Plenković kao negacija suverenističkih ciljeva hrvatskoga naroda

Podcast Velebit bez cenzure i samocenzure: Marko Jurič i Marko Ljubić na temu hrvatskog suverenizma i onih unutarnjih i vanjskih faktora koji ga sustavno dokidaju.

0
2598

Suverenizam kao ideja, kao državni koncept u Hrvatskoj je višestruko proturječan. Na jednoj smo se strani svim silama gurali u europsku federaciju, a samo nekoliko godina prije toga smo se potukli sa Srbima koji nas nisu puštali van iz jugoslavenske federacije. Potom smo unutar Hrvatske nizu institucija poklonili dio državnog suvereniteta od raznih manjinskih stranaka i financijskog sektora, raznim koncesijama ili vjerovničkim obavezama iz domaće palete lošega gospodarenja poput slučaja Agrokor.

Kada se pažljivije promotre ova proturječja hrvatskoga suverenizma vidljivo je da je u oba slučaja HDZ bio nositelj jednih i drugih inicijativa. Devedsetih stjecanjem suvereniteta, a nakon 2000-te šakom i kapom rasipanjem teško stečenog suvereniteta manjinama, poglavito Pupovčevim velikosrbima i financijskom sektoru, prije svega Hrvatskoj narodnoj banci. To stanje pospješeno je posebnim pravilima kadroviranja, odnosno regrutiranja ljudi koji održavaju ovaj moćan sustav ‘duboke države’, jakog režima a slabe države, snažne vlasti a slabog naroda. Takvo kadroviranje birokrata koji će raditi protiv hrvatskoga suverenizma jednako je prisutno u HDZ-u kao i u SDP-u.

Ograničeni suverenitet je jednostavno umirući suverenitet. Političke formule poništavanja suverenizma se primjenjuju u svim presudnim državnim odlukama, aktima i zakonima, poput Izbornog zakona, zajamčenim manjinskim mandatima, poput autonomije centralne banke (HNB) i poput principa pozitivne diskriminacije na štetu Hrvatske većine koji su na djelu u svim dijelovima društva.

Marko Ljubić i Marko Jurič su razgovarali na temu ugroze suverenizma i postepenog ali sustavnog napuštanja onih državotvornih prinicipa na kojima je Hrvatska samostalnost izvojevana, kroz serije vlada koje su samo formalno izgledale suprotstavljene jedna drugoj, dok su u suštini ostvarivale isti cilj koji je rezultirao u sve većem i većem gubitku suverenitata do granice da je narod od nosioca tog suverenita postao komoditet, potrošna roba.

U razgovoru se prepoznaju ne samo današnje političke, gospodarske i etnografske posljedice tog stanja, nego i njihov razvoj, njihova geneza od vremana Franje Tuđmana, kroz serije alternativnih vlada do današnjih dana.

Iz diskusije jasno proizlazi da nisu serije individualnih premijera i predsjednika određivale kakav će biti sustav, nego je sustav određivao njih, tako da su sve one nade u promjene obećane izborom novoga lidera završavale u razočaranju.

Ideološki antifašizam koji je na vlasti u Hrvatskoj je sušta suprotnost hrvatskoj državnoj neovisnosti i suverenosti. U nepostojećoj ustavnoj preambuli na koju se pozivaju, taj ideološki antifašizam poništava stvarne ustavne preambule poput Domovinskog rata i vrijednosti koje iz njega proizlaze. Takav antifašizam je negacija hrvatske države i državnosti, osobito u aktualnoj malignoj formi unutarnjih agresora, starih i novih kadrova, političkih, ideoloških slijednika jugoslavenstva, a koji jurišaju na posljednje bastione hrvatskoga državnoga suvereniteta.

U ovoj emisiji otvaramo važna pitanja na ovu temu:

  • Je li predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izbacivanjem Titove biste iz Ureda predsjednika izbacila Tita iz svjetonazora vodećih ljudi ove zemlje uključivši i svoj vlastiti?
  • Je li briselsko šegrtovanje Andreja Plenkovića učinilo slijepim i neosjetljivim na stvarne potrebe hrvatskoga naroda?
  • Je li postojala suštinska ili samo formalna, izvanjska razlika među političkim garniturama koje su se izmjenjivale za kormilom Hrvatske nakon odlaska prvoga predsjednika Franje Tuđmana?

O ovim i drugim pitanjima ugroze hrvatske državne suverenosti više pogledajte u Podcastu Velebit u kojem razgovaramo s novinarom Markom Ljubićem.