Sad je sve izvjesnije da je ključ Plenkovićeve dobitne strategije razvoja Hrvatske utemeljene na uključivosti moguće integrirati u samo četiri imena: Fred, Karlos, Vaso i Ivo. Namjera mi je pokazati u ovome tekstu smisao i sinergijsku povezanost Karlosove najave samospaljivanja, zatim iznenadne Fredove nakane otići iz Hrvatske, Ivine navale na Katoličku crkvu, te Vasinih facebook balada i muške odlučnosti prema Srbima i neprijateljima svih uzrasta i boja.

Nema u tim istupima ništa osobno, vjerujte mi.

Sve je dio jedinstvene i tajne strategije Andreja Plenkovića, njegove vizije uključivosti, a to mi je odao jedan – viđeni hadezeov vjernik tvrdeći da „Andrej zna što radi“.

Fred je Predrag Matić.

Potencijalni je zlatni rudnik Hrvatskoj.

Pokušavam naime proniknuti u duboke vode nacionalne obrazovne strategije, koju preuzima Plenković od Vican, za Divjak s ingenioznom pratnjom uličnih revolucionara.

Kvaka obrazovne reforme su – Fred, Karlos, antifa pobratimi, a riješenje su Ivo zaštitnik autorskih prava i pregovarač Vaso.

Fred je jedno od strateških rješenja, orijentir što i kako proizvoditi u budućnosti, počevši od pilot projekta reforme do beskonačnosti. On je odgovor na pitanje – kako hrvatsko obrazovanje i postojeće potencijale prilagoditi suvremenim zahtjevima tržišta, a to su otkrili Željko Jovanović, Budak i naravno – Jokić.

E, pa poslušajte.

Fred kaže da će spakirati koferčić i napustiti ovakvu Hrvatsku, pronaći mjesto za život i dio svoga tržišta, tipujući na Finsku, Švedsku, Dansku, gdje se cijeni rad, znanje i poštenje.

Strateška je to varka.

Globalni antifašizam

Ja mislim da je on pred potpisivanjem četverogodišnjeg ugovora u ljetnom prijelaznom roku s Talibanima u Afganistanu, kao svjetski poznati razarač tenkova i oklopnjaka, pa da ljudima pomogne u naredne četiri godine uništavati američke oklopnjake, koje je izgleda Trump odlučio umnožiti u toj zemlji. Pažljivo pratite, jer, ovdje dolazimo do idejne platforme Fredovoga angažmana protiv Trumpa. To je globalni antifašizam.

Postavlja se pitanje što bi Hrvatska u tom slučaju, ako on eventualno iznajmi svoje sposobnosti Talibanima, kako bi se ostvarila Krstičevićeva strategija nacionalne sigurnosti?

Teško, ali riješenje je osmišljeno kurikularnom reformom čiji ključić drži Divjakica.

Zato Plenković pročišćava put svojoj ministrici.

Jer ima viziju.

Zna čovjek što radi.

Andrej je vrlo vjerojatno, a to očekuju i u to se zaklinju hadezeovci danas suočeni s Plenkovićevim odlukama čije ciljeve ne znaju proniknuti, niti smiju pitati šefa za viziju, pa sa strepnjom čekaju znojeći se, svojom maksimom uključivosti genijalno smislio plan zavaravanja potencijalnih napasnika, pa tvornicama u Ozlju, Đuri Đakoviću i DIV brodogradilištu, zapovjedio proizvodnju Fredova. Pa će proizvesti par tisuća Fredova i postaviti ih duž dunavske obale ili granice prema Srbiji i Republici Srpskoj u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini, zatim tisuće Fredova postaviti oko Sv. Gere, duž granice i uz žilet žicu sa Slovenijom, a pogotovo ploveću platformu s nekoliko tisuća Fredova na pontonu postaviti da plove sredinom Savudrijske vale, oko Neuma platformu s načičkanim Fredovima postaviti pred nasrtaje bošnjačke mornarice, te u Boki Kotorskoj ispred razularenih Crnogoraca.

I, konačno za svaki slučaj jednoga Freda s isukanim raketnim bacačem u obliku vila na spomeniku u Srbu, postaviti preko puta Joška Jorasa da ima s kim ratovati.

A nakon prvoga očekivanoga razaranja američkih oklopnjaka u Afganistanu, presretni će Talibani na video snimkama objaviti svijetu Freda sa zelenim rupcem oko čela i crnom zastavom utisnutom u košulju s leđa, tako da će biti dovoljno diljem svijeta, pogotovo po Africi samo na crte bojišnice početi postavljati – Fredove.

Eto ga.

Svi neprijatelji će bježati kao vrag od tamjana.

Recimo, skupini Boko Haram će same dolaziti curice na silovanje čim na brdu iznad svojih sela vide Fredove.

A tko će proizvesti tolike Fredove?

Kina, tko bi drugi?

Hrvatska će imati autorska prava i kalup.

Sumamed će biti mala beba za to što nas očekuje u budućnosti.

Postavlja sepitanje što s Karlosom?

Karlos je Pilsel zaboga, nemojte da tu bude nepoznanica.

Kako od njega napraviti zlatni rudnik i eksploatirati njegov epohalni potencijal u sinergiji s proizvodnjom Fredova?

Malo je tu zapelo ako je vjerovati medijima, ali znajući Plenkovićeve diplomatske vještine, gdje se kao i oko spomenika u Jasenovcu pristane na ucjene, donese odluka pa onda pregovara, nemamo se razloga bojati.

Tito uklonjen, a ništa ne gori

Ovako bi to izgledalo da je Karlos održao svoju rječ o javnom samospaljivanju nakon što se Tita protjera iz Zagreba.

Nije lako s tim tipovima, pa je tu Plenkoviću nužnije uključiti Vasu s njegovim integritetom, mislim na ovaj politički, da ako nešto ne štima milom ili pregovorima, onim diplomatsko-uključivim i dijaloškim, da se, prvo pokuša Vasinom facebook poezijom i baladama te eventualno kojom molitvom umrtviti Karlosova upornost i principijelnost, a ako to ne pomogne odlučnošću koju Vaso pokazuje na srpsku bezobraštinu, a ako i to zapne – šamarčinom.

A, ako zapne Vaso, tu je Ivo.

Karlos je navodno najavio javno samospaljivanje ako se donese odluka o uklanjanju Trga maršala Tita.

Tito uklonjen, a ništa ne gori.

Kako to?

Koleba se Karlos, a prema nekim informacijama nije uspio s vladom ispregovarati zadovoljavajuća autorska prava, čak ni pored toga što se u sve uključio Ivo.

Koji Ivo?

Pa profesor Ivo zaboga, onaj s pravnog fakulteta, Ivo Josipović.

Zapeo Karlos.

Kad je vidio da je vrag odnio šalu, da ni Bandić više nije što je bio, odlučio javno opovrći svoje samospaljivanje, usprkos tisućama oduševljenih fanova koji su ga na forumima hrabrili, navijali i vikali – naprijed legendo, svaka ti čast, s tobom smo, treba li kanta benzina, javi ako treba upaljač i slične izlijeve oduševljenja i potpore.

Ali, Karlos zapeo zasad.

Zato je on trenutni prioritet Plenkovićeve uključivosti.

Da se kojim slučajem Fred spali, recimo na Kaptolu čemu je naginjao njegov kompanjon Ivo Josipović, nahrlile bi antife cijeloga svijeta po inspiraciju kojoj više ne može odgovoriti Zuppa, milijuni bi ih hodočastilo, vjerojatno bi mu podigli i spomenik nasuprot Katedrale, a pretpostavljam da bi ga možda proglasili i svojevrsnim antifa svecom. Neslućene su mogućnosti takve atrakcije, jer poznavatelji svjetskih prilika tvrde da bi taj Karlosov možebitni čin mogao kao ništa do sada trenutno ujediniti interes ugroženih skupina i privući milijune, a pogotovo islamiste pune iskrenog oduševljenja i senzibiliteta za miris spaljenog Karlosa.

Možda im postane inspiracija.

Tu, u toj točki bi se sinergijski dopunili potencijali Freda i Karlosa, Merkel i Macron sasuli bi milijarde eura preko Junkera u promidžbu, ali i plaćena hodočašća mjestu samospaljivanja našega Karlosa. Zagreb bi se za godinu dvije proširio do Knina s jedne strane, do Rijeke s druge, te do Jasenovca na trećoj strani.

A Bandić, turistička zajednica, Plenkovićeva vlada, čak i Pupovac i Štromar bi trljali ruke zbrajajući utržak i porast BDP-a. Ne bi loše prošle ni mnogobrojne udruge antifa, jer bi se mladi mogli opredjeliti za antifašizam poučeni takvim epohalnim djelom ali i očekivanim bogovskim prihodima.

Svatko to vidi, ali Karlos zapeo i točka.

A hadezeovci nestrpljivi, jer plan uključivosti ne ide bez njega.

Zato je svojom rastegljivom uključivošću Plenković potajno angažirao Ivu Josipovića, a ovaj da bi se bolje maskirao navalio lupati po Crkvi. Da nitko ne posumnja u savez demokršćana i ateista.

Uključivost i vizija lidera

S obzirom da je Karlos kao mladić skrivio smrtnim grijehom protiv Židova, Ivo ga nastoji inspirirati upravo dobrotom prema njima. Tako je Ivo nesebično zanemario popratne posljedice eventualnoga vraćanja imetka Židovima i ostalim nesretnicima kojima je NDH oduzela imovinu, a to blagoslovio jugoslavenski „oslobodilački“ režim s Titom na čelu, te oteto verificirao dajući ga zakonskim i revolucionarnim presudama Josipovićima i gomili današnjih antifa odnosno njihovih otaca ili djedova.

Da se množe.

Koliko čujem Plenković namjerava upravo to iskoristiti.

Bar tome se nadaju hadezeovci očarani uključivošću i vizijom svoga lidera.

Pa ispuniti želju Ivi.

Pa se dosjetio plana da se isplate svi oteti stanovi predratnim Židovima, Hrvatima, Nijemcima, Srbima, bilo kome, ali da im naknadu za to ne plati – hrvatski narod.

Hadezeovci vjeruju da upravo tako misli Plenković.

Jer, pučanin je.

Zaboga nije narod živio u vilurinama, niti u mnogosobnim stanovima u kojima su Ivo i njegovi istomišljenici na antifi odrastali i stasali upijajući revolucionarnu svijest i viziju od svojih roditelja i djedova revolucionara, niti je narod imao pristup tome.

Republika Hrvatska bi danas nastojeći uključivo ispuniti Ivine želje i civilizacijsku obvezu, trebala ispostaviti račune svim obiteljima „osloboditelja“ Zagreba, ali i osloboditeljima svih hrvatskih gradova i imanja, prije svega naplatiti im po tržišnoj cijeni višedesetljetno beplatno posjedovanje tuđe imovine i njeno korištenje, zaračunati im kamate, štete koje su prouzročili vlasnicima imovine, zatim ih istjerati iz otetih kuća, vila, stanova, tvornica, imanja, zatim oduzetom imovinom – obeštetiti obitelji i nasljednike nesretnika kojima je to ili NDH, a kasnije Jugoslavija i Tito oteli.

Pohvalno je i vrlo inspirativno to što Ivo Josipović svjesno predlaže taj model na svoju štetu riskirajući beskućništvo, a sve s ciljem da razgali Karlosu dušu i ovaj – se spali.

Zamislite poruke civilizaciji?

Bez vlastite žrtve i primjera nema ništa, jel tako?

Vrlo je primjereno očekivati da se s tom vizijom riješavanja obveza prema pobijenim ili protjeranim Židovima suglasi i Pupovac, jer Beograd se odavno zalaže za to.

Domislio se Andrej

Nema problema – domislio se Andrej.

Zatim bi se ta općeprihvaćena civilizacijska stečevina primjenila i na Srbe u Hrvatskoj čiji šef Pupovac ne da ni govoriti ispod granice pravde i poštenja poučen srpskim iskustvima kojima „osloboditelji“ Zagreba recimo nisu htjeli dati cijeli Zagreb kao naknadu za milijun žrtava, pa svakodnevno inzistira na tome da su oni oduvijek obespravljeni i ugroženi, te je posve očekivano da u otetim židovskim, srpskim i hrvatskim, te njemačkim stanovima, imanjima i vlasništvu – danas ili nakon revolucije i proglašenja antifašizma – nije bilo Srba.

Srbi su naime otimali samo ustašama, a to je antifašizam.

Zatim bi Plenković, dosljedan i transparentan kakvim ga već potpuno poznajemo, s vizijom koju doduše ne shvaćaju njegovi hadezeovci, ali svjetluca im negdje pred očima i izginuli bi za nju, nešto kao Karlos uz Vasinu pomoć, nastavio uvoditi red.

I pribavljati blagostanje i stabilnost.

Pa bi onda tragom toga svim aboliranim Srbima u ratu devedesetih valjalo ispostaviti račun, onako civilizacijski i pošteno, na čemu njihov lider Milorad inzistira svakoga dana boreći se za pravdu i jednakost u Hrvatskoj, za sva razaranja i oduzimanje života hrvatskom narodu i ljudima. Pa bi to bilo nekih stotinjak milijardi eura izravne štete, još toliko neizravne, a iz tih golemih sredstava Pupovac bi mogao plaćati do mile volje „Novosti“, Dežulovića i Bajtu, dok ne zanijeme od antifovanja i prosvjećivanja zalupanih Hrvata.

Na naslovnici „Novosti“ bi pisalo – Braća Srbi lepo plaćaju!

Ja mislim da bi Srbi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku jedva dočekali da preuzumu odgovornost jer im je dosta podcjenjivanja i statusa tetkica u koje ih je pretvorio Pupovac stalno kukajući o nekakvoj njihovoj ugroženosti. Nije lako biti ratnik i nejač istodobno, junak i tetkica. To razara junački duh. A ne sumnjam da bi i Srbija rekla – evo, nećemo našu nejač mrcvariti, idemo mi to preuzeti i narednih dvjestotinjak godina Hrvatskoj plaćati po milijardu eura.

Što vi mislite?

Ja bih im takav rok odobrio, jer nije nama u interesu da nam susjed zbog svoje političke zločestoće bankrotira. Duže razdoblje ima snažniji edukativni potencijal, a to opet ima duboke veze s kurikularnom reformom Budaka i Jokića.

E, sad, hajde da pokušamo zbrojiti efekte tajne Plenkovićeve strategije, samo na navedenim primjerima i potencijalima, a takvih koje nismo ovdje ni spomenuli je prepuna Hrvatska. Valja u toj razvojnoj strategiji, vjerojatno je Divjakica uz pomoć Budaka i Jokića te uz Plenkovićev blagoslov to i osmislila, napraviti kalupe za serijsku proizvodnju Radojki Borić, Zokija Pusića čiji bi brkovi mogli postati zaštitni znak globalne antife, a glas – bojni poklič. Sklopiti ugovore s Kinezima ili Indijcima pa štancati do iznemoglosti u tri smjene Sarnavke, Bojane Genov, Pusić brčine, Zeliće, Bosance, pri čemu kod njega valja voditi računa o zaštiti imena zbog mogućeg prigovora Bošnjaka efendije Bakira.

I naplaćivati prava.

Rekli bi stari ljudi, kruha bez motike, ili Crnogorci – ležiš, a iđeš.

Zdravko Marić bi svakoga jutra donosio pazar od autorskih ugovora Plenkoviću, ovaj bi održavao konferencije za tisak svakoga dana i smješkao se naciji kojoj bi samo preostalo – ležati i jesti.

I popiti štogod.

Ja mislim da hedezeovci u ovo vjeruju očekujući rasplet najnovijih Plenkovićevih poteza.

Ima li realnih zaprijeka ovome planu?

Nema puno, samo jedna.

Kad god hoće Vučić može smjeniti Plenkovića.

Komentari