Nevjerojatno je što i kako trenutni lideri SNV-a sebi dopuštaju, u ovom slučaju, putem Bulletina SNV-a: etiketirati, označavati, stigmatizirati, prozivati na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika/predsjednice. Takvih presedana, makar u zapadnoj demokraciji, nakon odustajanja od zločestoga i nasilnoga kolonijalizma, još nije bilo. Jer, čak i više nego što se može prispodobiti, SNV se ovdje ponovo bavi poganim poslom.
Kad sam nedavno pisao o tome kako se navršila puna godina dana otkako su desetorica nimalo anonimnih hrvatskih građana najavila tužbu protiv Bulletina Srpskog narodnog vijeća br. 14. u kojemu se obrađuje godina 2017., novih SNV-ovih biltenskih izdanja s popisom protusrpskih govornika i protusrpskoga “govora mržnje, netolerancije, nasilja i historijskog revizonizma u Hrvatskoj”, još nije bilo.
Ta se tiskovina u svih dosadašnjih pet redovnih godišnjih izdanja od 2013. do 2018. uobičajeno pojavljivala nekako s proljeća, najčešće u svibnju pa je, s obzirom da je Hrvatskom već zalepršao listopad, bilo za pretpostaviti da ovogodišnjeg popisa srpskih mrzitelja i njihovih djela neće u javnosti niti biti, već da su ga harni popisivači u SNV-u odgodili za bolja vremena usred zauzetosti odgovorom na tužbu Steve Culeja, Ante Đapića, Zvonimira Hodaka, Marka Juriča, Marka Ljubića, Ivice Marijačića, Predraga Mišića, Marka Skeje, Marka Perkovića Thompsona i dr. Zdravka Tomca, već da je, za popunu toga zrakopraznog prostora, ovoga ljeta pokrenut cijeli niz dokazima slabo i nikako potkrijepljenih javnih skandala na istorodne teme s istorodnim ciljem (birtijski napad u nekakvoj krčmi u Uzdolju, šaranje prometnih znakova na ulazu u Ceranje, verbalno-fizički obračuni na parkiralištima u Rijeci i Fažani, neprekinuto gimnasticiranje s pozdravom Za dom spremni…), a cijeli je teret na svoja politička pleća preuzeo Pupovac dr. Milorad osobno, istisnuvši iz te sive mase prijeteći zaključak – strahuje on kako bi i ova RH mogla završiti kao i ona NDH! Nu, Pupovac je zbog toga zaradio mnoštvo kritika, političkih minuseva i gotovo doveo svoj ionako kontroverzni saborski Klub zastupnika SDSS-a na rub izbacivanja iz Plenkovićeve koalicije te uz to, čini se, i poneku kaznenu prijavu.
Izostanak/kašnjenje ovogodišnjega izdanja Bulletina, nagađao sam, također bi se moglo zlobno protumačiti i činjenicom da je SNV, odnosno njegov list Novosti, tijekom prošle godine zbog takvog “narativa” izgubio nekoliko sudskih sporova, primjerice: Mirjani Hrgi dosuđena je odšteta od 40.000 kuna, Andrijani Kovačić, supruzi bivšeg HTV-ova novinara i urednika Siniše Kovačića, odšteta od 30 tisuća kuna plus naknada za parnične troškove od 11.000 kuna plus zatezne kamate, a Tanji Belobrajdić odšteta od 35.000 kuna, dok je s druge strane, tužba Božidara Alića odbačena, presuda u tužbi Danka Končara odgođena do potkraj listopada, itd…
Iznebuha, u javnosti se pojavio Bulletin SNV-a br 17, opet pod naslovom “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2018”, u izdanju Srpskoga narodnog vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, čiju nakladu od 600 primjeraka (plus publikacija on-line), u ime izdavača potpisuje Milorad Pupovac, a kao urednik Saša Milošević, samo što sui iz nekoga razloga imena autora u ovoj prigodi izostavljena.
Pregled i analiza podataka iz 2018., odnosno tematske cjeline po kojima je ovaj broj Bulletina organiziran jesu:
- Elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru,
- Elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u izjavama i postupcima javnih osoba,
- Verbalne prijetnje i uvrede,
- Fizički napadi,
- Oštećenje, uništenje i krađa imovine.
Kružnica na kojoj su izdvojene tobožnje točke nedopustivih ekscesa podignutih na opću razinu zakonitosti tipa E=mc2 u tom indexu prohibitorumu na trenutke djeluje apsurdistički začudno, načas čak i smiješno, a na momente jednostavno blesavo: znakovit je prostor posvećen kontrakulturi uličnih grafita, uličnom djelovanju do bljedila minorne Autohtone Hrvatske stranke prava (AHSP), utakmicama i navijačkom skandiranju, BBB-ima, Torcidi i Armadi, stanovitim tobožnjim fizičkim sukobima bez ikakvih posljedica i ikakva značaja osim pojedinačne slučajnosti često uslijed konzumranja lakših ili ozbiljnijih opijata, nekakvim pojedinačnim i najčešće privatnim sukobima oko imovine, tobožnjem devastiranju kamenih zlopetokraka i pridruženoga im nečega što se naziva antifašističkim spomenicima, a osobito mravinjaku od Facebooka, gotovo sa zaključnom uopćenom porukom da se – uočena metalna šivaća iglica u stogu mekana sušena sijena može, treba i mora tumačiti kao rod i urod s golema polja ubojitih metalnih igala. U Hrvatskoj.
U priloženoj usporednoj numeričkoj tablici u broju 17 Bulletina SNV-a s popisanim primjerima “historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima 2018.”, međutim, autori sami navode da je u ukupnosti ekscesnih slučajeva (onih koje oni bilježe!) bilo u 2018. manje nego protekle 2017. godine (381 spram 393), te da se porast, i to neznatan – u njihovoj kategorizaciji “govora mržnje, etničke netrpeljivosti i historijskog revizionizma” – bilježi tek u 1.) medijima, 2.) na društvenim mrežama i u 3.) izjavama javnih osoba.
Ziheraški se skrivajući iza depresivističke kontroverze pučke pravobraniteljice Lore Vidović, već u samom Uvodu, autori Bulletina br. 17, u citatu i njegovoj dopuni citat vele:
“Pučka pravobraniteljica Lora Vidović objavila je 20. novembra 2018. godine analizu naslovljenu: ‘Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji’. U tom tekstu proziva čitav za toleriranje i poticanje rehabilitacije nasljeđa tzv. Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog režima. Analiza pučke pravobraniteljice svakim slovom pogađa suštinu onoga što se u 2018. godini iskristaliziralo kao predominantan trend u javnom prostoru, s posebnim naglaskom na djelovanju Rimokatoličke crkve, Hrvatske radiotelevizije, raznih ratno-veteranskih udruženja, desnih udruga civilnog društva, ali i samih vrhova državne vlasti. Tako, primjerice, kaže: ‘Unatoč tome, eksplicitni ustaški ili nacistički simboli ili oni koji asociraju na ustaški pokret prisutni su u javnom prostoru u Hrvatskoj. Tako se posljednjih godina tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Osim u huškačkim i nacionalistički obojenim medijima, ovakvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Katoličke crkve, a prodrli su i u prevladavajuće medije, uključujući i na javnu televiziju.’ Uspoređujući nalaze SNV-a iz ranijih godina može se zaključiti da je historijski revizionizam, uključujući i nasilje prema Srbima, dobio svoj institucionalni legitimitet kojemu se preslabo i nedovoljno odupire Vlada Andreja Plenkovića i vladajuća većina. Nerazjašnjenost značenja i mogućnosti korištenja ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ eklatantan je primjer politike normalizacije nasljeđa NDH i slabosti samih vrhova državne vlasti da se s time obračunaju. Vrlo je važno spomenuti i referendumske kampanje ‘Narod odlučuje’ i ‘Istina o Istanbulskoj’, čija su se djelovanja protegla na više od pola godine. Pri tome je karakteristično za Građansku inicijativu ‘Narod odlučuje’ bilo to što su njihovi aktivisti gotovo isključivo koristili srpske predstavnike (ponajviše i ponajprije Milorada Pupovca) kao razlog za davanje potpisa. ‘Istina o Istanbulskoj’ stremila je pak poništenju ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju nasilja nad ženama i borbi protiv njega, čime je sebe prikazala u krajnje neprihvatljivom i anticivilizacijskom svjetlu. Iako nema podataka o tome da je došlo do znatnog porasta slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima u odnosu na ranije godine, primjećuje se sve izraženije ocrtavanje institucionalnih kontura tih pojavnosti – ponajviše medijskih i pravosudnih. Ukratko, to se ogleda u dobivanju ‘prava javnosti’ ili ‘prava građanstva’ tih pojava. To u medijskom smislu znači dobivanje širokih platformi za historijski revizionizam i negacionizam, a u pravosudnom da brojni slučajevi nasilja, fizičkog ili verbalnog, bez obzira na zakone, uglavnom ostaju neprocesuirani ili tek simbolički kažnjeni. Vrhunac je, svakako, potpuno nerazjašnjeni pravni odnos spram ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’. Osim toga, sve je jača uloga Rimokatoličke crkve u sponzoriranju historijskog revizionizma, što se ogleda u davanju prostora za promocije pseudoznanstvenih publikacija te u istupima visokih dužnosnika klera. Također, bez obzira na učešće vodeće srpske stranke u Hrvatskoj (SDSS) u vladajućoj koaliciji i na neke pozitivne pomake, i dalje ostaje činjenica da jedan dio predstavnika vlasti sudjeluje u javnim događajima na kojima se prekraja povijest te se šalju poruke neprihvatljive za jednu zemlju članicu Europske unije”.
Valjalo bi odgovornom Saši Miloševiću i još odgovornijemu Miloradu Pupovac predložiti da dogodine, ako ga bude, u Bulletinu SNV-a objave i Indeks imena, tako bi i nama i njima bilo lakše analizirati navode u toj sumornoj publikaciji, a možebitno bi i hrvatsko pravosuđe u jednoj zamišljenoj budućnosti imalo lakši posao?
Posve je razvidno u čijem postojanju i u čijem djelovanju SNV uočava smrtonosnu mržnju i etničku nesnošljivost hrvatskoga društva spram etničke srpske manjine kojoj se ne sviđa biti to što jest: to su “niz državnih i crkvenih institucija te desnocivilnih organizacija”, s posebnim naglaskom na djelovanje “Rimokatoličke crkve, Hrvatske radiotelevizije, raznih ratno-veteranskih udruženja, desnih udruga civilnog društva, ali i samih vrhova državne vlasti”, kao i “jedan dio predstavnika vlasti”, i to s “institucionalnim legitimitetom kojemu se preslabo i nedovoljno odupire Vlada Andreja Plenkovića i vladajuća većina”.
Valjalo bi odgovornom Saši Miloševiću i još odgovornijemu Miloradu Pupovac predložiti da dogodine, ako ga bude, u Bulletinu SNV-a objave i Indeks imena, tako bi i nama i njima bilo lakše analizirati navode u toj sumornoj publikaciji, a možebitno bi i hrvatsko pravosuđe u jednoj zamišljenoj budućnosti imalo lakši posao?
Naime, bez obzira što se oni u “Dodatku” (?) ovoga broja Bulletina SNV-a pozivaju na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na Povelju Europske unije o temeljnim pravima, na Preporuku Vijeća Europe o govoru mržnje, na Europsku komisiju protiv rasizma i netolerancije, na Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, čak i na Ustav RH te na hrvatski Kazneni zakon, pa na Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o medijima, Zakon o medijima, Zakon o Hrvatskoj radio-televiziji, Zakon o javnom okupljanju, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, ono što se vidi s razumske, istodobno i s hrvatske strane polumjeseca, jest samo jedno: nevjerojatno je što i kako trenutni lideri SNV-a sebi dopuštaju, u ovom slučaju, putem Bulletina SNV-a: etiketirati, označavati, stigmatizirati, prozivati na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika/predsjednice.
Takvih presedana, makar u zapadnoj demokraciji, nakon odustajanja od zločestoga i nasilnoga kolonijalizma, još nije bilo.
Jer, čak i više nego što se može prispodobiti, SNV se ovdje ponovo bavi poganim poslom.
P.S.
U novom broju Bullletina SNV-a, između ostaloga, doslovno piše: “Podcast Velebit skoro u svakoj svojoj YouTube-emisiji producira revizionistički i antisrpski sadržaj, osim YouTube-prijenosa, za svoju propagandu koristi i portal Projekta Velebit gdje su jednom prilikom pobrojali sve istaknutije reakcije na prošlogodišnji Bilten SNV-a”. Što je posve točno, tekst sam napisao ja, ali da me oni ubiju, ne bih razumio što je s tim tekstom problem, gdje se u njemu mže pronaći trunka govora mržnje, netolerancije, nasilja i/ili historijskog revizonizma:
Da je ono što u Bulletinu SNV-a piše istina, ne bi Bulletina SNV-a u Hrvatskoj uopće bilo!
Stigma 1: Zli ljudi
- Banić, Nikola
- Benoist, Alain
- Bilač, Sanja
- Bujanec, Velimir
- Bulj, Miro
- Culej, Stevo
- Čičak, Ivan Zvonimir
- Čolak, Marja
- Dalić, Zlatko
- Dijanović, Davor
- Dujmović, Tihomir
- Dolić, Tvrtko
- Đakić, Josip
- Glogoški, Đuro
- Grabar-Kitarović, Kolinda
- Hitrec, Hrvoje
- Hodak, Zvonimir
- Holjevac, Marcel
- Horvat, Vladimir
- Jurčević, Josip
- Jurič, Marko
- Ivkošić, Milan
- Karamarko, Tomislav
- Košić, Vlado
- Kukavica, Damir
- Lozo, Stjepan
- Leljak, Roman
- Ljubić, Marko
- Marić, Goran
- Marijačić, Ivica
- Markić, Željka
- Markić, Tatjana
- Matković, Željka
- Medved, Tomo
- Mijić, Mate
- Mikašek, Kazimir
- Nicolier, Jean-Michel
- Oruč-Ivoš, Silvana
- Pavković, Mladen
- Pečarić, Josip
- Penava, Ivan
- Petanjek, Ivica
- Pilić, Stipo
- Piskač, Nenad
- Plenković, Andrej
- Pintarić, Domagoj
- Prkačin, Nada
- Radeljak, Josip
- Raspudić, Nino
- Razum, Stjepan
- Sedlar, Jakov
- Starešina, Višnja
- Stjepandić, Dražen
- Šola, Ivica
- Štimac, Igor
- Šuletnić, Iva
- Thompson, Marko Perković
- Tomac, Zdravko
- Turk, Boštjan
- Vidović-Krišto, Karolina
- Vladava, Ivica
- Vladić, Vlado
- Vlahović, Marin
- Vukić, Igor
- Zekanović, Hrvoje
Stigma 2: Ostalo zlo
- Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO)
- Adriatic TV
- Bujica TV
- Braniteljski portal.hr
- Direktno.hr
- Dnevno.hr
- 7Dnevno
- Dragovoljac.com
- Građanska inicijativa Narod odlučuje
- Građanska inicijativa Istina o Istanbulskoj
- Hop.com.hr
- HOS
- Hrvatska radiotelevizija (HRT)
- Hrvatsko slovo
- Hrvatski tjednik
- Hrvatsko kulturno vijeće (HKV)
- Hrvatskonebo.org
- Hu-benedikt.hr
- Jadran TV
- Kamenjar.com
- Laudato TV
- Nacija.hr
- Narod.hr
- Osječka TV
- Projekt Velebit
- Podcast Velebit
- Priznajem.hr
- Rimokatolička Crkva
- SB TV
- Slobodna Dalmacija
- Srce TV
- Tjedno.hr
- Z1 TV
- Udruga U ime obitelji
- Vinkovačka TV