Neću se hvaliti da sam predvidio pobjedu Trumpa. Treba samo pogledati moje kolumne u zadnjih šest mjeseci. Nakon ove primitivne harange protiv Kolinde, vjerujem da će se i ona bez imalo muke prošetati do drugog mandata. Ljevica je odradila lavovski dio posla u njezinu korist. Kod Trumpa je “situation is full of drama.“ Progresivni, demokratski, jednakopravni, LBS-ovski dio SAD-a skočio je na zadnje noge.

Antifašisti se nisu sramili Jugoslavije ni kad je ubijala svoje državljane po inozemstvu i tako vulgarno i neuvijeno kršila međunarodno pravo. Nisu je se sramili ni kad je u listopadu 1956. godine, izručila Sovjetima mađarskog premijera Imru Nagya koji se bio sklonio u jugoslavensku ambasadu pred NKVD-om. Imre je bio, nakon jugoslavenskog izručenja, na tajnom procesu osuđen na smrt i strijeljan. Tada su se bez i trunke srama napredne snage bivše Juge pohvalile da je Imre “živio k’o pas i umro k’o pas“.

Međutim, tog sramnog čina zasramili su se Mađari na što su me ovih dana, prilikom boravka u Budimpešti, podsjetili moji domaćini. Gaženje prastarih diplomatskih uzusa o eksteritorijalnosti nije posramilo tadašnje Jugoviće. Međutim, zamislite, sada je odjednom njihove potomke prekrio val srama, ali ne zbog Imre Nagyja nego zbog Kolinde i Trumpa.

Srame se svi od Mire Furlan do Sanje Sanjesvrake (ili tako nekako) te Rade i familije. Sram se manifestira, kao što je to i uobičajeno, jarkim crvenilom njihove zvijezde. Jelena Lovrić se srami i pita “treba li Hrvatska uopće imati funkciju šefa države?“ Jelena se sramila i Tuđmana dok je bio živ. Nakon njegove smrti, kad bi joj zatrebalo, zasramila bi se još tu i tamo. Više tu nego tamo. Dok su šefovi države bili Mesić i Josipović funkcija šefa države bila je neupitna. Ustavna kategorija. Stipe, haaški svjedok protiv hrvatskih generala, bio je predsjednik države koji je odmah nakon izbora potezom pera “penzionisao“ pobjedničke hrvatske generale, jer su navodno spremali državni udar. Hrvatska je nadaleko poznata po državnim udarima, baš kao i po moždanim udarima političara! On je i danas antifašistička dika, a sad i podstanar.

Josipović, kojeg je Kolinda na brzaka poslala u povijest, imao je po predizbornim anketama naših medija 80% popularnosti, što je samo dokaz da smo ne samo država s posebnim potrebama nego da su nam i agencije za ispitivanje javnog mišljenja s posebnim potrebama. U pravilu su posebne. I onda se pojavi ženska, “barbika“, plavuša, i pomete pod s osamdeset postotnim lovcem na ustaške zmije. I tako nam je slabašna ”ženskinja” otprhnula s trona predsjednika koji se u Sarajevu nije mogao sjetiti tko je započeo rat na “ovim prostorima“, ali se u Tel Avivu odmah sjetio ustaških zmija. To saznanje o ustaškim zmijama sakrivao je k’o zmija noge, prije nego je bio izabran za šefa države. Kad su ga pak izabrali, malo ga je ”zelo”, kako to lijepo kažu Zagorci. Umjesto da kao glazbenik “odsvira“ dva mandata u stilu Arsena i njegova Moderato Cantabile, “Rijeka donosi jesen, dugo umire grad i u nama toliko ljeta, mi smo siročad svijeta…” Tako je našeg drugog Ivu glave došao nerealno naštiman rejting u anketama ljevičarskih medija.

Nitko se nije zasramio kad Predsjednik države u inozemstvu ogovara svoju državu; ni Jelena, ni Saša Đujić. Čak je i mjesto savjetnika namijenio Dragecu Carlosu Zvonimiru Pilselu. Šteta. Mogao je u Tel Aviv doći sa savjetnikom koji je “molotovljevim koktelom“ častio Sinagogu u Buenos Airesu. Slabe i amaterske izraelske tajne službe i tako ne bi ništa skužile. Ali, obvezno je morao imati savjetnika u Vukovaru kad mu je Boris Tadić, nakon što ga je tri puta poljubio, uvalio reprint predratnog Zenita. Taj Micićev “briljantni“ časopis imao je samo jednu zadaću: učvrstiti toleranciju, bratstvo i ljubav između dva bratska naroda. Tom bratstvu falilo je još samo Titovo jedinstvo. Ljubomir Micić je u toj svojoj “internacionalnoj reviji za umetnost“ iskazivao žestoki rasizam prema Hrvatima, nazvavši ih križancima između papige i majmuna. Međutim, našeg Josipovića to nije zasmetalo niti ga je nagnalo da se zasrami što je sa zahvalnošću primio taj primitivni dar. Što više, nije bilo sram ni bilo koga od poznatog ljevičarskog šljama koji se inače odmah zasrami na sve što ne diše kao oni. Svi su bili ponosni na svog osamdesetpostotnog progresivnog borca protiv ustaških zmija. To je lijepo objasnio moj kolega Krešo Krsnik jednom svom branjeniku koji je popušio par godina zatvora: ljeto, zima, ljeto, zima i prođu dvije godine. Tako je i kod Josipovića. Ljeto, zima, ljeto, zima…i prođe pet godina njegova mandata.

Za drugi mandat je bio ”ziher” kad je skužio da mu je protukandidatkinja ženska i k tome još plavuša. Dobro, bivša je ministrica, ali kod kompromitiranog Sanadera, veleposlanica, ali što onda (ima ih puno), pa potom zamjenica zapovjednika NATO-a. Ha, ha, ha! Počelo je tipično ljevičarsko pljuckanje, ismijavanje, nazivanje Kolinde ”Barbika” i sl. Međutim, kad je završio prvi krug predsjedničkih izbora, smijeh im je zastao u grlu. Bez obzira što je Titov gardist vodio, bilo je to vrlo tijesno. To je bio trenutak kad nadu zamjenjuje – slutnja! I dogodilo se što se dogodilo.

Sadašnji napadi na Kolindu imaju gotovo isti rukopis kao i napadi iz predizborne kampanje. Tobožnji demokratski front, ili kako neki ružno kažu ”šljam”, je za demokraciju samo deklaratorno – svejedno radi li se o SAD-u ili o Hrvatskoj. Najprije lijevi mediji “nabriju“ birače lažnim anketama – Josipović i Hillary Clinton superiorno gaze preko “sitnog potoka“ do svog zasluženog cilja. Svi američki mediji, tiskani i elektronski, u omjeru 300 prema 2 mjesecima su zaluđivali javnost izjavama o “sramotnom“ Trumpu. U Hrvatskoj su ismijavali Kolindu kao ”barbiku”. Indigo-novinari papagajski ponavljaju iste floskule svjesno podcjenjujući novog medijskog mungosa – društvene mreže kao Facebook i Twitter. To su danas postali kanali komunikacije i izražavanja slobodnog mišljenja svakog običnog čovjeka koji je preko tih tzv. off-medija izvrsno informiran i može preskočiti novinarske “patke“ koje masmediji puštaju u promet.

Počelo je s Kolindom. Ljevičarska kamarila dobila je nogom u tur. Englezi odoše iz EU. Sad se dogodio Trump. Treba još pričekati francuske izbore. Hollande je već sada bivši. Francuski su mediji viša klasa prema hrvatskim i američkim jer u njima ipak nema tako otvoreno naštimanih anketa. Nema stvaranja medijskog lažnog rejtinga kao kod Hillary i Josipovića. Ti isti mediji su i Orbana bez i trunke srama proglasili “evropskom sramotom“, a Mađari ga biraju zatvorenih očiju jer im je digao nacionalni ponos do neslućenih visina, a sada ih i ekonomski osnažuje. Tu je i velika Poljska, a kuha se i u Slovačkoj i Češkoj. Bio sam i u Bratislavi. Mirna sretna zemlja u euro zoni. Njihovi komunisti-antifašisti (nešto slično kao generacija našeg Manolića) podsjećaju na dinosauruse jer ih se samo najstariji sjećaju.

Kod nas, međutim, i dalje ”old story”. SDP lagano tone iz dana u dan. HDZ je pristojno umiven i obučen po briselskoj modi. Ostaje samo Kolinda. Njezin put u SAD-u je kao stotine putovanja Mesića i Josipovića. Ali mržnja ljevičara se sve više akumulira zbog poraza koje doma i u svijetu stalno doživljavaju. Kolinda predsjednica, Trump predsjednik. Vesna nije generalna tajnica. Intelektualno i politički najpotentniji SDP-ovac Zoran Milanović lagano pjevuši stari hit “rastajem se cigani sa vama…“ Kad je Predsjednica odlučila ne pustiti u javnost baš svaki detalj svog puta u SAD, legendarni turistički vodič Joško Paro, Granićev i Josipovićev kadar, inače strancima posebno dragi hrvatski veleposlanik, iskazao se ponovno jednom puštajući, ovaj put u domaću javnost, tajne informacije od nacionalnog interesa za RH. Čak se i čovjek, za kojeg mnogi misle da je operiran od bilo kakvog srama, Nenad Stazić, zasramio. Međutim, ljetovanje na Brijunima za sitnu lovu ga nije zasramilo.

Neću se hvaliti da sam predvidio pobjedu Trumpa. Treba samo pogledati moje kolumne u zadnjih šest mjeseci. Nakon ove primitivne harange protiv Kolinde, vjerujem da će se i ona bez imalo muke prošetati do drugog mandata. Ljevica je odradila lavovski dio posla u njezinu korist. Kod Trumpa je “situation is full of drama.“ Progresivni, demokratski, jednakopravni, LBS-ovski dio SAD-a skočio je na zadnje noge. Gledam u Beču 4 program HTV-a. Matković je voditelj Trumpove inauguracije, a gost Danko Plevnik, nekada glavni urednik partijskog dnevnika Borba. Danko ”ne može da veruje”. Tip-Trump dobio debelo manje glasova od Hillary, popularnost mu je po anketama manja nego u predizborno vrijeme, a on sada glumata predsjednika USA. Borba je ostavila dubok trag na našeg Danka. Protiv omraženog Trumpa bili su svi novinski listovi i sve TV postaje, svi elitni glumci, mnogi “vodeći svjetski“ znanstvenici kao npr.: naš Ivan Đikić.

Sjećam se kako nas je Đikić u predizborno vrijeme “umirivao“ iz Kalifornije. Progresivna i našmrkana Amerika jednostavno neće dopustiti da opskurni Trump kontaminira Bijelu kuću. E, baš je pogodio! Molekularni biolog tumači glupim Hrvatekima politiku. Zanimljivo je kako ti progresivni i demokratski pobornici nisu smogli snage ni za trunkicu osude “ljudi u crnom“ koji su palili aute, razbijali izloge i mlatili prolaznike samo zato jer nije pobijedila njihova dinastijska odabranica (koja je politički korektno sjedila sa suprugom na Trampovoj inauguraciji). Postoji ipak razlika u kulturi između Amera i Hrvata jer Mesić i Josipović se nisu udostojili doći u Lisinski na svečani koncert povodom 25 godišnjice priznanja Hrvatske. I na kraju da nije Tuđmanove Hrvatske, dragovoljaca, HOS-a i branitelja, bi li njih dvoje ikada postali predsjednici svojih kućnih savjeta? Iskreno sumnjam. Naravno, na inauguraciji Trumpa se pojavio pristojni i simpatični, ali u suštini sada već bivši, Barack Obama. Dirljivo je bilo čitati ushićenog Željka Trkanjca u Jutarnjem: ”Obama je najuspješniji predsjednik USA od Drugog svjetskog rata do danas”. Što su onda bili Dwight Eisenhower, Ronald Regan i John F. Kennedy… da ne nabrajam dalje? Kad je Željkov miljenik dobio Nobela za mir, nastalo je opće liberalno veselje. SAD je u tom trenutku vodila, što izravno što neizravno, osam ratova u svijetu. Dati Obami Nobelovu nagradu bilo je isto kao da ste dali Himalaji medalju jer je najveća planina na svijetu. I tako je osam godina kao londonska magla svijet obavijala iskrivljena slika i sirova glorifikacija Baracka Obame. Najniži vojni proračun oslabio je USA u globalnom smislu. Sirija, Libija, tzv. Arapsko proljeće doveli su do globalnog egzodusa naroda prema Europi. U SAD je došlo 12 milijuna ilegalaca koji žive od socijalne pomoći s kojom su zadovoljni, te ne žele raditi bilo što da im se ponudi, tako da predstavljaju financijski uteg onima koji rade i zarađuju. Rusija je preuzela Siriju. Kina na istoku prerasta u novu velesilu. U zemlji rasni nemiri na dnevnoj bazi. I početak mandata sa Nobelovom nagradom. Kraj kao najuspješniji Predsjednik SAD-a. Farsa za kraj. Ali samo u Jutarnjem. Srećom.

Madonna je afirmirani borac za svoja, ženska prava. Uvjerena je kako je njeno pravo da uvijek ima pravo. Evo kako ona zamišlja ostvariti svoje demokratsko pravo: “Dugo sam razmišljala o tome da dignem u zrak Bijelu kuću. Ali znam da to neće ništa promijeniti“. Na tu umotvorinu je pola milijuna ljudi zapljeskalo. Zapljeskao je i glasnogovornik tajnih službi Gateway Pundit rekavši da će pokrenuti istragu. Druga glumica Ashley Judd usporedila je Trumpa s Hitlerom. To su samo dvije perjanice liberalne demokracije. Jedna bi digla u zrak Bijelu kuću, naravno tek kad se Obama iseli iz nje. Za drugu je novi predsjednik Hitler. Sve te dražesne i priglupe ljevičarske izjave dane su neposredno nakon inauguracijskog govora. U njemu je Trump rekao sljedeće: “Bez nametanja, tražit ćemo prijateljstvo i dobru volju s državama svijeta, ali ćemo to činiti s razumijevanjem da je pravo svih država staviti na prvo mjesto vlastite interese. Ne želimo nikome nametati svoj način života, neka on sjaji kao primjer. Sjat ćemo za sve da slijede. Učvrstiti ćemo stare saveze i stvoriti nove i ujediniti civilizirani svijet protiv radikalnog islamskog terorizma, kojeg ćemo izbrisati s lica Zemlje. Temelj naše politike bit će posvemašnja odanost SAD-u, i kroz odanost našoj zemlji ponovno ćemo otkriti našu odanost drugima. Kad otvorite svoje srce domoljublju, nema mjesta predrasudama…“ U SAD ga zbog takvih riječi neki smatraju Hitlerom, ali da živi u Hrvatskoj bio bi živi ustaša. Samo Hitler, odnosno ustaša mogao bi ovako grubo napasti pastoralni, napredni pokret za slobodu kao što je ISIL. I još prijetiti da “ćemo ga izbrisati s lica zemlje“. Ako se sestrinska srca slože, pa se Madonna udruži sa Raddom i Sany Sanavragom (ili tako nekako), onda evo nove verzije kultnog filma “Cigani lete u nebo“ – zajedno s Bijelom kućom.

Čitajući što pišu i govore naši profesionalni ljevičari možemo zaključiti da se još nisu oporavili od šoka. Najprije Kolinda, a sada još sol na ranu – Trump. Traži se izlazna taktika. Najnovija tvrdnja koja se plasira je kako je na Obaminoj inauguraciji bilo dvostruko više ljudi. Krasna laž. A što je sa slikom? Slika pokazuje da je sve bilo puno. Trump optužuje lijeve medije. Bojim se da neće ostati sve na optužbama. NYT tvrdi da je govor novog predsjednika bio sramotan. Washington post odjednom je puno umjereniji. U grad je stigao novi opaki igrač koji ono što kaže obično i ispuni. S Trumpom dolaze nova uzbudljiva vremena! Radu i Sonju koje se brinu za sudbinu američkih radnika netko bi trebao obavijestiti da su upravo radnici izabrali “Adolfa“ za predsjednika.

Ako se slučajno Trump razvede od Melanije, Slovenija se nada da će putem arbitraže dobiti pola Amerike…

Komentari