U emisiji SBTV “Klopka“, u utorak 17.01.2017., na temu Projekta Velebit, pojavli su se Marko Jurič, jedan od njegovih utemeljitelja, aktivisti Damir Ljubičić i Mario Jurčec, te urednik portala sloboda.hr Frano Čirko.
Svega 3 mjeseca otkako se Velebit pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, nije čudo da se mnogi pitaju, što je Projekt Velebit i koji su mu ciljevi, pogotovo što je on za Hrvatsku pomalo nekonvencionalna orgranizacija, jer su Hrvati naučili da politički istomišljenici ili formiraju stranke (njih preko 200 do sada) ili da ljudi svojstvenih interesa, formiraju udruge sa specifičnom agendom. Pojam aktivističkog nacionalnog pokreta, sa širokom krugom djelovanja, Hrvatska nije vidjela još od vremena Hrvatskog proljeća.
Slično je i s odnosom prema nacrtu Programskih načela Projekta Velebit, koja su u potpunom skladu sa stanjem samostalnosti, neovisnosti i suvereniteta, ali ulaze u sferu tabu tema kojih je Hrvatska puna, što ukazuje na raskorak između hrvatske nominalne samostalnosti i stvarnosti pune zabrana i tabua skoro dogmatskih razmjera, proizašlih iz raskoraka između državne samostalnosti i realnosti zasnovane na blago modificiranim jugoslavenskim principima koje održavaju, isto tako kozmetički prilagođeni, nelustrirani jugoslavenstvu skloni kadrovi.
Najbolji primjer toga je, baš u ovoj emisiji povedana rasprava o tome, je li ili nije potrebno uspostaviti autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu ili hrvatsku pravoslavnu zajednicu i dalje treba predstavljati SPC, koja u svojim temljima Hrvate ne vidi ni kao zaseban narod a kamo li da bi priznala njihovu samostalnu državu, osim tek kao stanje stvari koje ovog časa nije moguće izbjeći, s duboko usađenom nadom da neće dugo potrajati.
Posebo je značajno što se Marko Jurič pojavio s timom mlađih ljudi, većini od kojih je ovo tek prvo televizijsko krštenje, iz organizacije koju su srpske i jugoslavenske medije prikazale ustaškom, fašističkom, crnokošuljaškom i s ljudima krvavih očiju, smrknuta lica i zlih namjera.
Anketa kojom su se gledatelji tokom emisije mogli izjasniti treba li Hrvatskoj autokefalna pravoslavna crkva ili ne, završila je s 58% u korist HPC. Rezultat je sličniji odnosu koji bi mogao postojati u Hrvatskom saboru, kad bi se uopće usudili o tome porazgovarati, nego li općenito u hrvatskom narodu, ali i takav pokazuje gdje se nalaze hrvatska “lijeva” i “desna” krila vlasti u odnosu na narod s kojim bi trebali biti u kakavoj-takvoj suglasnosti.
Bitno je to da je Projekt Velebit tu da ostane, da svakim danom ima sve više pristaša i da zastupa program koji je prihvatljiv većini prošlošću neopterećenih Hrvata, onih koji se usude slobodno razmišljati. U situaciji gdje glavna medijska sredstva stoje u rukama antinacionalnih snaga a antihrvatska propaganda bljuje laži, prijetnje i obmane, ja bi se na mjestu skeptičara, koji su uzeli zdravo za gotovo da je to samo jedna od uobičajenih kratkoživućih pojava na hrvatskom političkom nebu, zapitao, ne radi li se ipak o jednoj novoj kvaliteti, naoružanoj baš tim lošim iskustvima iz hrvatske prošlosti.