PRIOPĆAJ PHB-a
Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damir Boras, sazvao je za subotu, 3. studenoga u 14 sati u auli Sveučilišta II. rektorski forum zapadnoga Balkana, na kojem će sudjelovati 20 rektora iz osam država, od kojih sedam nastalih na području bivše Jugoslavije te Albanije.
Pojam “Zapadni Balkan” u službenoj i uvelike u neslužbenoj uporabi u Hrvatskoj, Europi i svijetu odnosi se na države bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju. Riječ je dakle o tehničkom terminu EU-a, a ne o geopolitičkom, regionalnom ili kulturološkom terminu. On se od g. 2013., tj. od ulaska Hrvatske u EU, primjenjuje na pet odnosno šest država (WB6) kandidatkinja ili aspirantica za članstvo u EU-u: BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Kosovo te (kao pridodanu) Albaniju. Nipošto se (više) ne odnosi na Sloveniju i Hrvatsku. Hrvatska vlada i diplomacija nikada nisu ni prihvaćale da se taj naziv primjenjuje na RH, nego su radije govorile o “jugoistočnoj Europi”. Utoliko je veći šok zbog održavanja rektorskog foruma u Zagrebu po kriteriju pripadnosti “Zapadnom Balkanu”.

AUTOR: NENAD PISKAČ

Proslava stote obljetnice (1918. – 2018.) beogradskoga velikosrpskoga “prisajedinjenja” Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine odvija se u Hrvatskoj na više razina. O promidžbi novoga romana četnika Vuka Draškovića u Globusu već sam pisao. Drašković je napisao roman o velikom kralju “ujedinitelju” Karađorđeviću, koji je od Jugoslavije navodno htio napraviti balkanske SAD. Autor, tema romana i Globus odlično su izveli proslavu stote obljetnice neprežaljene Jugoslavije kao proširene Srbije. Nisu, nažalost, jedini.

Da će se proslava i jugoslavenski dernek protegnuti i na Sveučilište u Zagrebu, nisam se nadao. Mjesec dana uoči kobne obljetnice rektor dr. Damir Boras je sazvao za 3. studenoga II. rektorski forum zapadnoga Balkana (Drugi rektorski forum zapadnoga Balkana).

Reagiranje Pokreta za hrvatsku budućnost


Na ovu jugoslavensku provokaciju reagirao je Pokret za hrvatsku budućnost na svojoj fb stranici. Priopćaj PHB-a prenosim u cijelosti:

“Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damir Boras, sazvao je za subotu, 3. studenoga u 14 sati u auli Sveučilišta II. rektorski forum zapadnoga Balkana, na kojem će sudjelovati 20 rektora iz osam država, od kojih sedam nastalih na području bivše Jugoslavije te Albanije.

Pojam “Zapadni Balkan” u službenoj i uvelike u neslužbenoj uporabi u Hrvatskoj, Europi i svijetu odnosi se na države bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju. Riječ je dakle o tehničkom terminu EU-a, a ne o geopolitičkom, regionalnom ili kulturološkom terminu. On se od g. 2013., tj. od ulaska Hrvatske u EU, primjenjuje na pet odnosno šest država (WB6) kandidatkinja ili aspirantica za članstvo u EU-u: BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Kosovo te (kao pridodanu) Albaniju. Nipošto se (više) ne odnosi na Sloveniju i Hrvatsku. Hrvatska vlada i diplomacija nikada nisu ni prihvaćale da se taj naziv primjenjuje na RH, nego su radije govorile o “jugoistočnoj Europi”. Utoliko je veći šok zbog održavanja rektorskog foruma u Zagrebu po kriteriju pripadnosti “Zapadnom Balkanu”.

PHB smatra da se sazivanjem takva skupa izravno prkosi duhu Ustava RH, koji u Članku 142. određuje: “Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.” Utoliko skup u takvu formatu u organizaciji rektora zagrebačkog Sveučilišta smatramo i implicitnom geopolitičkom diverzijom. To sveučilište upravo je počelo slaviti 350. obljetnicu osnutka, g. 1669. Tada je Hrvatska bila ukotvljena u sasvim drugi sklop – zapadni, srednjoeuropski, mediteranski – dok joj je s Balkana prijetila dotad neviđena ugroza. U tom smislu, PHB ocjenjuje okupljanje rektora u zapadnobalkanskom formatu i kao povijesnu inverziju i kao kulturološku opstrukciju hrvatskog pamćenja, pripadnosti i identiteta”.

Legitimno je i potrebno da države i subjekti surađuju na raznim osnovama s drugima. Primjerice kao što je to bilo ili može biti u okviru Radne zajednice podunavskih regija, Radne zajednice Alpe-Jadran, u okviru mediteranskih sveučilišta, Srednjoeuropske inicijative, Inicijative “Tri mora” ili čitave Europske unije, Europe, Ujedinjenih naroda i slično. Ali nije legitimno svrstavati vodeće hrvatsko sveučilište u okvir “Zapadnog Balkana” kao konstrukta kojemu Hrvatska ne pripada.

Pozivamo sve hrvatske znanstvene i kulturne institucije, a isto tako i stranke i udruge koje poštuju Ustav RH, baštinu tuđmanizma i žrtve krvave borbe za oslobođenje iz jugoslavenske “tamnice narodā” te koje poštuju načelo suverenizma odnosno nacionalnog samoodređenja da izraze neslaganje i ogorčenost, da prosvjeduju te da poduzmu druge korake kako se ovakve i moguće susljedne diverzije, i to tempirane za 100. godišnjicu nastanka I. Jugoslavije, ne bi događale”.

Jugoslavija, država koja nestaje i istodobno nastaje


Dobro je da se rektor Boras razotkrio. No, nije dobro to što hrvatski sveučilištarci i diplomanti, među ostalim, i zbog jugoslavenskih provokacija i zbog zapadnobalkanskoga pozicioniranja hrvatske budućnosti napuštaju i Sveučilište i Domovinu. I bježe što dalje od balkanske krčme u koju se protuustavno i bez otpora utapa hrvatsku državu i hrvatski narod. Povijesno gledajući takve su akcije uvijek izazivale hrvatsku reakciju. Ne daj Bože dugo čekati!

U ovoj sam kolumni odavno najavio da će se stota obljetnica srbijanske okupacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine protegnuti kroz cijelu godinu. Stranke i kulturalne ustanove u Hrvatskoj sve to šutke promatraju, praveći se da se ništa ne događa. Za nositelje jugoslavenske ideje Jugoslavija je država koja nestaje i istodobno nastaje u bilo kom obliku.

Protekloga tjedna svjedočili smo u kontekstu otvaranja i medijskoga predstavljanja Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer, pokrenutoj hajki jugoslavenskih ekstremnih nacionalista. Osobito ih smetaju mitovi na kojima je, uz brutalnu silu i teror, počivala svaka “jugoslavija”. Smeta ih istina i podsjećanje na stogodišnji teror Srbije nad Hrvatima. Hajku ovdašnjih jugoekstrema, kojoj se nijedna stranka nije suprotstavila, kao niti jedna državna ustanova ili visoki dužnosnik, odmah je iskoristio četnik Vučić i srbijanski ministar unutrašnjih poslova. Kao da je stanje u Hrvatskoj u ingerenciji srbijanskih unutarnjih poslova, a Hrvatska “parče” Srbije.

Koliko sam upoznat neovisna i neklijentelistička braniteljska scena s osobitom pozornošću i zabrinutošću prati neojugoslavenska zbivanja, provokacije i podvale, kao i refleksije u hrvatskom društvu i politici. Ogorčenje raste podjednako i prema jugoslavenskim ekstremnim nacionalistima koji su premrežili društvo, medije i ustanove, jednako kao i prema benevolentnom odnosu hrvatskih državnih ustanova i parlamentarnih stranaka u poziciji i oporbi.

Dobro je da se rektor Boras razotkrio. No, nije dobro to što hrvatski sveučilištarci i diplomanti, među ostalim, i zbog jugoslavenskih provokacija i zbog zapadnobalkanskoga pozicioniranja hrvatske budućnosti napuštaju i Sveučilište i Domovinu. I bježe što dalje od balkanske krčme u koju se protuustavno i bez otpora utapa hrvatsku državu i hrvatski narod. Povijesno gledajući takve su akcije uvijek izazivale hrvatsku reakciju. Ne daj Bože dugo čekati!

Prethodni članakUjediniti se u borbi za demokraciju
Sljedeći članakPodcast Velebit – Crkva drži ključ političkih promjena u Hrvatskoj

5 KOMENTARI

  1. Otac, pokojni dr. Mile Boras , dugogodišnji, legendarni profesor i predstojnik katedre Rimskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kojeg su se studenti bojali, ali su ga i cijenili, ima sasvim nedostojnog sina Damira, koji radi sramotu i štetu obitelji i domovini.

    • Svaki fakultet je pravni. Ovdje se radi o pravoznanstvu ili o pravnim znanostima (Rechtswissenschaft). Fakultet pravoznanstva ili pravnih znanosti je smeće kao i svi ti profesori koju glume strogoću. Što je to germansko pravo? Pojma nema nitko živ o tome. Zašto je rimsko pravo smeće kao pravo o čemu je pisao i Alfred Rosenberg i zašto su svi vrhunski njemački pravni teoretičari (od Karla LARENZA , Theodor Maunza, Roland Freislera, Alfreda Katza etc…, preko briljantnog Otto Koellreuttera do Carla Schmitta – osim planetarno popularnog Schmitta za druge nitko nikad nije ni čuo,a to su prvoklasni pravoznanstveni mislitelji kakvi ne postoje u SAD-u i UK-u! ) radikalno odbacivali rimsko pravo? O tome niti jedna jedini profesorčić a kamoli studenti nemaju pojma o pojmu. Oni uopće ne shvaćaju granice rimskog prava i koliko je uopće on štetan za pojedinca, zajednicu, rasu i narod i na kraju državu i pogotovo Imperiju.

  2. Žido-kršćanstvo kao i sve semitske religije razmišljaju uvijek u kategorijama dobro-zlo, crno-bijelo. Konfucijonizam razmišlja u kategorijama JING-JANG. A to znači da su svemu ima dobrog kao i lošeg. Kineski politički vrh uvijek koristi odnos 2/3 prema 1/3. Pa tako kad govore o Mao-u koji je kriv u svojim imbecilnim eksperimentima , kao i zbog taštine, za desetke milijuna stradalih ljudi, oni će vam reći: 2/3 je bilo dobrih a 1/3 loših djela kod Mao-a. Za Čang Kaj Šeka će reći da je 2/3 imao loših a 1/3 dobrih. Dakle, nikad nije 100% loš niti 100% dobar. Svi imaju svoj prostor i nema sukoba i polarizacije kao za Zapadu gdje je samo jedna istina. Ista je stvar s Balkanom. Da imamo ozbiljnu državu i vladu iskoristili bi smo snagu regije ili Balkana ali bi širili utjecaj i na srednju EU odakle smo izčupani od geopolitičkih britanskih arhitekata koji su po cijeloj Aziji i Africi šestarom i trokutom iscrtavali granice.

    Srbija ima lukavu i ekstremno proaktivu politiku i ona pokreće ove diverzije, ali ne zato jer je sposobna (iako to i jest pod vodstvom beskrajno opasnog, sposobnog i podmuklog A. Vučića) nego zato jer uopće nema konkurenciju od Vardara (sjetimo se onih diverzija srpske Udbe prije godinu dvije) do Triglava (mediji, grupacije) po istom modelu kao i Putinova Rusija koja 100% asistira Srbiji na Balkanu u koordinaciji njihovih tajnih služb, preko krupnog kapitala do naročito kontrole medija kao mekane sile. Stirija, Index, Net, N1, Nova itd…su sve njihovi mediji jer HR stoji skrštenih ruku i ništa je ne zanima. Boras je tu mali miš koji glođe svoju akademsku nišu i kod ozbiljne države s jasnom geopolitikom i strategijom i taktikom (a ovo su sve taktičke diverzije) on bi bio ništa. Rastakanje Agrokora je najveća geoekonomska katastrofa od kad smo se dokoturali na ove prostore tj. od stoljeća sedmog. Za vrijeme Milanovića i Pusićke smo od Britanaca popušili iznimno snažan i važan TDR-a , prodali Telekom (Srbiji to ne pada na pamet kao ključnom špijunskom servisu), INA-u itd…). Kad si ekonomski ništa, tada ti svaki ambiciozniji igrač nameće svoju geopolitičku agendu.

  3. Još ćemo se nagledati i naslušati jugofilnih i hrvatofobnih ispada do kraja godine.Tek se zahuktavaju za 1-vi.prosinca.Svakako važno i korisno upozorenje za neuke i uspavane domoljube.

  4. Prema Šangajskoj – po objektivnosti i kompleksnosti procjenjivanja – vrlo cijenjenoj listi svjetskih sveučilišta, među prvih 500 nema niti jednoga hrvatskoga. Ali jesu Beogradski i Ljubljanski. Toliko o kvaliti naše visokoškolske znanosti. Bijeda smo i jad u znanju što nije čudo obzirom da tzv. akademska zajednica nije prošla lustraciju, obzirom da u njoj, tzv. akademskoj zajednici, funkcioniraju rigidni udbokomunistički kadrovi kojima znanost, tehnologija, suvremeni razvoj svih oblika društvenoga, gospodarskoga, kulturnoga života ne znače ništa. U komunizmu zabetonirani, ti mozgovi i danas prodaju crvenu maglu, nakićeni kumrovec doktoratima uopće ne shvaćaju današnje vrijeme. Uživaju udobnosti faraonskih privilegija kao u stara, dobra, komunistička vremena. Zahvaljujući boras doktorima dospjeli smo na dno svih europskih ljestvica kvalitete, i na vrh svih ljestvica negativnosti. Zahvaljujući toj i takvoj znanosti nismo u stanju preorati polja, nismo u stanju pomusti krave, nismo u stanju napraviti štalu s ventilacijom, nismo u stanju napraviti plug, niti pomusti ovce. O tenkovima, brodovima, NCR glodalicama, cestama i mostovima da se ne spominje. Najsiromašniji smo narod u financijskom, ne samo u duhovnom i znanstvenom smislu, u prometu nam gine 3 puta više ljudi nego u Engleskoj……. Eto, dakle, do kuda nas je dovela samozvana “elita”. I, Nenade, nije ni loše da zagrebački rektor poziva balkanske rektore. Ipak, možemo od njih puno naučiti obzirom da su 200-300 mjesta ispred nas. Imali su oni 400 godina osmanske kulture, pa neka nas poduče. Kad već nisu Beč i Pešta.

Comments are closed.