Zašto se u Hrvatskoj kojekakve konspirativne teorije bez pokrića primaju tako lako, kao da se radi o Bangladešu, a ne o jednoj europskoj državi sa školovanim stanovništvom?

To vješto koristi populistički tisak, pa se teorije šire među narodom na razini onih iz vremena elektrifikacije Jugoslavije, kad seljaci nisu dozvoljavali da im se struja uvede u štale, kako bi spriječili da im “preko žica ne vuku mlijeko iz krava”.

U najnovijem primjeru, “dnevno” donosi tekst o “stravičnim HAARP antenama i Hrvatskoj”. http://www.dnevno.hr/planet-x/panika-u-hrvata-otkrivene-stravicne-haarp-antene-u-hrvatskoj-nalaze-se-u-hrvatskim-sumama-u-blizini-ovog-hrvatskog-grada-8560-8560-8560/

Mogli su napisati da HAARP znači “Hrvatska anti-atomska raketna postrojenja” pa bi i to prošlo, a Hrvati bi se umjesto u panici, počeli osjećati malo sigurnije.

Fotografiju koja bi, navodono, trebala prikazati HAARP antene u Hrvatskoj, pojavila se  2016. na web stranici GIZMODO, registriranoj u Austaliji, a pokazuje jedino HAARP postrojenje, koje se nalazi na Aljasci. https://www.gizmodo.com.au/2016/08/scientists-invite-conspiracy-theorists-to-check-out-alleged-mind-controlling-weather-machine/

HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program), započela je američka avijacija s ciljem komunikacjskih istraživanja 1993., da bi nakon vjerojatno slabih rezultata 2015. bio napušten i predan Fairbanks Sveučilištu na Aljasci, koje sada dovodi školsku djecu da nauče nešto o radio komunikacjama.

Konspirativne teorije o tom programu se šire u više verzija, od kontrole ljudskog mozga do klimatskih promjena, a do sada je dokazano jedino da je uginuo broj šišmiša, koji su sjeli na HAARP-ove antene.

HAARP-konspiratore nekako mimoiđe podatak da ljudskom ‘zaslugom’ 40 milijardi tona ugljičnog dioksida godišnje ode u atmosferu, a bez ikakavih dokaza HAARP-u pripisuju “naoružavanje klime u vojne svrhe”, i to nigdje drugdje nego u sred Hrvatske.

U ovom i sličnim primjerima vjerojatno leži odgovor na pitanje “Zašto je vladajućima, moćnima i intreresnima, tako lako manipulirati Hrvatima?”, izmišljati male afere da se sakriju velike, ubacivati svađe među pripadnike nepodobnih stranaka, zajednica i društava, obezvrijediti istinito i potvrđeno izmišljotinama, manipulirati glasačkim tjelom i općenito održavati na životu poredak koji ide u korist politički i gospodarski moćnih na štetu države i naroda.

Mora u psihologiji hrvatske kolektivne, nacionalne i socijalne svijesti, ležati objašnjenje za nepojmljive podatke, da ljudima koji su krvavo izborili svoju slobodu, njeno ostvarenje, kroz skoro četvrtinu stoljeća, uspješno uskraćuju oni koji ju nisu htjeli, pa i oni koji su se protiv nje aktivno borili. Praktično govoreći, Hrvati su slobodu uživali jedan dan, dan pobjede u Oluji. Toliko su im dali za sve godine krvavog ratovanja i sve drugo uzeli za sebe.

Povijesne tendencije pokazuju da narodi koji se iz ropstva dokopaju slobode, stvaraju, cvatu i napreduju, zahvaćeni entuzijazmom tek stečene slobode. Najbolji primjer toga je Izrael, koji je bezdržavlje trpio duže od Hrvata. Tek kad se nauživaju u gradnji i stvaralaštvu, pa zaborave cijenu svog blagostanja, mogu postati dekadentni i samo-destruktivni.

Kod nas se ta pretvorba dogodila u svega 5 godina, dok još ni fizičke rane hrvatskih ratnika nisu zarasle. To nije postignuto pomoću odašiljača s Aljaske, ali je pomoću medijskih releja koji prenose informacije sa zagrebačke uzvisine, odakle zakonodavni i izvršni vedre i oblače, ne nebom iznad Hrvatske nego narodom u nizini, koji nije sasvim na čistu s onim što mu se događa, a još manje kako se toga osloboditi.

 

Komentari