Navršilo se godinu dana otkako je portal Projekt Velebit ugledao svjetlo hrvatskoga dana

Elektronski su ga za objavu prilagodila dva Domagoja, Domagoj Šuto i Domagoj Dedić, vlasnici tvrtke icu2, obojica rođeni u Australiji, obojica potomci nekadašnjeg Hrvatskoga državotvornog pokreta, jedan sin Kontinentalnog zasupnika HDP-a za Australiju a drugi Pročelnika za promičbu. Otkako se pojavio kao medijsko sredstvo pristupačno svekome, pa do danas, branili su ga kad je bio napadnut i postavljali na noge kad je bio srušen.

Hvala im na trajnom trudu i brizi.


Ideja Projekta Velebit  Kao pahuljice snijega koje lepršaju na vjetru

Ideja Projekta Velebit je stara koliko i hrvatska svijest o samobitnosti, svijest da smo jedan narod sa svim onim pravima i obavezama koje narodima pripadaju.

Otkako je ta ideja uokovirena imenom Velebita, učestala su pitanja – Što je to Projekt Velebit?

Ljudi vole kompaktne stvari, grumen ili gromadu koja ima svoje dimenzije: duljinu, širinu, težinu, trodimenzionalno, a ideje imaju mnogo dimenzija i nije ih tako lako odrediti. Ideje su kao snijeg koji leprša i neuhvatljiv je, ali od njega možeš napraviti snjegovića ili grudu, možeš ga formirati, možeš ga tovariti lopatom, možeš se zavaliti u njega, sakriti se, u njemu ostavljati tragove….

ali tek kad padne na zemlju.

Ideje su kao snježne pahuljice u zraku, koje lepršaju na vjetru, igraju se pred očima, sitni kristali, samo prizor za oči, samo poriv za misli.

Planirajući ovaj portal namjeravali smo svakodnevno objaviti jedan kvalitetan tekst vezan za esenc hrvatskoga opstanka, koji bi se mogao uokviriti riječju SUVERENIZAM – 365 tekstova u 365 dana. Objavili smo ih 500. Prvi od njih je objavljen pod imenom “Nacrt programskih načela”, jedini tekst na Portalu koji je odredio okvir svega što će se na njegovim stranicama pojavljivati. Iako je samo nacrt, on stoji kao svojevrstni moralni putokaz, otvoren za usavršavanje.

Slobodno prolistajte tekstove od prvog dana do danas i probajte naći jedan koji je s njim u protimbi. Nećete ga naći i možete pomisliti da suradnici čiji tekstovi su objavljeni čitaju ta načela, pa vade nepodobne dijelove i vladaju se po pravilniku.

Niti najmanje!

To vam je kao kad bi dobri ljudi morali pročitati kazneni zakonik, kako ne bi pravili zlo, a dobrim ljudima zakonika uopće ne treba; on je napravljen po njima a nije za njih, nego za one druge koji u sebi nemaju dobrote, pa im ju treba učitati.

Htjeli smo u svijet hrvatskih nedorečenosti pa čak i fundamentalnih suprotnosti koje se često međusobno razaraju, donijeti nešto istine, harmonije i nacionalnog sklada, blago valovitu liniju bez čvorova, bez zapletaja i neisprekidanu svakodnevnim vratolomijama, bez spinova, bez dnevno političkog ili izbornog ciklusa, koja se ne savija se u krug niti se omata oko bilo koga, nego kao zraka svjetla, što je ujedno i quantum energije i čestica materije, putuje kroz vrijeme i prostor i kad stigne do nekoga, ili će se apsorbirati ili će se reflektirati.

Što je dakle projetkvelebit.com?

To je boca kristalno bistre koncentrirane suverenističke misli, za neke kao eliksir života a za druge kao boca otrova. Tako mora biti jer to je hrvatska zbilja. Nedaća je u onima koji nisu dio zbilje, u onima koje vjetar valja preko ceste hrvatske stvarnosti, kao klupka osušenog šipražja preko prašnjavog puta u gradiću, od daščara navrat-nanos sklepanom na Divljem zapadu.


U uredu firme icu2, u Melbourneu 13. 12. 2016. peglajući zadnje detalje na dizajnu web portala Projekt Velebit.

 

Prethodni članakSramota hrvatska, sramota!
Sljedeći članakFrustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.