Velebit

0
194

Sazdan je od bjeline mramora i čvrstoće kremena.


Mnogo je munja ugasnulo uz rubove njegovog tjemena.

Diže se iz ažurnog mora i visoko kroz oblake olovne sja.


Živo mu srdce u kamenom tielu sve naše patnje stoljetne zna.

I vojsku prastaru ima. Jao si ga hijenama, kad velebitski vuci zatule!


Svuda ih ima. Mladi i stari vječno su na straži kamene kule.

Kad zovnu vuci na uzbunu, tada će i orlovi ciknuti s bezbrojnih klanaca,


a more će se popeti uz kamenje i progutati prietnje sramotnih lanaca.

More,


vuci,


orlovi,


Velebit!


To je utjeha velika, nada i vjera čelična

za jedan mali narod na obali Jadrana,

popljuvan, zaboravljen i prezren,

do kostiju prebit!

dr. Andrija Ilić
(iz zbirke pjesama “DRAGA ZEMLJA”, Madrid 1952.)

Komentari