Dirnuti nikada dokazane podatke sa “srpskog slobodnog teritorija” Jasenovca kuda Hrvati dolaze na koljenima i odlaze natraške, i nabacivanje brojaka o žrtvama koje su znale otići preko milijuna a danas u službenom Beogradu levitiraju na 900 tisuća, znači “omraženi revizionizam” a kada treba nijekati i mijenjati istinu iz ratnog perioda 91-95, onda je revizionizam poželjan, potreban i pod prijetnjom 500:1, nužan.
I sve to, barem što se Pupovca tiče, iz đžepa onih koji su preživjeli “agresiju na RH od strane Srbije, Crne Gore, JNA i paravojnih jedinica iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj”.
Osovina Vučić-Dodik-Pupovac već je odavno formirala trojni pakt a ambicije im se protežu od Hrvatske, preko Bosne do Kosove.
Hrvatska nema utjecaja na njihovo djelovanje ali tiho, ponizno i bogato financira jednog pripadnika osovine. Mora u tome biti “mudrosti” naslijeđene iz Dubrovačke republike koja uspijevala sačuvati samostalnost u turskom okruženju s kopna i mletačkom s mora, tako da je iz svog proračuna plaćala svoju slobodu.
Pomno oni prate svaki hrvatski korak i svaki potez na teritoriju koji zaokružuju pod imenom zapadno-balkanskog regiona.
Iz nesuđenog velikosrpskoga jugoslavenskog plana, apsolutno vladati cijelim tim područjem, spasili su pola Bosne a izgubili teritorije u Hrvatskoj i u Kosovi. Sada treba jačati osovinu, pozicionirati se, graditi savezništvo, reagirati na svaki potez u “regionu” i pripremati se za novu priliku ostvariti ujedinjenje “srpskih zemalja” od Prizrena do Karlovca.
Suverenitet zasnovan na kostima
Vrlo su pogodno postavljene osnove njihova suvereniteta, bazirane na kostima a ne na živim ljudima, na vlastitoj interpretaciji prošlosti a ne na postojećem demografskom stanju. Zato Srbiji zaista nije važno koji je postotak Srba na nekom području. Nije ga bilo ni u srednjem vjeku kad su počeli formirati patrijaršije a onda oko njih graditi zajednice i prisvajati teritorije, pa nije ni danas.
Na kostima, stvarnim ili izmišljenima, stvarana je srpska “istorija”, a Srbi su stučnjaci za kosti i za jame, kako svoje, tako i za tuđe. To je tako vidljivo na mnogim primjerima iz prošlosti, od Slovenije čije su rudnike, špilje i prirodne jame natrpali hrvatskim kostima, preko Jasenovca gdje se ne smiješ ni primaknuti ni s lopatom ni s perom, do Srebrenice, gdje su kopali jame, trpali u njih na tisuće svojih žrtava pa ih onda iskapali, prevozili na druga područja i ponovo zatrpavali.
Nema na svijetu povijesnih grobara ni grobara povijesti, kao što su naši istočni susjedi, opsjednuti mitologijom kostiju i opterećeni prošlošću izgubljenih bitaka, od kosovske do olujne.
Kako se njihova mitologija i znanstvena povijest nalaze u debelom raskoraku, značajna riječ u vokabularu današnjeg trojnog pakta je “revizionizam” – Ne diraj u prošlost koju su oni zapisali, i mijenjaj onu koju su drugi uspostavili, bez obzira koliko argumentirana, posvjedočena i dokazana bila.
Nema na svijetu povijesnih grobara ni grobara povijesti, kao što su naši istočni susjedi, opsjednuti mitologijom kostiju i opterećeni prošlošću izgubljenih bitaka, od kosovske do olujne.
Kako se njihova mitologija i znanstvena povijest nalaze u debelom raskoraku, značajna riječ u vokabularu današnjeg trojnog pakta je “revizionizam” – Ne diraj u prošlost koju su oni zapisali, i mijenjaj onu koju su drugi uspostavili, bez obzira koliko argumentirana, posvjedočena i dokazana bila.
500:1 – Pupovčeva prijetnja u Hrvatskom saboru
Na udaru najnovije kampanje Trojnog pakta se našao novi hrvatski Zakon o braniteljima.
Dok na svaki pokušaj dirati u srpsku verziju povijesti Drugog svjetskog rata, na noge skaču Vučić, Pupovac, Dodik i njihova hrvatska sluganska sekcija i iza svega glasa vrište “ustaše, fašisti, revizionisti”, odnoseći se na formulaciju Zakona o braniteljima, koji sadrži neke nepobitne podatke, oni traže da ih se zaniječe, prešuti, promijeni ili na bilo koji mogući način baci u jamu i jama zatrpa.
Naime, u Zakonu o braniteljima se navodi da su agresiju na RH izvršile Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne jedinice iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Topovska salva je krenula istovrmeno, iz Beograda, iz Banje Luke pa čak i iz samog centra hrvatske državnosti, iz Sabora, gdje je jednome od trojice iz osovine, hrvatskim izbornim zakonom omogućeno zastupati ideje koje su u sukobu s centralnom funkcijom Hrvatskog državnog sabora, odnosno Hrvatskog sabora koji se baš radi Milorada Pupovca i njegovih istomišljenika, ne smije zvati državnim, jer bi vrlo nekomforno bilo za one koji u njemu sjede a državu u duši ne podnose.
Pupovac je svoju salvu ispalio baš u tom Saboru, tvrdeći da tekst zakona, formuliran po istini kojoj ne treba iskapati kosti jer ju svjedoče živi ljudi, predstavlja “ratnu retoriku kojom se produbljuju stari sukobi”, prijeteći se otvoreno da će Srbija na jedan hrvatski zakon, ako se ne redifinira, Srbija odgovoriti sa 500 svojih.
To je u onom ratnom srebreničkom duhu gdje će za svakog Srbina poubijati stotinu muslimana. Jedino novi osvetnički duh nalaže pojačanje, pa je omjer danas 500 prema 1.
Tako dakle, dirnuti nikada dokazane podatke sa “srpskog slobodnog teritorija” Jasenovca kuda Hrvati dolaze na koljenima i odlaze natraške, i nabacivanje brojaka o žrtvama koje su znale otići preko milijuna a danas u službenom Beogradu levitiraju na 900 tisuća, znači omraženi “revizionizam” a kada treba nijekati i mijenjati istinu iz ratnog perioda 91-95, onda je revizionizam poželjan, potreban i pod prijetnjom 500:1, nužan.
I sve to, barem što se Pupovca tiče, iz đžepa onih koji su preživjeli “agresiju na RH od strane Srbije, Crne Gore, JNA i paravojnih jedinica iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj”.
Nisam siguran da će se tekst zakona reformulirati kako bi se ugodilo silama osovine, ali sam siguran da neke vrlo važne glave u Hrvatskoj desperatno razmišljaju kako bi ostvarili kompromis u kojemu će srpski vuci ostati siti a hrvatske ovce neće primjetiti da ih je ostalo manje, kao što su razmišljale i domislile se, kada je trebalo skidati ploču u spomen hrvatskim braniteljima poginulim u Jasenovcu da se udovolji vukovima.
To je postalo glavna karakteristika hrvatske politike. Ugađanje i popupštanje pod prijetnjama ostati će osobine po kojima će ova vlast biti zapamćena u budućnosti.