PRIOPĆAJ PHB-a
Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damir Boras, sazvao je za subotu, 3. studenoga u 14 sati u auli Sveučilišta II. rektorski forum zapadnoga Balkana, na kojem će sudjelovati 20 rektora iz osam država, od kojih sedam nastalih na području bivše Jugoslavije te Albanije.
Pojam “Zapadni Balkan” u službenoj i uvelike u neslužbenoj uporabi u Hrvatskoj, Europi i svijetu odnosi se na države bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju. Riječ je dakle o tehničkom terminu EU-a, a ne o geopolitičkom, regionalnom ili kulturološkom terminu. On se od g. 2013., tj. od ulaska Hrvatske u EU, primjenjuje na pet odnosno šest država (WB6) kandidatkinja ili aspirantica za članstvo u EU-u: BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Kosovo te (kao pridodanu) Albaniju. Nipošto se (više) ne odnosi na Sloveniju i Hrvatsku. Hrvatska vlada i diplomacija nikada nisu ni prihvaćale da se taj naziv primjenjuje na RH, nego su radije govorile o “jugoistočnoj Europi”. Utoliko je veći šok zbog održavanja rektorskog foruma u Zagrebu po kriteriju pripadnosti “Zapadnom Balkanu”.

AUTOR: NENAD PISKAČ

Proslava stote obljetnice (1918. – 2018.) beogradskoga velikosrpskoga “prisajedinjenja” Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine odvija se u Hrvatskoj na više razina. O promidžbi novoga romana četnika Vuka Draškovića u Globusu već sam pisao. Drašković je napisao roman o velikom kralju “ujedinitelju” Karađorđeviću, koji je od Jugoslavije navodno htio napraviti balkanske SAD. Autor, tema romana i Globus odlično su izveli proslavu stote obljetnice neprežaljene Jugoslavije kao proširene Srbije. Nisu, nažalost, jedini.

Da će se proslava i jugoslavenski dernek protegnuti i na Sveučilište u Zagrebu, nisam se nadao. Mjesec dana uoči kobne obljetnice rektor dr. Damir Boras je sazvao za 3. studenoga II. rektorski forum zapadnoga Balkana (Drugi rektorski forum zapadnoga Balkana).

Reagiranje Pokreta za hrvatsku budućnost


Na ovu jugoslavensku provokaciju reagirao je Pokret za hrvatsku budućnost na svojoj fb stranici. Priopćaj PHB-a prenosim u cijelosti:

“Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Damir Boras, sazvao je za subotu, 3. studenoga u 14 sati u auli Sveučilišta II. rektorski forum zapadnoga Balkana, na kojem će sudjelovati 20 rektora iz osam država, od kojih sedam nastalih na području bivše Jugoslavije te Albanije.

Pojam “Zapadni Balkan” u službenoj i uvelike u neslužbenoj uporabi u Hrvatskoj, Europi i svijetu odnosi se na države bivše Jugoslavije koje još nisu ušle u Europsku uniju. Riječ je dakle o tehničkom terminu EU-a, a ne o geopolitičkom, regionalnom ili kulturološkom terminu. On se od g. 2013., tj. od ulaska Hrvatske u EU, primjenjuje na pet odnosno šest država (WB6) kandidatkinja ili aspirantica za članstvo u EU-u: BiH, Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, Kosovo te (kao pridodanu) Albaniju. Nipošto se (više) ne odnosi na Sloveniju i Hrvatsku. Hrvatska vlada i diplomacija nikada nisu ni prihvaćale da se taj naziv primjenjuje na RH, nego su radije govorile o “jugoistočnoj Europi”. Utoliko je veći šok zbog održavanja rektorskog foruma u Zagrebu po kriteriju pripadnosti “Zapadnom Balkanu”.

PHB smatra da se sazivanjem takva skupa izravno prkosi duhu Ustava RH, koji u Članku 142. određuje: “Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.” Utoliko skup u takvu formatu u organizaciji rektora zagrebačkog Sveučilišta smatramo i implicitnom geopolitičkom diverzijom. To sveučilište upravo je počelo slaviti 350. obljetnicu osnutka, g. 1669. Tada je Hrvatska bila ukotvljena u sasvim drugi sklop – zapadni, srednjoeuropski, mediteranski – dok joj je s Balkana prijetila dotad neviđena ugroza. U tom smislu, PHB ocjenjuje okupljanje rektora u zapadnobalkanskom formatu i kao povijesnu inverziju i kao kulturološku opstrukciju hrvatskog pamćenja, pripadnosti i identiteta”.

Legitimno je i potrebno da države i subjekti surađuju na raznim osnovama s drugima. Primjerice kao što je to bilo ili može biti u okviru Radne zajednice podunavskih regija, Radne zajednice Alpe-Jadran, u okviru mediteranskih sveučilišta, Srednjoeuropske inicijative, Inicijative “Tri mora” ili čitave Europske unije, Europe, Ujedinjenih naroda i slično. Ali nije legitimno svrstavati vodeće hrvatsko sveučilište u okvir “Zapadnog Balkana” kao konstrukta kojemu Hrvatska ne pripada.

Pozivamo sve hrvatske znanstvene i kulturne institucije, a isto tako i stranke i udruge koje poštuju Ustav RH, baštinu tuđmanizma i žrtve krvave borbe za oslobođenje iz jugoslavenske “tamnice narodā” te koje poštuju načelo suverenizma odnosno nacionalnog samoodređenja da izraze neslaganje i ogorčenost, da prosvjeduju te da poduzmu druge korake kako se ovakve i moguće susljedne diverzije, i to tempirane za 100. godišnjicu nastanka I. Jugoslavije, ne bi događale”.

Jugoslavija, država koja nestaje i istodobno nastaje


Dobro je da se rektor Boras razotkrio. No, nije dobro to što hrvatski sveučilištarci i diplomanti, među ostalim, i zbog jugoslavenskih provokacija i zbog zapadnobalkanskoga pozicioniranja hrvatske budućnosti napuštaju i Sveučilište i Domovinu. I bježe što dalje od balkanske krčme u koju se protuustavno i bez otpora utapa hrvatsku državu i hrvatski narod. Povijesno gledajući takve su akcije uvijek izazivale hrvatsku reakciju. Ne daj Bože dugo čekati!

U ovoj sam kolumni odavno najavio da će se stota obljetnica srbijanske okupacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine protegnuti kroz cijelu godinu. Stranke i kulturalne ustanove u Hrvatskoj sve to šutke promatraju, praveći se da se ništa ne događa. Za nositelje jugoslavenske ideje Jugoslavija je država koja nestaje i istodobno nastaje u bilo kom obliku.

Protekloga tjedna svjedočili smo u kontekstu otvaranja i medijskoga predstavljanja Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer, pokrenutoj hajki jugoslavenskih ekstremnih nacionalista. Osobito ih smetaju mitovi na kojima je, uz brutalnu silu i teror, počivala svaka “jugoslavija”. Smeta ih istina i podsjećanje na stogodišnji teror Srbije nad Hrvatima. Hajku ovdašnjih jugoekstrema, kojoj se nijedna stranka nije suprotstavila, kao niti jedna državna ustanova ili visoki dužnosnik, odmah je iskoristio četnik Vučić i srbijanski ministar unutrašnjih poslova. Kao da je stanje u Hrvatskoj u ingerenciji srbijanskih unutarnjih poslova, a Hrvatska “parče” Srbije.

Koliko sam upoznat neovisna i neklijentelistička braniteljska scena s osobitom pozornošću i zabrinutošću prati neojugoslavenska zbivanja, provokacije i podvale, kao i refleksije u hrvatskom društvu i politici. Ogorčenje raste podjednako i prema jugoslavenskim ekstremnim nacionalistima koji su premrežili društvo, medije i ustanove, jednako kao i prema benevolentnom odnosu hrvatskih državnih ustanova i parlamentarnih stranaka u poziciji i oporbi.

Dobro je da se rektor Boras razotkrio. No, nije dobro to što hrvatski sveučilištarci i diplomanti, među ostalim, i zbog jugoslavenskih provokacija i zbog zapadnobalkanskoga pozicioniranja hrvatske budućnosti napuštaju i Sveučilište i Domovinu. I bježe što dalje od balkanske krčme u koju se protuustavno i bez otpora utapa hrvatsku državu i hrvatski narod. Povijesno gledajući takve su akcije uvijek izazivale hrvatsku reakciju. Ne daj Bože dugo čekati!