U bilu naroda Plenković više ne postoji

Transformativni procesi od Stepinca do Košića

0
901

Pljuskanje Plenkovića i njegove inkluzivističke svite nastavljeno je i protekli tjedan. Tjedan ranije trisku mu je zalipija Stier. To je bio mali korak za Hrvatsku, ali veliki za izvorni a zatrti HDZ. Košić je Otvorenim pismom pogodio u sridu. Aperkat u bradu „transformativnoga procesa“. Glavni propagandist tvrdi kako taj proces više ne smije biti „tabu“. I sekta inkluzivista zalaže se papiginski za načelo – svi sa svima bez obzira na obzir. U tu svrhu podanici režima zdrave pameti dobivaju dopunske lekcije „abecede demokracije“. Za djelitelja lekcija inkluziviran je čak i Manolić, prije njega Mesić i neki drugi nelustrirani lustratori, pa se čini da se 1945. godina neprestano vraća i perpetuira.

Kost u grlu režima: Artikulacija bila hrvatskoga naroda

Svojedobno je sveti Stepinac komunjarama žednih njegove krvi rekao kako bi bio ništarija da nije prepoznao bilo svojega naroda. Bilo istoga naroda iskazao je biskup Košić u Otvorenom pismu predsjedniku vlade Plenkoviću. Stepinac je zbog bila naroda prošao medijski linč i montirani proces u kojemu je osuđen na 16 godina zatvora s gubitkom građanskih prava. Košić je zasad izbjegao Lepoglavu, ali glede medijskoga linča i građanskih prava ne piše mu se dobro. Oteli bi mu prava, ali ne znaju kako, a da im pritom krinke skroz ne spadnu. Preostala je medijska sotonizacija, na koju je, vjerujem, biskup spreman.

Svojedobno je sveti Stepinac komunjarama žednih njegove krvi rekao kako bi bio ništarija da nije prepoznao bilo svojega naroda. Bilo istoga naroda iskazao je biskup Košić u Otvorenom pismu predsjedniku vlade Plenkoviću. Stepinac je zbog bila naroda prošao medijski linč i montirani proces u kojemu je osuđen na 16 godina zatvora s gubitkom građanskih prava. Košić je zasad izbjegao Lepoglavu, ali glede medijskoga linča i građanskih prava ne piše mu se dobro. Oteli bi mu prava, ali ne znaju kako, a da im pritom krinke skroz ne spadnu. Preostala je medijska sotonizacija, na koju je, vjerujem, biskup spreman.

Otvoreno pismo spada u ljudsko, građansko i demokratsko pravo svakoga državljana s punim građanskim pravom. Dežurni agitpropovci, međutim, shvatili su pismo kao osuvremenjeno Pastirsko pismo iz 1945., nakon kojega je jugokomunizam odlučio montirati proces protiv Stepinca. On je o objektivnom stanju stvari pisao pisma Titu i Bakariću. Košić samo Plenkoviću. Ali, reakcija je burno kisela, kao da je pisao i Titu i Bakariću, pa tek onda i Plenkoviću.

Košiću se nakon pisma agitpropovski montira sve i svašta. Zajednički je nazivnik obiju montaža, one iz 1946. i ove iz 2017.: Ušutkati zdravu pamet, što duže to bolje. Zgurati pod tepih kritiku režima, po mogućnosti zauvijek. U krajnjemu, pod čizmom držati državu i naciju, onako kako se to radilo od 1918., osobito od 1945. Dopušteni su hrvatska šutnja i hrvatski minimalizam. Ostalo je zabranjeno, osobito zadiranje u kadrovsku politiku, izborni sustav i lustraciju.

Politička prostitucija prepjevana u abecedu demokracije

Stepinac je pod komunizmom bio zabrinut za Crkvu, hrvatski narod i demokraciju. Košić pod preslagizacijom (u pitanju je „transformativni proces“, A. Plenković) zabrinut je za iste subjekte. Komunizam je ušutkavao neistomišljenike i proizvodio jednoumlje. Preslagizacija danas čini isto mekšim sredstvima, ali cilj je isti – nametnuti jednoumlje, zauzeti meinstream, uspostaviti stabilnost vlasti i osigurati razvitak „transformativnih procesa“, koje su i narod i dr. Košić prepoznali kao političku prostituciju.

Stepinac je pod komunizmom bio zabrinut za Crkvu, hrvatski narod i demokraciju. Košić pod preslagizacijom (u pitanju je „transformativni proces“, A. Plenković) zabrinut je za iste subjekte. Komunizam je ušutkavao neistomišljenike i proizvodio jednoumlje. Preslagizacija danas čini isto mekšim sredstvima, ali cilj je isti – nametnuti jednoumlje, zauzeti meinstream, uspostaviti stabilnost vlasti i osigurati razvitak „transformativnih procesa“, koje su i narod i dr. Košić prepoznali kao političku prostituciju.

Uključivost svake prostitucije ima nekoliko ključnih čimbenika: Kurve, makroe, korisnike i javne kuće. U javnoj kući transformativnih procesa prepoznali smo „sjaj i bijedu kurtizana“. Iznad njih u sjeni makroi stoje i lovu broje. Korisnici opravdavaju jedne i druge, neki ih još zovu uhljebima, klijentelistima i sinekuralistima. To, međutim, nije posve točno. Oni su priležnici jednoga izbornim sustavom i izbjegavanjem lustracije odnarođenoga političkoga sustava i njegova dobro podmazanoga poretka, koji zatire bilo naroda u ime sveopćega političkoga, vrijednosnoga i povijesnoga promiskuiteta. Kao takvoga.

Tko je protiv novogovora režima dobit će lekciju iz „abecede demokracije“. Profesor Plenković, mlađi, dakako, u posljednje vrijeme spremno održava satove abecede nepismenim podanicima svojega poretka. Umjesto da ih opismeni, rezultat je poražavajući. Sjaj njegove zvijezde ubrzano se gasi, što se on više trsi biti profesorom države i nacije. A onda ga iz sedla izbacuje nekoliko građanskih rečenica, svima razumljivih, koje sublimiraju aktualno bilo hrvatskoga naroda. I to toliko da je istoga dana s pojavom Otvorenoga pisma, koje je izvrstan prinos „vremenu raskrinkavanja“, HTV kao vrhovna javna kuća, stao na stražnje noge i Maji Sever dopustio da promptno razotkrije naciji „neprijatelja naroda“. I našla se u Hrvatskoj uživo teologinja zbog koje sam opet požalio što sam obveznik htv pristojbe!

Režim ne rješava ništa, a u pitanje dovodi sve

Da je stvar vrlo ozbiljna dokazuje činjenica kako se u agitaciju i propagandu uključio i Josip Manolić putem osuvremenjene i preimenovane Jugoslavenske radiotelevizije. On je uključen u trasformativne procese još od 1945., o čemu bi sveti Stepinac imao što reći za razdoblje do 1960. kad je preminuo zbog posljedica suprotstavljanja Titovoj inkluzivističkoj ponudi da Katoličku crkvu prikopča ondašnjemu transformativnom procesu. Manolić 2017. brani Plenkovića poslije Otvorenoga pisma, a od 1945. sudjelovao je u progonu Stepinca poslije Pastirskoga pisma. Pametnomu dosta. I previše.

S obzirom na to da je Otvoreno pismo potpisao građanin, katolički biskup, stvar je, dakle, rezolutno vraćena tamo gdje je i počela. Na pozicije 1945. Neka biskupa ogade ostatci (dosadnoga) agitpropa (utemeljenoga 1937.). Time ne će naškoditi autoru Otvorenoga pisma bila naroda, ali će produbiti društvene podjele. U najgorem slučaju, povijest nas uči, autor može postati blaženim mučenikom. Ali nevjerojatno dobro agitpropovci razotkrivaju, na štetu gazda im, šupljine uključivosti i njegova kadrovsko-transformativnih potencijala. Potom i poznate fraze režima, koje u zbroju ne rješavaju ništa, a u pitanje dovode sve.
Da je stvar vrlo ozbiljna dokazuje činjenica kako se u agitaciju i propagandu uključio i Josip Manolić putem osuvremenjene i preimenovane Jugoslavenske radiotelevizije. On je uključen u trasformativne procese još od 1945., o čemu bi sveti Stepinac imao što reći za razdoblje do 1960. kad je preminuo zbog posljedica suprotstavljanja Titovoj inkluzivističkoj ponudi da Katoličku crkvu prikopča ondašnjemu transformativnom procesu. Manolić 2017. brani Plenkovića poslije Otvorenoga pisma, a od 1945. sudjelovao je u progonu Stepinca poslije Pastirskoga pisma. Pametnomu dosta. I previše.

Plenkoviću vjeruju samo nelustriranci, u bilu naroda je izgorio

Plenković je i predsjednik HDZ-a, za kojega njegov intimus Božinović u JuL-u tvrdi – „HDZ je uključiva stranka“. Evo, sad se Manolić, gotovo do kraja i osobno inkluzivirao u HDZ, predvodnicu nesagledivih transformativnih procesa na krilima uključivosti. Pa, sad tko od zdrave pameti i povijesnoga pamćenja može reći da je biskup pretjerao s formulacijom o političkoj prostituciji? Samo Agitprop u sprezi s Oznom. Toj totalitarnoj mašineriji nije bila sporna činjenica da je klerik Ivan Grubišić donedavno bio zastupnikom u Saboru. Sporno im je građansko skidanje krinke s transformativnoga režima građanina Košića.
Transformativna osovina Plenković – Božinović spala je na obranu i zaštitu ostataka Titove Ozne i Agitpropa. Pomoću njih je i maršal Jugoslavije svojedobno uspostavio „političku stabilnost“. Trajala je do 1990. Od 2000. ponovo je kadrovski, ideološki i institucionalno obnavljana, da bi svoj maksimum dosegla ovih dana. Ukratko: „Iskorak koji smo napravili u suradnji između HDZ-a i HNS-a po meni je jako dobar za ukupno relaksiranje odnosa na hrvatskoj političkoj sceni, za mogućnost dijaloga i izlaženje iz ideoloških, stranačkih i ponekad meni teško objašnjivih rovova“ – rekao je Plenković nad Tuđmanovim grobom i potvrdio zašto je definitivno izgorio u bilu naroda. Stoga tehničke aspekte njegova političkoga pada treba promatrati relaksirano, uključivo i transformativno.

Komentari