Povodom izjave predsjednice Kolinde Grabar Kitarovć u Argentini: “Nakon Drugoga svjetskog rata mnogi Hrvati su upravo u Argentini tražili i našli prostor slobode u kojemu su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda i domovine”, tportal je objavio reakciju Tvrtka Jakovine:

Povjesničar Tvrtko Jakovina smatra da je riječ o skandaloznoj izjavi predsjednice.

‘Predlažem da u ambasadama SAD-a i Njemačke pregledaju njene izjave jer nam one kvare odnose s tim dvjema zemljama i mnogim drugima’, smatra Jakovina.  

Podsjetio je da u Argentini postoje ‘stara’ i ‘nova’ emigracija. Stara je došla ondje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i prije Drugog svjetskog rata jer je Argentina tada imala svoj najveći gospodarski uspon.

‘Velik broj ljudi tamo je završio jer u to vrijeme, kada ste sjedali na brod, bilo je svejedno hoćete li završiti u Buenos Airesu ili New Yorku. Dio Hrvata, uključujući doktora Oscara Ivanissevicha, koji je liječio Evitu Peron, svoje su domoljublje tamo propagirali još u doba Austro-Ugarske, pa onda i u vrijeme Kraljevine SHS’, napomenuo je Jakovina.

Dodao je da su oni koji su pobjegli nakon Drugog svjetskog rata tzv. štakorskom linijom, poput Ante Pavelića ili Adolfa Eichmanna iz Njemačke, bili ustaški zločinci.

‘Zbog njih je SAD poslao u tadašnju Jugoslaviju Johna Moorsa Cabota, koji je bio njihov ambasador u Buenos Airesu, a u prvoj polovici 1947. godine postao je otpravnik poslova američke ambasade u Jugoslaviji da između ostalog prati štakorsku liniju i prebacivanje zločinaca iz Italije u Argentinu.

‘Argentina je tada, ako predsjednica misli da je tamo cvalo cvijeće, bila vojna diktatura generala Juana Perona i nije bilo demokracije, ali je bilo puno sličnosti s Mussolinijevom Italijom, u kojoj je Peron bio vojni ataše. Peronu je Italija bila inspiracija. Konačno, Argentina je tek u ožujku 1945. objavila rat Njemačkoj.

Kako je Argentina bijela, a Brazil, koji je već bio u ratu s Njemačkom, crn, Peron je svojoj supruzi Eviti jednom prilikom rekao: ‘Pogledaj samo koliko je crnih koji se ukrcavaju na ratne brodove te idu prema Europi i Italiji.’

To je kontekst. Oni koji su bježali, odnosno velik broj ustaša i njihovih pobočnika, došli su u Argentinu, zemlju koja nije imala demokratsku vlast. Iako se spominje brojka od 35 tisuća ljudi koji su tada došli u Argentinu, ne bih spekulirao njome jer je pouzdano ne znam’, naveo je Jakovina, još jednom ponovivši da je predsjedničina izjava skandalozna i da, ukoliko ne vjeruje domaćim povjesničarima, traži podatke od inozemnih stručnjaka iz SAD-a i Njemačke.


Dobri ljudi, izgleda da sam vam se umorio i ostario. Da nisam, svašta bih mogao reći, primjerice da RATLINE nipošto nije povijesni termin (a ni filozofski, ni sociologijski, ni politologijski, čak ni atropologijski), već isključivo kvazikomunjarsko-propagandistički.

Tužno je kada pretendent na vodećega hrvatskoga historiografa, u medijima naoko razumniji od Klasića, Markovine i beogradskoga bizantologa iz 20. stoljeća Goldsteina mlađega, tu slabo dosjetljivu sintagmu nejasna označenja koristi kao fakat s kojim je namjerio kazati ono što kazuje Josipovićev pretposljednji propagandist, mahniti Pilsel.

Naime, imenice “Ratlines” (plural) dosjetili su se John Loftus u Americi i Mark Aarons u Australiji, otprilike uoči rušenja Berlinskoga zida, još bolje rečeno, uoči raspada komunističko-utopijske SFRJ. Ratline je imenica prvi puta korištena u moreplovstvu u XV stoljeću i nema veze sa štakorima (Rat) nego sa užadi koja se na jedrenjacima protezala od palube do vrha jarbola, a služila su mornarima za penjanje. Zbog zvuka koji je užad proizvodila na vjetru (Rattle – rapidna sukcesija kratkih oštrih zvukova proizvedena vibracijom), ta je užad nazvana (sing.)”ratline”, (plu.)”ratlines”.

Jedini prevoditelji koji su “Ratline” preveli kao “štakorska linija”, bili su jugoslavenski. Svi rječnici engleskog jezika, uključujući Oxford, Collins, Websters i Macquarie, nigdje “Ratline” ne dovode u vezu sa štakorima.

Tužno je kada se pretendent na ulogu vodećega hrvatskoga historiografa – zapravo u besmislenom pokušaju napada na hrvatsku predsjednicu, u svojm javnim istupima služi, ni više ni manje, nego površnim pregledavanjem interneta, tzv. googlanjem.

Malo sustavnije, dakle, pretendent na vodećega hrvatskoga historiografa, cinično kazano, u medijima naoko razumniji od Klasića, Markovine i beogradskoga bizantologa iz 20. stoljeća Goldsteina mlađega, mogao bi, trebao bi (?) znati da je termin “Ratlines” u ovom kontekstu, prvi put uporabljen u propagandističkoj knjizi pod američkim naslovom “Unholy Trinity” (“Nesveto Trojstvo”), istodobno objavljenoj u Australiji i u Engleskoj, pod još pametnijim i još dosjetljivijim naslovom i podnaslovom “Ratlines – How the Vatican’s Nazi Networks Betrayed Western Intelligence to the Soviets” (Ratlines – kako su vatikanske nacističke mreže izdale savezničke obavještajce Sovjetima”).

Čini se kako pretendent na titulu vodećega hrvatskoga historiografa, cinično kazano, u medijima naoko razumniji od Klasića, Markovine i beogradskoga bizantologa iz 20. stoljeća Goldsteina mlađega, nema blage veze o tome, nema pojma što su korisnici termina “Ratlines” točno htjeli poručiti, osobito zašto, nikada nije čak ni čuo za te i takve knjižuljke, posebice on ne zna za historiografski ugled i vjerodostojnost tih autora ni za njihovu “suradničku mrežu”, već dopušta da ispadne smiješan, smiješan, smiješan, gotovo kao tragikomični propagandistički ratliner, koji se mornarskim užetom vere na Google i YouTube.

Zerica je zla taj Tvrtko Jakovina (1972.), čini se kao Harry Potter (najmodernije?) hrvatske historiografije, velim vam, dobri ljudi, makar se osjećao star i umoran, osobito nostalgičan prema negdašnjoj perjanici intelektualne misli u Hrvata, Filozofskom falultetu u Zagrebu. Čovječe Božji, u što su ga pretvorili, otkako sam tamo zadnji put bio?!

Komentari