Ostaviti vjernika bez Svete mise, Euharistije i Svete pričesti ne može se pod nikakvim okolnostima svrstati u službu Božju. Objašnjenja katolicima da je u ovom trenutku važno samo jesti a ne primati tijelo Kristovo je za većinu vjernika neprihvatljivo i traži objašnjenje. Presedan Katoličke crkve stare više od 2000. godina dovodi se u sumnju, jer se moglo organizirati isto postupanje koje važi za sve trgovine ili tržnice diljem svijeta.
Dovodeći u pitanje autoritet, ne znači da ga rušimo. To znači da još više želimo ostati postojani u pravovjerju, da želimo ostati vjerni samo jednom  kralju, Isusu Kristu, jer on je za nas Katolike jedini put, istina i život. Vrijeme je upitati se bi li Isus Krist danas ovako postupio?

Autor: Marko Bilač

Događaji oko pandemije virusa Covid-19 uzrokuju veliko zanimanje javnosti. Odluka koju je donio vrhovni poglavar Katoličke crkve papa Franjo u kontekstu ove pandemije a odnosi se na prestanak euharistije sa narodom dodatno su uzdrmale katolike cijeloga svijeta i izazvale bunt u velikom dijelu katoličkog svijeta. Iako su za Euharistiju ili Svetu misu odgovorni biskupi, evidentno je da je velika većina biskupa poslušala papu Franju i suspendirala svetu misu s narodom. Ovakvo postupanje dodatno je potaknulo pitanje pontifikata pape Franje koji je od početka obilježen kontroverzama. Papa koji je na svoju službenu inauguraciju došao gradskim autobusom u kojem je snimljen kako sjedi sa rukom u kaputu odmah je uzburalo javnost. Ova poza poznata je sa slika Napoleona, Lenjina, Staljina i drugih povijesnih osoba koje se povezuje sa katolicima neprihvatljivim masonskim društvima. Masoni su poznati sa svojim tajnim znakovima kojim komuniciraju s javnošću. Tako je papa Franjo nastavio i u svom pontifikatu s kontroverznim odlukama koje su neprihvatljive ili u najmanju ruku neobične za Katoličku crkvu. Jedna od zadnjih je iz listopada prošle godine kada je u baziliku sv.Petra unesen poganski idol Pachamana, koji je sam po sebi poruga Majci Božjoj. To je idol kojem su se žrtvovala djeca i služio je za obrede Šamana. No, jedna kontroverza posebno intrigira oko Jorge Maria Bergoglia a radi se o samom izboru njega za poglavara Katoličke crkve, kojem je prethodilo micanje pape Benedicta XVI sa Petrove stolice.

U WikiLeaksu je 2017. godine objavljena prepiska službene i privatne korespodencije administracije Baracka Obame i ljudi s kojima je bio povezan i uključen oko smjene pape Benedicta XVI, u operaciji postavljanja Jorge Maria Bergoglia za novog Papu. Osim samog Baracka Obame, tu su imena njegove državne tajnice Hillary Clinton i sveprisutnog svjetskog moderatora kaosa Georga Soroša. Potaknuti ovakvim dokazima grupa katoličkih lidera iz SAD-a uputila je pismo aktualnom predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu u kojem izražavaju zabrinutost s događajima oko izbora pape Franje i uključenosti tadašnje administracije Baracka Obame u ova događanja. Očito je da se radi o neočekivanoj  ostavci  i neobičnim okolnostima koje su dovele do umirovljenja pape Benedicta XVI. Iz mailova koje je objavio WikiLeaks evidentno je da ostavka nije bila dobrovoljna kako se predstavilo u javnosti, već je iznuđena i papa Benedict XVI je potisnut iz Vatikana svojevrsnim državnim udarom koji skupina istraživača naziva “Katoličkim proljećem”. Obama, Clinton i Soroš su koristili diplomatsku mašineriju, političku snagu i financijsku moć SAD-a kako bi  metodama  prisilile, potkupljivanja i  ucjena potakli  “promjenu režima” u Rimokatoličkoj crkvi, te nepodobnog konzervativnog papu Benedikta XVI zamijeni novim  papom Franjom. Radi se o katoličkom svećeniku koji je gorljivi zastupnik modernizacije i liberalizacije Katoičke crkve, te veliki pobornik lijevo-liberalne političke opcije. Među ljudima koji su aktivno sudjelovasli u ovoj operaciji posebno se ističe Hillary Clinton, uz druge državne dužnosnike Obamine administracije. Tu je i  sveprisutni kreator kaosa George Soroš. Svi oni su bili aktivno uključeni u ovu operaciju i dovodi ih se u vezu kao inicijatore Katoličke revolucije što baca sumnju na sam izbor Jorgea Maria Bergoglia za poglavara Katoličke crkve. Uz sumnju da se ne radi o čistim poslovima, postavlja se pitanje, radi li se o Božjoj volji kada je u pitanju izbor Jorgea Maria Bergoglia za novog Papu ili je pak riječ o nečemu drugom?

Ova skupina provela je plan, tj. revoluciju koji su nazvali Katoličko proljeće, prema uzoru na Arapsko proljeće, koje je iste godine organizirao tim Obama-Clinton-Soroš. Arapsko proljeće je destabiliziralo Bliski Istok i dovelo na vlast radikalne islamističke režime i terorističke skupine u toj regiji. Tako je trebalo posijati sjeme revolucije i svrgnuti konzervativnog papu Benedicta XVI koji je okarakteriziran kao konzervativac i čiji je pontifikat okarakteriziran  kao “diktatura srednjeg vijeka”. Posebno ih je smetalo to što je Papa Benedict XVI imao prisan odnos i razumijevanje prema ekskomuniciranom mons. Lefebverom. S njim je dijelio iste stavove o tradiciji u postkoncilskom Rimu. Tako papa Benedict povlači ekskomunikaciju mons. Lefebvrea i još više uznemirava modernističko-liberalnu struju u Katoličkoj crkvi, ali isto tako i radikalnu ljevo-liberalnu grupaciju koju zastupaju na svijetskoj razini ljudi poput Georga Soroša ili Hillary Clinton. Mons. Lefebvre je zbog svojih stavova koje je bespoštedno zastupao u cilju zaštite vrijednosti vjere i nastojanja modernističkih liberala da okrnje vjeru koje je crkveno učiteljstvo već dvadeset stoljeća jednoznačno formuliralo i navještalo, u konačnici bio ekskomuniciran od svoje protivničke struje unutar Katoličke crkve. Opasnost koju su vidjeli a papom Bendictom XVI na čelu Katoličke crkve valjlo je eliminirati. Mons. Lefebvre je uočio povezanost nekih djelova II Vatikanskog koncila i negativnih tendencija koje su proizašle iz Francuske revolucije. Francuska revolucija je iznjedrila procese  koji snažno razaraju Katoličku vjeru i crkvu. Dovoljno se sjetiti da su pristaše Francuske revolucije išli toliko daleko u svom naumu i mržnji prema Katoličkoj crvi da su organizirali orgije i općenja u samim katoličkim crkvama diljem Francuske. Ovakva ideologija mržnje prema Katoličkoj crkvi bila je mons. Lefebreu neprihvatljiva i oštro joj se suprostavio znajući da ima za cilj razaranje Katoličke crkve a posebno je imala negativan utjecaj na svećenstvo koje nije prepoznalo pogubne posljedice ove ideologije. Ovu ideologiju baštine danas i radikalni lijevi-liberali. Stoga je potpuno jasno da je trebalo zaustaviti papu Benedicta XVI koji se usprotivio ovakvim trendovima u Katoličkoj crkvi. Nastavak ove razarajuće ideologije koja ne razara samo Katoličku crkvu iznutra već i cijelo čovječanstvo, ima snažnu tendenciju razaranja veze čovjeka i Boga, čovjeka stvorenog na sliku Božju. Tendencija ove ideologije jest stvaranje bezbožnog humanioda lišenog duhovnosti i ovisnom o globalnom poretku u kojem ne vladaju Božji zakoni, već zakoni jedne oligarhije poznati kao  “New age”. Posebno su usmjereni uništiti kroz svoja djelovanja temeljnu ljudsku ćeliju, a to je obitelj. Zato je papa Benedict XVI morao otići. Izvrstan kandidat prihvatljiv ovoj radikalnoj lijevoj-liberalnoj svjetskoj oligarhiji bio je Jorge Mario Bergoglio. Ako znamo da dolazi iz Južne amerike, iz Argentine gdje su ove radikalne lijeve politike bile dominantne i bitno utjecale na život stanovništva poput komunizma u istočnoj Europi, onda je jasno na  samom početku da je njegov izbor osmišljen u laboratoriju svjetskih radikalnih lijevo-liberalnih grupacija. Njihov cilj je uspostaviti novi globalni svjetski poredak kojem je tradicionalna Katolička crkav jedini značajni protivnik, koji mu se može usprotiviti na globalnoj razini. To je posebno važno jer  je Katolička crkva univerzalna, dakle svjetska. Urušavanje ovog bastiona, koji na svjetskoj razini štiti čovjeka, vezu čovjeka i Boga, primarni je cilj radikalno-lijevih liberala, jer je to jedina svijetska sila koje se može suprostaviti ovim povampirenim slugama Kneza tame. To su shvatili katolički lideri iz SAD-a. Shvatili su suštinu igre koja se odigrala u pozadini Katoličke crkve. Zato traže od predsjednika Donalda Trumpa, koji je također meta ove svjetske oligarhije, te može povezati uzroke i posljedice, vjerujući da će to uraditi nepristrano i slobodno od utjecaja režima radikalne lijevo-liberalne oligarhije. Pitanja koja su postavili mogu osvijetliti događaje koji su skriveni od javnosti a od izuzetne su važnosti za cijeli svijet.

Stoga prenosimo njihove zahtijeve:

“Imajući sve to u vidu i želeći najbolje za našu zemlju kao i za katolike širom svijeta, vjerujemo da je odgovornost lojalnih i informiranih katolika Sjedinjenih Država, da vas zamole da odobrite istragu o sljedećim pitanjima:

  • U koji je svrhe Agencija za nacionalnu sigurnost nadzirala konklavu koja je izabrala papu Franju?
  • Koje su druge prikrivene operacije vršili američki vladini operativci u vezi s ostavkom pape Benedikta XVI ili konklave koja je izabrala papu Franju?
  • Jesu li američki vladini operativci kontaktirali s “mafijom kardinala Danneelsa”?
  • Međunarodne monetarne transakcije s Vatikanom obustavljene su tijekom posljednjih nekoliko dana prije ostavke pape Benedikta XVI. Jesu li neke američke vladine agencije sudjelovale u tome?
  • Zašto su međunarodne monetarne transakcije nastavljene 12. veljače 2013., dan nakon što je Benedikt XVI. objavio svoju ostavku? Je li to bila čista slučajnost?
  • Koje su akcije, ako ih ima, poduzele John Podesta, Hillary Clinton i drugi povezani s Obaminom administracijom koji su bili uključeni u raspravu kojom se predlaže pokretanje “Katoličkog proljeća”?
  • Koja je bila svrha i priroda tajnog sastanka potpredsjednika Josepha Bidena i pape Benedikta XVI. u Vatikanu?
  • Koje su uloge igrali George Soroš i drugi međunarodni financijeri koji trenutno borave na teritoriju Sjedinjenih Država?”

Znajući važnost Katoličke crkve za čovječanstvo ali isto tako svjesni namjera radikalnih lijevo-liberalnih skupina povezanih sa destrukcijom i stvaranjem globalnog kaosa i uspostavom neprihvatljivog i protukatoličkog Novog svjetskog poretka, ova pitanja trebaju dobiti odgovore. To što je vrhovni poglavar Katoličke crkve izdao preporuku svim biskupima da se Svete Mise održavaju bez naroda, što je velika većina i prihvatila, uz snažnu potporu medija. Podatak da svi svugdje mogu obavljati poslove uz fizičku distancu osim što ta distanca ne važi i za Katoličku crkvu, dodatno je zabrinuo i zgrozio katolike diljem svijeta. Ne želeći javno dovoditi u pitanje autoritet Svete stolice i vrhovnog poglavara, tinja nada da ovakvo postupanje nije djelo Kneza tame, nego da je to prije svega odluka u cilju zaštite vjernika i svećenstva. S druge strane dolazi sve veći otpor ovoj odluci koja je nezabilježena u povijesti Katoličke crkve. Ostaviti vjernika bez Svete mise, Euharistije i Svete pričesti ne može se pod nikakvim okolnostima svrstati u službu Božju. Objašnjenja katolicima da je u ovom trenutku važno samo jesti a ne primati tijelo Kristovo je za većinu vjernika neprihvatljivo i traži objašnjenje. Presedan Katoličke crkve stare više od 2000. godina dovodi se u sumnju, jer se moglo organizirati isto postupanje koje važi za sve trgovine ili tržnice diljem svijeta. Ako se dovodi u sumnju sam izbor vrhovnog poglavara, njegov pontifikat, ova zabrana služenja Svete Mise s narodom s pravom navodi na upit,  što je od svega ovoga s Božje strane a što je djelo Kneza tame? Ne treba prejudicirati odgovor ali se traži jasno i nedvosmisleno obrazloženje. Možda odgovor nećemo dobiti. Možda je odgovor u našem srcu i molitvi, a možda nam Bog da odgovore ili nam pošalje jasne poruke…

Dovodeći u pitanje autoritet, ne znači da ga rušimo. To znači da još više želimo ostati postojani u pravovjerju, da želimo ostati vjerni samo jednom  kralju, Isusu Kristu, jer on je za nas Katolike jedini put, istina i život. Vrijeme je upitati se bi li Isus Krist danas ovako postupio?

https://gloria.tv/share/TdvKP2B1sBMS4P4Q9j2se3gqf

Foto: onepeterfive.com

Izvor: bezcenzure.hr 17. tarvnja 2020.

Komentari