetno učinkovita za oblikovanje svijesti pojedinca i društva prema modelu nekih novih društvenih vrijednosti i odnosa. To onda redovito znači destrukciju tradicionalnog, odnosno postojećeg civilizacijskog poretka.
Sve ovo što smo pobrojali se može vrlo lako prepoznati u sadašnjem hrvatskom društvu. Sve te tehnike su prijetnja opstanku hrvatskog društva, države i naroda u obliku kakvom ga poznajemo. Možda preciznije, kako smo ga poznavali i kakvo je bilo do nedavno, s obzirom da su neki od ovih procesa već u poodmakloj fazi.
Postoje i neke tehnike koje su primijenjene nad hrvatskim narodom i koje spadaju u najvišu okultnu razinu koju se kolokvijalno naziva sotonizam. Radi se o žrtvenim prinosima, o prolijevanju krvi, odnosno o ljudskim žrtvama…
Božanstvo na čijem je svetištu izvedeno ovo masovno ritualno ubojstvo, a svako političko ubojstvo je ritualno, su bili jugoslavenska i komunistička ideja utjelovljena u kumiru (o)božanstvenog čovjeka znanom pod imenom Tito. Stoga i danas Titov spomenik u Kumrovcu ima puni značaj, ali i težinu, starozavjetnih kumira, pod kojim se svake godine na njegov rođendan ili neke druge važne mu datume održavaju klanjanja i zaklinjanja.
Međutim, postoje i neke tehnike koje su primijenjene nad hrvatskim narodom i koje spadaju u najvišu okultnu razinu koju se kolokvijalno naziva sotonizam. Radi se o žrtvenim prinosima, o prolijevanju krvi, odnosno o ljudskim žrtvama. Taj ritual se primjenjuje od prilike do prilike kroz cijelu ljudsku povijest i na raznim zemljopisnim širinama i dužinama. Sva politička ubojstva u svojoj suštini imaju osobine takvoga rituala. Međutim, ono što se u Hrvatskoj dogodilo nakon Drugoga svjetskog rata, onaj slijed višegodišnjih masovnih ubojstava na Križnomu putu, po svojem obimu nadilazi većinu sličnih rituala u povijesti čovječanstva. Naime, u kratkom roku, otprilike pet godina, na prostorima tadašnje Jugoslavije svirepo je bez suđenja ili s nečim što je bila cinična imitacija, odnosno izrugivanje pravosudnog postupka, likvidirano je više stotina tisuća hrvatskih mladića. Radi se o neformalnom genocidu koji je teško osakatio hrvatski narod.
Božanstvo na čijem je svetištu izvedeno ovo masovno ritualno ubojstvo, a svako političko ubojstvo je ritualno, su bili jugoslavenska i komunistička ideja utjelovljena u kumiru (o)božanstvenog čovjeka znanom pod imenom Tito. Stoga i danas Titov spomenik u Kumrovcu ima puni značaj, ali i težinu, starozavjetnih kumira, pod kojim se svake godine na njegov rođendan ili neke druge važne mu datume održavaju klanjanja i zaklinjanja.
Svaka ideja koja se natapala krvlju nevinih mladih ljudi dobiva veliku snagu ukorjenjivanja, opijanja odnosno zaluđivanja narodnih masa. To je stara, cinici bi rekli, klasična metoda sotonizma. Upravo iz tog razloga od svih jugoslavenskih republika jugoslavenstvo se najsnažnije primilo i do današnjih dana održalo upravo u Hrvatskoj. S obzirom na izmijenjene političke okolnosti, ono je malo evoluiralo i steklo današnje hibridno naličje u novom izričaju bratstvo-jedinstvenih parola. Danas su to fraze suradnje, okretanja budućnosti, zaboravljanja prošlosti, razni ‘regioni’, medijske instalacije kvazi internacionalnih dimenzija najčešće zguranih u osovinu Zagreb-Beograd-Sarajevo, liberalni anacionalizam pomiješan s mladenačkim buntovnim anarhizmom, potpomognut adrenalinskim punjenjima glazbenim istočnjačkim smećem u raznim hibridnim trendovima tzv. cajkaškog turbofolka, raspaljenog opijatima, ali i fiktivnim buntom protiv tobožnjih nepravdi i zabrana, kataliziran vječnim generacijskim antagonizmom koji se pretvara u raskol i sukob očeva i sinova ili majki i kćeri.
Kako bilo, ovo je jedna vrlo opširna tema koja bi zahtijevala daleko više prostora za temeljitu razradu i objašnjenja. Ali ovaj mali segment te priče neka posluži za razmišljanje i razumijevanje onih skrivenih silnica koje pokreću politička zbivanja u Hrvatskoj, a od kojih se običnom čovjeku diže kosa na glavi i tjera ga na stalno propitkivanje ove naše hrvatske stvarnosti. Ovo nije prilog temama o raznim teorijama zavjere o kojekakvim tajnim društvima ili agenturama jer one su, onda kada postoje, tek dio i instrument ove priče. Ovdje se radi o najstarijoj i jedinoj pravoj zavjeri, zavjeri protiv čovjeka.