S obzirom na vrlo bolna povijesna iskustva ovaj narod ne može dopustiti benevolentno promatranje ili destruktivni pacifistički stav. Osobito današnji naraštaj, koji se nalazi pred odgovornošću očuvanja projekta države u čije je ostvarenje uložen napor, žrtve i krv stotina prethodnih naraštaja, sve do nedavnih ratnih zbivanja devedesetih godina. Također, odgovornost je veća, jer je pobjeda u zadnjem ratu pokazala sposobnost i snagu naroda da se organizira, odgovori na agresivne ugroze i svoje neprijatelje u izravnom sukobu pobijedi.

Nažalost, posljednjih je petnaestak godina u Hrvatskoj dominantan svjetonazor rezignacije, svađalaštva, cinkarenja, bježanja od odgovornosti s puno gorčine i frustracija, koje svakim danom postaju sve veće. Jedna beskrajna dijagnostika problema postala je, izgleda, jedini obrambeni mehanizam.

Drugim riječima, svi pričaju što bi trebalo učiniti, a nitko ništa ne poduzima. Sve rasprave u Hrvatskoj na tu temu, bez obzira bile javne ili interne, svode se na beskonačno ponavljanje i prepričavanje raznih političkih apsurda, suludih situacija, čuđenje kako je to moguće, a na osobnoj razini iščekivanje da netko treći ili peti to promijeni i konačno započne proces popravka svih ludosti ove naše hrvatske stvarnosti.

Projekt Velebit je osmišljen upravo kao posljedica ovakve nacionalne potrebe, kao ideja koja će ponuditi odgovore.

Na fotografiji s lijeva: Tanja Belobrajdić, Zvonimir Hodak, Marko Jurič, Jure Vujić i Marko Ljubić na tribini Matice hrvatske i Projekta Velebit.

Komentari