Privatni srpski proizvođač mina i drugog materijala za međunarodne odnose, privatni ukrajinski prijevoznik, privatni kupac koji pod šifrom BANG u BANGladešu treba preuzeti robu, privatna Vučićeva posjeta u Jasenovac, sve privatno a onda Hrvatska po američkom naređnju, baš kao što je ’95. započela operaciju pod šifrom OLUJA, započinje hibridni rat protiv Vučića i Srbije. A vidiš ti kako se taj hibridni rat brzinom raširi, brže nego što zrakoplovom možeš prebaciti naoružanje od Niša do kukuruzišta pokraj Kavale. Širi se brže nego što se hibridni kukuruz raširio po Europi. Ovo je preraslo u udar na privatno vlasništvo, na slobodnu trgovinu i na slobodu kretanja, sve u đuture.
Još nisam čuo toliko neosnovanih optužbi protiv Vučića i Putina, Srbije i Rusije. Privatna kompanija iz Srbije, privatnim zrakoplovom An-12 ruske proizvodnje iz Ukrajine, prevozi mine za privatnog kupca koji je za pretovar izabrao Bangladeš i sada su Rusi, koji nisu ni luk jeli ni luk mirisali, krivi za rušenje zrakoplova samo zato što je to slučajno bilo na lokaciji koja konvenira ruskim crnomorskim raketnim sustavima.
Cijela stvar je rezultat privatnih međunarodnih trgovinskih odnosa u koje se niti jedna od spomenutih država nije imala što miješati, a sada pljušte optužbe skuhane u američkoj kuhinji hibridnog ratovanja.
Mislim da ste pretjerali s optužbama da su Rusi raketirali ukrajinski zrakoplov pun mina i drugog bratoubilačkog materijala, kad je mnogo jednostavnije bilo u privatnom aranžmanu u Nišu tempirati samo jednu minu na zrakoplovu, tako da eksplodira u određeno vrijeme na određenoj visini. Još će sada izmisliti da je Grčka dala dozvolu da se zrakoplov sruši u njezinom zračnom prostoru, iako je logično zaključiti da Grci nisu znali da se radi o 12 tona eksploziva nego su mislili da se na zrakoplovu nalazi 12 tona putnika i da zrakoplov nije bio namijenjen eksplodirati iznad Grčke, nego samo malo dalje iznad Sredozemnog mora gdje bi ostali potopljeni svi tragovi eksplozije, ali su šeprtljavi srpski privatni “stručnjaci” šeprtljavo tempirali minu. Kavala je na samoj obali mora i da je bilo samo minutu kasnije, sve bi ispalo kako je planirano.
I naravno, Vučić je uvijek kriv za sve. Službeno objašnjenje iz Srbije je da je pad zrakoplova i Vučićev pokušaj ući u Hrvatsku u isti dan sasvim slučajan, jer baš na taj dan, ne mareći o tom privatnom poslu koji je otišao u krivo a koji s državom Srbijom nema ništa, Vučić je išao u privatnom aranžmanu posjetiti Jasenovac jer se sjetio svojih mrtvih i jednostavno je morao dati srcu oduška i spontano prekoračiti granicu praznih džepova, čak i bez novčanika, sa samo jednim karanfilom u ruci.
Ja ipak mislim da se radilo o jednoj čisto ljudskoj reakciji kad čovjeka uhvati panika i reagira spontano. Većina ljudi koji su automobilom udarili nekoga i pobjegli s mjesta nesreće, brane se objašnjenjem da to nije bio proizvod smišljenog bijega, nego spontana reakcija, instinktivan a ne planirani bijeg s mjesta nesreće. Tako je najvjerojatnije i Vučić, kad je čudo da se zrakoplov srušio, ni kriv ni dužan, čisto mehanički poletio, zrakoplov pun eksploziva na jednu stranu a on na drugu i našao se na hrvatskoj granici a da se za put nije pripremio, niti si je priskrbio potrebne diplomatske akreditive.
A Hrvatska je reagirala kao da je kod njega bilo 12 tona eksploziva, a ne na zrakoplovu koji je odletio preko Grčke. Trebali su ga pustiti. Čovjek bi stigao do Jasenovca, sjeo tamo ispod spomenika u hladovinu, pribrao se, nazvao Srbiju odakle bi mu javili da se nema čega bojati i da ga nitko ne traži, pa bi se smirio, položio cvijet na spomenik i onda se mirno vratio kući kako je i došao.
Srbi mogu kao radna snaga u turističkoj industriji raditi u Hrvatskoj, a njihov predsjednik ne može ni prismrditi preko granice. Sada bi svi oni iz protesta trebali napustiti Hrvatsku. Vučić bi također trebao povući svoje predstavnike iz hrvatske Vlade i Sabora, Milorada Pupovca, Draganu Jeckov i Anju Šimpragu.
Sada kad je njegov put u Hrvatsku ometen, Vučić bi mogao ponijeti cvijet na grčku granicu s namjerom da ga položi na mjesto nesreće i kladim se da ga Grci neće zaustaviti. Ali opet, mogli bi Makedonci, ljuti što ih Srbi ne priznaju kao naciju, nego ih krste Srbima s velikom govornom manom. Gadno je to kad nemaš mora pa se moraš moljakati po granicama. Baš je šteta što se ono Panonsko more Dunavom salilo u Crno more i nestalo. Da nije, mogao je da je htio, na luftmadracu u kupačim gaćama i s cvijetom u zubima stići do Jasenovca.
Vidiš ti sada: privatni srpski proizvođač mina i drugog materijala za međunarodne odnose, privatni ukrajinski prijevoznik, privatni kupac koji pod šifrom BANG* u BANGladešu treba preuzeti robu, privatna Vučićeva posjeta u Jasenovac, sve privatno a onda Hrvatska po američkom naređnju, baš kao što je ’95. započela operaciju pod šifrom OLUJA, započinje hibridni rat protiv Vučića i Srbije. A Srbija ne vjeruje u hibridne ratove, nego direktno u glavu, pa kud puklo da puklo. Da je vjerovala, još bi Miloš Obilić u 14. stoljeću vodio hibridne ratove. A vidiš ti kako se taj hibridni rat brzinom raširi, brže nego što zrakoplovom možeš prebaciti 12 tona ratnog naoružanja od Niša do kukuruzišta pokraj Kavale, brže nego što se hibridni kukuruz svojevremeno raširio po Europi.
Ovo je preraslo u udar na privatno vlasništvo, na slobodnu trgovinu i na slobodu kretanja, sve u đuture.
Nevini ljudi sada strahuju, a sve je to vrlo jeftino i vrlo prozirno, kažem ja vama!
*BANG je međunarodna kratica za sve eksplozije, od onih u crtićima do onih od 12 tona u zrakoplovima.