Ustavni sud je donio sramotnu odluku o pobačaju

0
772
Ustavni suci RH polažu zakletvu

Odlukom Ustavnog suda RH, ostaje na snazi liberalni zakon kojim je dozvoljen namjerni prekid trudnoće do 10 tjedna, zakon koji datira još iz davne 1978. godine. Odluka je donesena s jednim suzdržanim glasom suca Miroslava Šumanovića.

Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje’ najskandalozniji je dio obrzloženja ove užasne odluke Ustavnog suda RH. Već ovo obrazloženje je u sebi monstruozno i proturječno. Dakle ne zna se kada život počinje, ali se ipak ide na odluku da ga se može prekinuti u desetom tjednu. A što ako možda počinje u devetom tjednu? Kako je moguće da se ovako važne odluke, kao što je možebitno ubijanje nerođene djece, donose temeljem stava ‘ne zna se kada počinje život‘?

Prije nekoliko godina Etičko povjerenstvo Petrove bolnice u Zagrebu, dakle najvećeg rodilišta u Hrvatskoj, na jedno drugo pitanje Ustavnog sudu, dalo je jednoznačan odgovor kako život počinje začećem. Stoga je potpuno nejasno kako Ustavni suci mogu reći da se ne zna kada počinje život, ako imaju odgovor najvećeg znanstvenog autoriteta po tom pitanju i koji glasi zna se kada počinje jer počinje začećem.

Nevjerojatna je bešćutnost najvećeg pravnog autoriteta u zemlji da tako olako donosi ovako stravičnu odluku. Znaju li uopće ti ljudi što je to u tijelu žene što se može do desetog tjedna kliještima raskomadati i onda usisavačem izvući? Nevjerojatno je to što se dogodilo, a dogodila se zakonska potvrda nastavka prakse ubijanja nerođene djece u tijelima njihovih majki. Ova rečenica zvuči strašno, nestvarno, ali zapravo najtočnije opisuje praksu.

Ustavni se sud u odluci pozivao na pravo žene da sa svojim tijelom radi što želi. Međutim je li trudna žena jedno tijelo?

U Hrvatskoj se na godinu izvede više desetina tisuća namjernih pobačaja. Statistike Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo bilježe manje brojke iz jednostavnog razloga što se tek manji broj pobačaja prijavi. I to zato jer tako neki liječnici u svoj džep spreme lijepu svoticu, budući se pobačaji u bolnicama naplaćuju od 1500 do 3000 kuna.

Pored toga, Hrvatska pokušava provoditi pronatalitetnu politiku jer je demografska situacija takva da će Hrvati kroz nekoliko desetljeća postati nacionalna manjina, ako ih uopće još bude. Stoga je potpuno nejasnio kako se legalan pobačaj može uklopiti u poticanje nataliteta? To je otprilike isto kao da želite dobiti veću žetvu na način da odmah nakon sjetve, čim niknu mladice preorete polovinu njive. I onda se čudite kako je urod slab.

Prethodni članakIvan Oršanić – Hrvatska i Srbija
Sljedeći članakHrvatska geopolitika 20. stoljeća (4.dio)