Ivo Lola Ribar je sin Ivana Ribara, predsjednika Ustavotvorne skupštine Kraljevine Jugoslavije. U Beogradu se školovao od osnovne škole do fakulteta. Studirao je pravo u Beogradu. Godine 1934. boravio je u Parizu na marxističkoj izobrazbi. Nakon atentata na Kralja Aleksandra, na savjet Svetozara Pribičevića, valjda kućnog prijatelja, vraća se u Beograd. U Beogradu 1935. postaje SKOJ-evac i nakon toga 1936. postaje član KPJ.
Zaručnica mu je bila Sloboda Trajković, kćerka Beograđanina Svetolika Trajkovića. U Beogradu se jedna ulica zove “ulica Porodice Trajković”.
S obzirom na život i školovanje u Beogradu, govorio je srpskim jezikom, što se vidi i iz njegova pisma svoj zaručnici.
Sav njegov život i rad provedeni su u Beogradu. Rukovodio je Centralnim komitetom SKOJ-a u Beogradu. Djelovao je kao član CK KPJ u Beogradu. Početkom rata napušta Beograd i živi u Užicu. Bio je član uredničkog kolegija “Borbe”.
U Zagreb je tek svratio nekoliko puta po Titovom zadatku, ali je po sličnim zadacima odlazio i u Makedoniju i u Sloveniju. Sudjelovao je na I. zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću.
S Hrvatskom ga ne veže baš ništa osim podatka da je rođen u Zagrebu. Sva njegova komunistička aktivnost vezana je uz Srbiju. Brat Jurica je bio aktivan u Srbiji i poginuo je kod Kolašina. Sestra mu je bila u zatvoru u Beogradu.
U Beogradu dvije ulice nose ime Ive Lole Ribara što je opravdano, jer Ivo Lola Ribar po svom životu, po školovanju, po jeziku kojim je govorio, po mjestima u kojima je živio, po ljudima s kojima je surađivao, ne može biti ništa drugo nego Srbin hrvatskog porijekla ili u najmanju ruku integralni Jugoslaven iz Srbije. Njegova jedina veza sa Hrvatskom i sa Zagrebom je bila slučajnost što je tamo rođen. U Zagrebu je kratko boravio po zadatku iz Beoegrada i jednom u Splitu povodom razoružavanja talijanske vojske.
Podizati spomenik Ivi Loli Ribaru u Zagrebu može biti u slavu Kraljevine Jugoslavije po obiteljskom naslijeđu (Titovu nije doživio), u slavu Beograda, Srbije, srpske partije, srpskih komunista s kojima je živio i djelovao, u slavu SKOJ-a ili KPJ. Sa ZAVNOH-om nije imao veze i nije bio na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a 13. lipnja 1943., koji je održan pet mjeseci prije njegove smrti.
Bandić je slobodno mogao postaviti bistu Savi Kovačeviću kojega od Ive Lole Ribara dijeli jedino mjesto rođenja.