Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske i Grad Zagreb daju “podršku” Srpskom narodnom vijeću, Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i izdavaču Miloradu Pupovcu. On je objavio “Bulletin 14” pod naslovom “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.” Riječ je o godišnjoj potjernici posttuđmanovskoga režima, stanoviti uhidbeni nalog s međunarodnim pretenzijama olajavanja.
Hrvatski narod, društvo i država nalaze se u stanju neoproštene pobjede i ideološke okupacije. Neoproštena pobjeda i ideološka okupacija svojim rezultatima pokazuju se opasnijima po narod, društvo i državu od srbijanske oružane agresije. Pregažene su nacionalne kulturalne ustanove. Razorene su, ponajviše iznutra, stare nacionalne stranke poput HSP-a i HSS-a, a onda i moderne poput HSLS-a i HDZ-a. KPH/SKH/SDP nije se transformirala u hrvatsku socijaldemokratsku stranku. Demokršćani su u pelenama. Ono što je preostalo, vidljivo je u nekoliko posljednjih prežalosnih saziva Sabora.
Odnos unutarnje i vanjske politike
Osamnaest godina poslije Tuđmana, HDZ nije u stanju pronaći kvalitetnoga nasljednika Plenkoviću, tvorcu “inkluzivne vlade”, zagovorniku “stabilnosti”, borcu protiv “populizma”, zaštitniku protuhrvatskih ideologija 20. stoljeća i ratifikatoru nove rodne ideologije. To je pokazatelj dubine destrukcije povijesno značajnih stranaka.
Dok su nacionalne snage uzduž i poprijeko sustavno i temeljito destruirane, jačale su manjinske, protestne i partikularne. Konglomerat umiješan od destruiranih stranaka i favoriziranih, podmetnutih i privilegiranih liliputanaca s minimalističkim demokratskim legitimitetom pretvorio se u odnarođeni poredak (režim), koji je sam sebi i svrha i smisao.
Čimbenici režima imaju osnovne zadatke: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. S tim i takvim unutarnjim poretkom Hrvatska je na vanjskome planu zauzela posljednje mjesto država Europske unije. Nije ni čudo, ta, samo uspješna unutarnja politika može generirati učinkovitu vanjsku politiku. Primjerice, dok je Tuđman stvarao jaku integrativnu unutarnju politiku, ministar vanjskih poslova mogao je biti čak i jedan netalentirani Mate Granić.
Osamnaest godina poslije Tuđmana, HDZ nije u stanju pronaći kvalitetnoga nasljednika Plenkoviću, tvorcu “inkluzivne vlade”, zagovorniku “stabilnosti”, borcu protiv “populizma”, zaštitniku protuhrvatskih ideologija 20. stoljeća i ratifikatoru nove rodne ideologije. To je pokazatelj dubine destrukcije povijesno značajnih stranaka. Ali i to da je na čelu HSS-a notorni K. Beljak, umjesto uljuđene Marijane Petir. Da ne spominjemo drvene puškice HSP-a i plastične HSLS-a. Drugim riječima, da se sad u HDZ-u rodi novi Tuđman, već na razini temeljnoga ogranka izbacili bi ga iz igre. Da se u HSS-u dogodi novi Radić, Beljak bi ga nogom u tur. Da se pojavi novi Starčević, svi haespeovi, autohtoni, čisti, prečisti i “za dom spremni” ili nespremni, ne bi ga ni prepoznali.
Ni na jedno goruće pitanje hrvatskoga naroda, društva i države, uspostavljeni poredak nema rješenje. S ovim gospodarskim tempom “razvitka”, primjera radi, mogli bismo dostići Sloveniju za nekih pedesetak godina. O tomu je izvrstan ekonomski komentator HTV-a, Željko Kardum, nedavno govorio u gluhom terminu četvrtoga programa, valjda da ga čuje što manje ljudi. Umjesto njegovih objektivnih analiza, udarni nedjeljni termin već nam godinama zagađuje stanoviti Aco.
Bilten SNV-a u službi režima
Bilten ne može sakriti osnovnu intenciju. Proizvodnju kontinuirane kolektivne krivnje hrvatskoga naroda, društva i države. Stoga je on proteza i sredstvo velikosrpske i jugokomunističke ideologije. Nema nijedne nacionalne manjine u svijetu, kojoj državni poredak dopušta, kamoli financira djelovanje upereno protiv političkoga naroda, protiv zdravoga društva i same države.
Iz Biltena SNV–a razvidno je kako izdavač, autori i podupiratelji pod “historijskim revizionizmom” smatraju svako propitivanje mitova velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma. Također je jasno kako pod optužnicu za “govor mržnje” spadaju oni koji ne prihvaćaju pojmovnu i sadržajnu politkorektnost koju su nametnuli predstavnici mainstreama proistekli iz velikosrpske i jugokomunističke ideologije, dok pod “nasilje” spadaju slučajevi iz obične rubrike crne kronike.
No, kad režim blokira zdravu pamet, volju naroda, referendume, on istodobno privilegira nezdravu pamet, volju odnarođenih elita i nametnute direktive. Tako, recimo, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske i Grad Zagreb daju “podršku” Srpskom narodnom vijeću, Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i izdavaču Miloradu Pupovcu. On je objavio “Bulletin 14” pod naslovom “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.” Riječ je o godišnjoj potjernici posttuđmanovskoga režima, stanoviti uhidbeni nalog s međunarodnim pretenzijama olajavanja.
Izdavač Pupovac u tom režimu predstavlja ključan faktor proglašene “političke stabilnosti”. On je režimlija prvoga reda. I radi svoj posao: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. Od njega hrvatski narod, društvo i država nemaju nikakve koristi, premda ga masno plaćaju. Nemaju ni lojalni Srbi. U iole normalnome izbornome sustavu Pupovac bi Sabor mogao samo sanjati. Ali izborni sustav je i skrojen zato da proizvodi nenormalne odnose. Vrhunac proizvodnje nenormalnih odnosa predstavlja ratifikacija rodne ideologije, koju je upravo Pupovac požurivao, a Plenković prihvatio njegovu požurnicu.
Iz spomenuta Biltena razvidno je kako izdavač, autori i podupiratelji pod “historijskim revizionizmom” smatraju svako propitivanje mitova velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma. Također je jasno kako pod optužnicu za “govor mržnje” spadaju oni koji ne prihvaćaju pojmovnu i sadržajnu politkorektnost koju su nametnuli predstavnici mainstreama proistekli iz velikosrpske i jugokomunističke ideologije, dok pod “nasilje” spadaju slučajevi iz obične rubrike crne kronike.
Bilten uopće ne spominje četnike i pripadnike “pobunjenih Srba iz Hrvatske”. Oni su jednostavno nestali. Ne postoje, pa prema tome nisu nanijeli nikakav revizionizam, mržnju i nasilje prema Srbima. Ako komu i jesu, to nije problem, jer četnici su zapravo antifašisti, kao i Pupovac. Bilten, ipak, ne može sakriti osnovnu intenciju. Proizvodnju kontinuirane kolektivne krivnje hrvatskoga naroda, društva i države. Stoga je on proteza i sredstvo velikosrpske i jugokomunističke ideologije. Nema nijedne nacionalne manjine u svijetu, kojoj državni poredak dopušta, kamoli financira djelovanje upereno protiv političkoga naroda, protiv zdravoga društva i same države.
Pupovac nije rješenje, već problem
Kako režim može vjerovati Pupovcu, kad on izravno radi i protiv pripadnika samoga režima? Naime, kako pišu Izdavačeve Novosti – “Opasno je da su elementi etničke netrpeljivosti i revizionizam i dalje prisutni u medijima i izjavama javnih osoba. Radi se o preko 50 javnih izjava, mahom političkih dužnosnika od najniže lokalne razine pa sve do vrha vlasti, rečeno je na predstavljanju Biltena”. Iako je Pupovac vlast, “već četvrtu godinu zaredom raste broj slučajeva govora mržnje i netolerancije, poziva na nasilje i historijskog revizionizma, pri čemu su najčešće mete pripadnici manjina i ranjivih skupina, prije svega Srbi”.
Uostalom kako i zašto vjerovati Izdavaču Biltena u službi režima? On je izjavio u vrijeme pripreme srbijanske agresije i njezine opravdanosti, da je u Hrvatskoj prekršteno 10 ili 11 tisuća srpske djece. Izjavio je da se u jami Jadovno skriva 40 tisuća žrtava, a uvidom u nju nije nađena nijedna. Dao je riječ kako će za dva zarobljena pobunjena Srbina trampom s pobunjenicima spasiti dr. Ivana Šretera, a on se i danas vodi kao nestali. Kako, dakle, vjerovati Izdavaču, štoviše, uzeti ga za koalicijskoga partnera, kad je povrh svega u Hrvatskom saboru nataknuo žutu traku, hineći kako u Hrvatskoj vrijede rasni zakoni?
Napokon, kako režim može vjerovati Pupovcu, kad on izravno radi i protiv pripadnika samoga režima? Naime, kako pišu Izdavačeve Novosti – “Opasno je da su elementi etničke netrpeljivosti i revizionizam i dalje prisutni u medijima i izjavama javnih osoba. Radi se o preko 50 javnih izjava, mahom političkih dužnosnika od najniže lokalne razine pa sve do vrha vlasti, rečeno je na predstavljanju Biltena”. Iako je Pupovac vlast, “već četvrtu godinu zaredom raste broj slučajeva govora mržnje i netolerancije, poziva na nasilje i historijskog revizionizma, pri čemu su najčešće mete pripadnici manjina i ranjivih skupina, prije svega Srbi”.
Dakle, koje je rješenje ne samo za “ranjivu skupinu” Srba, već i za većinski narod, društvo i državu? Maknite Pupovca. Nije on rješenje, već problem svih hrvatskih državljana, bez obzira na nacionalnost. Sudeći prema pisanom izvještaju Novosti s predstavljanja Biltena, najviše je, međutim, govorio upravo Izdavač, predstavljen kao predsjednik SNV-a.
Nije sebe okrivio za navodni rast govora mržnje, napada i prijetnji, već “ultrakonzervativne udruge”, budući da one “napadaju Vladu koju podržavaju nacionalne manjine”. Tipično režimlijski. Zatim je vlastiti režim optužio da ne provodi zakone! I založio se da se mete označene u Biltenu ne procesuira prekršajno, već prema “Kaznenom zakonu”. Tipično za represivca! Smetaju mu i “svadbe i različita druženja”, budući da završavaju “pjesmama” koje mu se ne sviđaju. Tipično za totalitarne režime. Tri mjeseca prdekane za Vilu Velebita već je viđena praksa političke stabilnosti.
Podupire vladu, boji se neizvjesnosti, Crkve…
Prirodan hrvatski poredak je samo onda kad je pupovčadi vlast nedodirljiva. To je ujedno i jedini ispravni antifašizam. Sve ostalo je fašizam, pa i referendumi. Stoga Pupovac zaključuje “da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore ne će doći”. Premda, kaže, “svi pokazatelji govore da gore dolazi”. Time je izrazio stajalište ne samo SNV-a, već i odnarođenoga poretka u cjelini.
Podvalio je laž da je “RH po Ustavu temeljena na antifašizmu”. Žali se, međutim, “u svakodnevnici nema antifašizma, nego fašizma”. Da, ima ga, ali ne tamo gdje ga on vidi. Da se potrudi onoliko koliko se trudi fašizirati Hrvate, hrvatsko društvo i državu, pronašao bi ga bez puno muke u ostatcima velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma, te u zagovornicima rodne ideologije.
Grozna je optužba “predsjednika SNV-a” kako su za fašizam “odgovorni ključni akteri hrvatske političke scene”. Od njih zahtijeva da odlučnije djeluju na suzbijanju narodnih neprijatelja. No, unatoč svemu, Pupovac će poduprijeti “aktualnu Vladu”. Zašto? Zato jer ga plaši “neizvjesnost oko toga tko će preuzeti vlast i Vladu”. Pita se “hoće se vratiti oni koji su otišli 2016.”, naime, upravo su oni “suodgovorni” za rezultate neznanstvenih istraživanja objavljenih u Izdavačevu Biltenu.
Umjesto da stane u zaštitu Hrvatske pravoslavne crkve, koju režim otvoreno diskriminira, Bilten je opleo po njoj, a Izdavač po Katoličkoj crkvi: “Hoće li oni crkveni krugovi koji žele preuzeti dominaciju nad hrvatskom politikom i koji mobiliziraju cijelu kampanju koja traje preko svojih nevladinih organizacija i drugih krugova, hoće li oni uspostaviti onu vrstu poretka kakvu smatraju da je u Hrvatskoj prirodno da postoji poredak, tzv. prirodni hrvatski poredak”. Pupovac dominira hrvatskom politikom, a ne Crkva.
Prirodan hrvatski poredak je samo onda kad je pupovčadi vlast nedodirljiva. To je ujedno i jedini ispravni antifašizam. Sve ostalo je fašizam, pa i referendumi. Stoga Pupovac zaključuje “da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore ne će doći”. Premda, kaže, “svi pokazatelji govore da gore dolazi”. Time je izrazio stajalište ne samo SNV-a, već i odnarođenoga poretka u cjelini.