Tragično je da jedan ratni huškač, pomoćnik četničkog vojvode i balkanskog mesara Miloševića proziva hrvatske mlade nogometaše rođene za vrijeme rata ustašama, dok je on sam kao izaslanik četničkog vojvode bio jedan od podupiratelja smrti u Hrvatskoj.
Tragično je da Vučić, aktivni sudionik jednog udruženog zločinačkog pothvata, okupacije i hrvatskog istrjebljenja, koje je i službeno na sudu u Haagu okvalificirano genocidnim, mladiće koji su rođeni za vrijeme nacističkog četničkog divljanja u Hrvatskoj, pa i sami postali prognanicima i žrtve srpskog predsjednika Vučića, i dan danas nemilosrdno nastavlja svoj verbalni teror započet tokom rata. Dokle više???
Reprezentativci Hrvatske stavili su na internet snimak u kojem pjevaju pjesmu Bojna Čavoglave, odnosno objavili su snimak na kojem pjevaju: “Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi“.
S obzirom da u ovim riječima univerzalno nema ništa loše, dapače, uzvišene su to riječi za svakog normalnog i razumnog čovjeka, srbijanski portali poput b92, koncentrirali su se na nespomenute stihove: “Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici…”
https://www.b92.net/sport/rusija2018/vesti.php?yyyy=2018&nav_id=1408537
Na to se referira Vučić kad laže o mržnji prema srpskom narodu.
To je ista Srbija koja je, prema riječima bivšeg predsjednika Srbije Miloševića napadala Hrvatsku: “Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA…”
Teška razaranja gotovo trećine Hrvatske, potpuni genocid na okupiranim područjima od tih istih srpskih dobrovoljca i četničke bande i na sudu u Haagu dobio je službeno kvalifikaciju djelomičnog genocida.
Dakle genocidni srpski dobrovoljci, banda četnička, počinili su stravična zvjerstva po Hrvatskoj. Na krilima otpora genocidnoj bandi Marko Perković Thompson otpjevao je danas univerzalnu kultnu, ratničku i domoljubnu pjesmu “Bojna Čavoglave”.
I što je tu sporno?
Sporno je to što se današnji predsjednik Srbije, a ondašnji srpski dobrovoljac koji je aktivno širio mržnju po Hrvatskoj, dakle aktivno sudjelovao u onom presuđenom djelomičnom genocidu našao prozvan stihovima domoljubne i uzvišene pjesme koju pjevaju hrvatski reprezentativci, pa je ogorčen, hrvatskim plemenitim i uzvišenim otporom genocidnim srpskim dobrovoljcima četnicima, izjavio sljedeće:
“Video sam da su pevali bando, četnici, srpski, dobrovoljci. Da sam na njihovom mestu radovao bih se sportskom uspehu, ali ako im je najveća hrana mržnja prema srpskom narodu, nek im bude…”
http://informer.rs/sport/rusija-2018/386497/vucic-o-ustaskom-slavlju-hrvatskih-igraca-ako-im-je-najveca-hrana-mrznja-prema-srbima-nek-im-bude
Sporno je to što srpski dobrovoljac i posilni četničkog vojvode Šešelja, Vučić, hrvatsku borbu za slobodu i protiv osuđenih genocidaša pretvara u hrvatsku mržnju prema srpskom narodu.
Pjevati o otporu genocidnoj rulji i borbi sa osuđenim genocidnim srpskim dobrovoljcima koji su usput i četnici, a koji su opet, također usputno, Pupovcu uprkos, osuđeni kao fašisti i u drugom svjetskom ratu, a za genocid osuđeni i u Domovinskom ratu, znači biti na strani pravde, dobra, antifašist i čovjek u punom značenju.
Sporno je i to što Vučić čitav srpski narod drži taocem genocidne zločinačke politike velike Srbije. Jasno je da nije čitava Srbija fašistička i četnička iako i danas vlast drže oni kojima je presuđeno da su genocidni.
No dobro, pretpostavimo da je Vučić u pravu i da su svi Srbi, odnosno srpski narod “srpski dobrovoljci i banda četnička”, dakle genocidni okupatori koji su ubijali i razarali po Hrvatskoj. Ako je tomu tako onda da, doista mi Hrvati mrzimo sve Srbe. Ali nisu, Vučić laže, a mi ne mrzimo narod u cjelini, već samo za genocid osuđene srpske dobrovoljce, bandu četnike.
Pretpostavimo da Vučić laže i da beskrupulozno po običaju iskorištava nemoćni srpski narod koji mu nema snage pružiti otpor, pretpostavimo da nisu svi Srbi banda četnička i srpski dobrovoljci osuđeni za genocid, pretpostavimo da većina nije željela rat i da se bježali od regrutacija ili nevoljko išli u rat u Hrvatsku i protiv hrvatskog naroda, onda dolazimo do zaključka da je Vučićev huškački spin o mržnji Hrvata prema srpskom narodu podli napad, koliko na hrvatski, toliko i na srpski narod koji se nema mogućnost braniti od prljavih Vučićevih insinuacija da je čitav banda četnička i da su svi Srbi dobrovoljci osuđeni za genocid. Nisu, i nisu baš svi fašisti četnici, Pupovcu uprkos, postoji i normalan narod u Srbiji, o njima ova uzvišena pjesma ne pjeva.
Dakle Hrvati ne mrze Srbe, pjesma Bojna Čavoglave ne pjeva o mržnji nego uzvišenom otporu fašističkom okupatorskom neprijatelju – srpskim četničkim dobrovoljcima koji su, ne zaboravimo, i službeno osuđeni za genocid.
Pjesma je ratnička, borbena, nastala na povijesnoj činjenici okupacije hrvatskog teritorija od srpskih dobrovoljaca četnika i kao takva ostat će povijesni zapis jednako kao i srpske pjesme o borbi protiv Turaka, primjerice. S tim će se morati pomiriti u budućnosti.
Rezimirajmo:
Bojna čavoglave ne spominje srpski narod, ne spominje ustaše, već samo nacističko fašističke falange koje su napale Hrvatsku u Hrvatskoj i koje su zbog tog osuđene kao genocidne. Vučić laže!
Srpski narod nije u cjelini niti banda četnička, a u ogromnoj većini nisu bili ni srpski dobrovoljci. Vučić laže!
Vučić nije srpski narod iako ga zbunjuje to što je bio izaslanik četničkog vojvode Šešelja, no ni Šešelj nije srpski narod već osuđeni ratni zločinac, i Vučićev šef za vrijeme zločinačke politike okupacije Hrvatske i prigodnog genocida nad hrvatskim narodom.
Vučićev portal Informer širi mržnju kad piše “Vučić o ustaškom slavlju hrvatskih igrača“, jer u Hrvatskoj ne postoje ustaše, dok u Srbiji službeno postoje četnici te je četnički pokret gotovo u potpunosti rehabilitiran, Vučić je služio četničkom vojvodi Šešelju. Vučić laže.
Tragično je da jedan ratni huškač, pomoćnik četničkog vojvode i balkanskog mesara Miloševića proziva hrvatske mlade nogometaše rođene za vrijeme rata ustašama, dok je on sam kao izaslanik četničkog vojvode bio jedan od podupiratelja smrti u Hrvatskoj.
Tragično je da Vučić, aktivni sudionik jednog udruženog zločinačkog pothvata, okupacije i hrvatskog istrjebljenja, koje je i službeno na sudu u Haagu okvalificirano genocidnim, mladiće koji su rođeni za vrijeme nacističkog četničkog divljanja u Hrvatskoj, pa i sami postali prognanicima i žrtve srpskog predsjednika Vučića, i dan danas nemilosrdno nastavlja svoj verbalni teror započet tokom rata. Dokle više???
Tragično je da su svi ovi mladići na razne načine bili žrtve Vučićevog rata koji su velikosrpski okupatori nametnuli Hrvatskoj, i da taj teror ne prestaje ni danas.
Mi Hrvati oslobodili smo se fizičke okupacije srpskih dobrovoljaca četnika, no ne i klasičnog psihopatskog terora koji slobodno možemo nazvati bullying, primjer je i ovaj fašistički napad na mlade nogometaše, no Srbija se nije oslobodila i ne zna se kad će. Ako se ikad Srbija oslobodi tim će činom otvoriti vrata Raja sebi i svima koji s njima dijelimo granice.
Ne samo da mi Hrvati ne mrzimo srpski narod, već ga svim srcem žalimo jer nema snage otresti iste one koji su nas sve zavili u crno i dan danas ne odustaju od mržnje i zla.
Ostavite više našu mladost na miru, jer zbog njih smo pregazili Pakao, i opet ćemo ako bude potrebno!