Drug predsjednik Vlade se osjetio uvrijeđen time što je proradio građanski neposluh, pa je, da bi otklonio nekakve sumnje, izjavio da “svi koji kreiraju teoriju zavjere u ovakvoj situaciji najzadnja stvar na svijetu bilo koga od nas koji upravljamo ovom krizom je to tko s kim govori na mobitel”. Po običaju briselski manipulator je raskrinkao sam sebe, jer ako mu nije do toga da njegove službe prisluškuju građane, zašto mu je bilo i te kako važno da sazove glavne urednike vodećih medija da ih kao u komunizmu, iz kojega on još uvijek nije izašao, pozove na tajni sastanak da bi im dao uputstva kako će u interesu Vlade i njega samoga izvješćivati o ovoj krizi. Kao što se vidi Andrej Plenković, iako uzdrman ovom krizom jer mu je propao najavljeni samit Europske unije i tzv. Zapadnog Balkana, na kojemu je sebe i Hrvatsku trebao ustoličiti kao lidera regije, ne odustaje od svoje agende da nakon što je promijenio HDZ, pokuša promijeniti i Hrvatsku.
Iako je to bilo vidljivo i ranije, od trenmutka kad je postao predsjednik hrvatske Vlade, situacija oko pandemije korona virusa definitivno je otkrila kako Andrej Plenković ima ne samo autokratske nego diktatorske ambicije umotane u kvazi izvanredno stanje u kojem se nalazi država.
Na početku krize kad se još nije bio afirmirao Nacionalni stožer za borbu protiv pandemije iz Vlade, dakle od Andreja Plenkovića, potekla je inicijativa da bi Vlada trebala dobiti ovlasti za donošenje uredbi sa snagom zakona, jer se radi o izvanrednom stanju. Prije svega izvanredno stanje na početku pandemije koja je zahvatila Hrvatsku nije bilo proglašeno, a što je još važnije ono ni u kojem slučaju po Ustavu nije u isključivoj nadležnosti Vlade. Ustav je tu prilično jasan. Članak 16. kaže da se “slobode i prava građana mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitio… pravni poredak, javni moral i zdravlje”. Članak 17. propisuje: “U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike”. Predsjednik Republike Zoran Milanović je međutim bez da se o tome glasovalo u Hrvatskome saboru, koji se mogao sastati jer težim okolnostima nije bio spriječen, potpisao odluku kojom je omogućio veće ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite na čelu s instaliranim ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem kao produženom rukom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Država se dakle nalazi u nekoj vrsti nametnutoga izvanrednog stanja kojim protuustavno i protuzakonito upravlja i nadgleda Nacionalni stožer civilne zaštite, primajući direktive kako je to izjavio sam Krunoslav Capak, od Svjetske zdravstvene organizacije i Europske unije, Koliko je korona virus uistinu opasan po zdravlje ljudi u Hrvatskoj najbolje otkriva podatak da je u mjesec dana njime zaraženo 1.400 osoba, a da je umrlo 20, uz 220 izliječenih. Među umrlima je 90 posto starijih osoba koje su u trenutku dijagnosticiranja zarazom bolovali od drugih bolesti s mogućim smrtnim ishodom. Međutim to se uopće ili malo uzima u obzir, jer se sve smrti u ovom slučaju podvode pod kategoriju smrtnosti od korona virusa. Za usporedbu prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj godišnje oboli od gripe oko 50.000 osoba, a što se tiče smrtnosti teško je reći koliko stvarno osoba umre izravno ili neizravno od gripe, ali se procjenjuje da zbog gripe umire godišnje oko 500-tinjak osoba, od kojih samo manji broj bude i službeno prijavljen. Primjenjujući to na sadašnje izvanredno stanje, onda se zdravorazumski može zaključiti, barem što se tiče Hrvatske, da je cijela stvar prenapuhana i da krajnji cilj nije zaštita zdravlja ljudi nego stvaranje karantenske psihoze koja već ima i imat će dalekosežne političke, gospodarske, financijske i na druge načine zdravstvene posljedice za naciju i stanovništvo.
Taj udar na Ustav nije prošao bez reakcije, pa je tako ustavni sudac Andrej Abramović koji je dužnost izabran na prijedlog SDP-a javno izrazio svoju zabrinutost da hrvatske vlasti u uvjetima pandemije korona virusa bez dvotrećinske potvrde Sabora donose odluke kojima se ograničavaju ljudska prava. Svojim kolegama je poručio da ne bi smjeli šutjeti u okolnostima u kojima se mimo Ustava ograničavaju ljudska prava. Koliko je sastav Ustavnog suda zainteresiran da brani ljudska prava što bi mu trebala biti temeljna dužnost, najbolje je pokazala reakcija predsjednika Ustavnoga suda Miroslava Šeparovića koji je, uzgred rečeno, u prošlom sustavu bio suradnik Udbe, kako je stajalište sudca Andreja Abramovića njegovo privatno mišljenje.
Nakon što mu nije uspjelo da kroz mala vrata progura svoju Vladu, odnosno njega osobno kao izvršitelja nametnutoga izvanrednog stanja Andrej Plenković se upustio u novi projekt kontrole građana preko mobitela. Po hitnom postupku Vlada je uputila Saboru prijedlog novog zakona o elektroničkim komunikacijama. Vlada je iskoristila eksponiranu situaciju oko korona virusa da bi po hitnom (!?) postupku Hrvatski sabor donio zakon koji bi praktički omogućio kontrolu svih građana koji imaju mobitele, a to praktički znači cjelokupnog stanovništva. Povod je Vladi bio “da se vlasi ne dosjete” kontrola onih koji krše samoizolaciju zbog pandemije korona virusa. U Saboru je taj prijedlog naišao na oštro protivljenje, ali ne samo u saboru, nego i kod nekih nevladinih udruga. Najotvoreniji je bio GONG koji je Vladi uputio pismo u kojemu se kaže da se u borbi za zdravlje ne smije izgubiti demokracija. Zato traže od Vlade, Hrvatskoga sabora i predsjednika Republike pet točaka: 1. Popis svih izvanrednih mjera, 2. Strogo ograničeno trajanje svih izvanrednih mjera, 3. Uvođenje parlamentarno-građanskog nadzora, 4. Dvotrećinsku saborsku većinu za ograničavanje ljudskih prava i sloboda, 5. Analizu uvođenja dopisnog i elektroničkog glasovanja. Nakon kritika u Saboru i izvan njega HDZ je morao povući iz procedure donošenja zakona po hitnom postupku, pa je on upućen na drugo čitanje.
Izvršna direktorica GONG-a Oriana Ivković Novokmet postavila je u vezi predloženog zakona koji bi praktički omogućio kontrolu nad građanima Vladi sljedeće pitanje: “Trebamo čuti je li to stav struke, je li to zagovaraju Markotić i Capak, ili to guraju Božinović, Plenković i Kopal”. Drug predsjednik Vlade se osjetio uvrijeđen time što je proradio građanski neposluh, pa je da bi otklonio nekakve sumnje izjavio da “svi koji kreiraju teoriju zavjere u ovakvoj situaciji najzadnja stvar na svijetu bilo koga od nas koji upravljamo ovom krizom je to tko s kim govori na mobitel”. Po običaju briselski manipulator je raskrinkao sam sebe, jer ako mu nije do toga da njegove službe prisluškuju građane, zašto mu je bilo i te kako važno da sazove glavne urednike vodećih medija da ih kao u komunizmu, iz kojega on još uvijek nije izašao, pozove na tajni sastanak da bi im dao uputstva kako će u interesu Vlade i njega samoga izvješćivati o ovoj krizi. Kao što se vidi Andrej Plenković, iako uzdrman ovom krizom jer mu je propao najavljeni samit Europske unije i tzv. Zapadnog Balkana, na kojemu je sebe i Hrvatsku trebao ustoličiti kao lidera regije, ne odustaje od svoje agende da nakon što je promijenio HDZ, pokuša promijeniti i Hrvatsku.