“Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu. Ako to ne vjerujete, dao vam Bog svima proživjeti toliko – to ne će biti dugo – da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela republika! Živjela Hrvatska!” Stjepan Radić
Članak, “Kuća koju gradi Plenković osuđena je na propast“, završio sam ovim mudrim riječima Stjepana Radića, ovaj otvaram istim riječima i pitam se čudi li se Plenković rezultatima svojih djela, ako se čudi neka ponovno prouči cijelu formulu. Ako se opet bude čudio i nakon sljedećih izbora onda najbolje da ponese balun kući pa nek se igra sam sa sobom, s nama sigurno više neće.
Nakon pobjede Karamarkovog HDZ-a sasuli su neprijatelji Hrvatske drvlje i kamenje na hrvatski narod, takvu neviđenu mržnju i teror nad većinskim narodom nismo nikad i nigdje vidjeli. I pobjedili su, Karamarko je srušen, ponovljeni su izbori, prije toga Plenković je na demokratskim i nadasve poštenim izborima unutar HDZ-a pobjedio dvojicu svojih rivala Tugu i Bugu, brilijantno.
Dakle parlamentarni su izbori ponovljeni, a protekoše u strahovitom medijskom i aktivističkom nasilju divljih i ostrašćenih pojedinaca i skupina, koji dadoše sve najgore od sebe da pobjede HDZ i domoljubne stranke.
Plenkovićev HDZ pobijedi na izborima, na krilima hrvatskih domoljuba koji pružiše otpor nasilju, mržnji, propagandi, agendi, tumoru.
I HDZ kreira parlamentarnu većinu, a onda Plenković u svojoj mudrosti odluči da narod nije dobro pametan (što se pokazalo kao logični ispravno, pa glasali su za HDZ) i da svi oni razlozi koji su doveli do pobjede HDZ-a više nisu bitni, upravo suprotno, te vrati u HDZ sve one koji se pridružiše nasrtajima na hrvatski narod, HDZ i sve domoljubne stranke, a izolira, demontira, denuncira, izbaci sve one koji mu se učiniše pretjerano povodljivi i osjetljivi prema mukama hrvatskog naroda.
Pa tako naš dragi vođa Plenković za početak prevari narod maknuvši Hasanbegovića te instalira Obuljen, koja je, da budemo iskreni, također prva na listi za ministricu kulture i onih protiv kojih smo se očajnički borili. No, koga briga za narodi i što narod želi, pitanje je što žele upravitelji, neprijatelji?
Upravitelji žele da milijarde i dalje idu tumoru koji ždere Hrvatsku, naravno da bi te milijarde dobro došle zdravstvu, ali koga briga za zdravstvo i za narod, tumor je najpotrebitiji, on razgrađuje sve ono što hrvatski narod u svojoj biti jest, kako im ne dati milijarde, a upravitelji naređuju tako? To je druga tema, ukratko, radi se o razgradnji nacionalne i religijske svijesti naroda i uspostavi antikrist nadnacionalne države.
Tumor su sve one ostrašćene i divlje aktivističke grupe, skupine, pojedinci, platforme, svi oni koji pišu protiv Hrvatske i Hrvata, kvazi-kulturnjaci, 280 tipkača slova koji sebe zovu blogeri analitičari i koji sami za sebe tvrde da ih nitko ne čita, ali ne žele pošteno raditi već traže masne plaće da tipkaju nešto, uvijek i redovito protiv hrvatskog naroda i hrvatske države te kao tumor nad tumorima skupina onih koji provode najužasniju moguću nacističku agendu protiv hrvatskoga naroda, odričući hrvatskom narodu pravo na život u bilo kojem obliku.
Tom tumoru Plenković je odlučio pomoći i proširiti ga na naš račun, bravo! Rezultat te politike došao je na naplatu, svesti HDZ na 5-6%, vrhunski!!!
Ne znam jeste primjetili da se tumor više ne javlja, mislite da je to dobro? Jako se varate! Zlo se utvrđuje i širi, truje i gnoji, srče milijarde i priprema se za ono što po svojoj prirodi jest – zlo.
Odbacivanje svih koji su HDZ doveli na vlast i kojima je narod dao povjerenje, suradnja sa svima koji državu Hrvatsku ne vide kao moguću, postojeću, vrijednu života ili kao svoju matičnu, već trče po instrukcije u nama neprijateljski nastrojenu državu nije samo izdaja svoga biračkog tijela i ignoriranje volje naroda, nego i sigurnosni problem prvog reda.
Plenkovićeva igra sa narodom nastavila se bizarnom odlukom da Drago Prgomet bude kandidat HDZ-a, nasuprot naroda i nasuprot razuma, koliko je to nerazumno govori upravo ovaj rezultat od 5-6% podrške birača HDZ-ovom kandidatu.
Dakle, kad su se Plenković i HDZ već ponadali da će povesti i 2:0 protiv Hrvatskog naroda, izjednačenje! 1:1 Šok na licima igrača HDZ-a, igrači Hrvatskog naroda tužno vrte glavama, ne vesele se uopće, misle “što nam je ovo trebalo, zašto si odlučio igrati protiv nas, kome pomažeš kad nama i sebi ovo radiš?”
Kako je krenulo (usmjereno), HDZ je na najboljem putu da ide u koaliciju sa SDP-om, o čemu već javno šuškaju, pa da im SDP ponudi oko 14 mjesta kao što je poklanjao HNS-u koji ima potporu od nekih 2% biračkog tijela.
Suradnja sa HNS-om ili SDP-om nije šala, to je kraj demokracije kao takve i uspon nekakvog frankenštajnovskog čudovišta plutokratske oligarhije, u svom krajnjem stupnju tiranije, jer volju naroda nitko ne poštuje.
No dobro, Plenkoviću očigledno neke stvari nisu jasne, upute su upute, a osobita žilavost hrvatske svijesti i vjere u Boga je nešto drugo, a i ono zbog čega svi rogati prije ili kasnije napuste bojište svrnutih rogova.
Neka, naučit će, naučili su i Josipović i Milanović pa će i Plenković, jedino HDZ ne uči.
Hrvatska treba samo jedan biser, jednu jezgru, stranku, koaliciju, nešto što će okupiti one koji vole Hrvatsku i koji ne pljuju jedni po drugima, po Hrvatskoj, Hrvatima, nego se podržavaju. Samo jedan biser oko kojeg će se narod okupiti i osjetiti da to može uspjeti, u dva ciklusa bi bili vodeća stranka u Hrvatskoj. Nasušno nam je potrebna hrvatska opcija da se riješimo ovih anacionalno ateističkih krakova vanjskih i neprijateljski nastrojenih sila tame.
Postoji vrijeme kad ideje zore, postoji vrijeme kad treba biti miran i ne srljati, a postoji vrijeme kad treba odlučno djelovati. Došlo je vrijeme kad treba biti odlučan, i djelovati. Znamo svi koje su to snage koje mogu oformiti taj hrvatski biser. Nisu svi iz istih stranaka, neki nisu ni u jednoj stranci, svi sve znamo, morate se pokrenuti ili ćete nestati, a s vama i zadnja nada hrvatskoj Hrvatskoj.
Hrvatska vas treba, hoćete li se odazvati?