Desetog travnja ove godine, prof. Šime Letina iz Washingtona, moj politički istomišljenik iz vremena Jugoslavije i hrvatske državotvorne emigracije, u tekstu pod naslovom “Deseti travnja – nada i uspomena”, između ostalog je napisao a projektvelebit.com objavio: “Društvo u kojemu se dopušta pravo pisanja, govora i izvikivanja krilatica onima koji su bliski vladajućoj garnituri, a različitim mjerama i zakonskim prijetnjama ušutkava one koji se ne slažu sa stavovima domaćih i stranih vlastodržaca, nije slobodno ni demokratsko.”
I baš taj citat iz teksta pokazao se proročkim. Svega dan-dva kasnije dobili smo obavijest da Facebook na osnovu “nezavinsnih” procjena (independent assessment) baš te Letinine objave, namjerava trajno zatvoriti Facebook stranice Projekta Velebit i njegova urednika.
Šime Letina nije romantični navijač za obnovu režima i politike jedne nesretne države, nastale i nestale u vihoru rata, poput drugih europskih država tog vremena, u svakom praktičnom smislu tokom svoga kratkog vjeka, od postanka do nestanka okupirane od strane Hitlerove Njemačke, s pravilima koja je ta Njemačka nametnula svima pod svojom vojnom dominacijom, uključujući i rasne zakone.
Pa ipak, Deset travnja je jedini novovjeki datum na koji smo se prije ponovne obnove hrvatske države mogli pozvati da bi demonstrirali trajnu volju hrvatskoga naroda živjeti samostalno u vlastitoj državi, pogotovo nakon onih strahota proživljenih pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.
Citirajući prof. Ivu Oršanića, suvremenika tih događaja, koga se gledalo kao teoretičara buduće hrvatske demokracije i slobode za sve u samostalnoj hrvatskojh državi, zatim dr. Ivu Korskoga, Bogdana Radicu i našeg suvremenika dr. Tomislava Jonjića, i pišući o događima pred 80 godina, od čijih aktera više nikoga nema među živima, tekst prof. Šime Letine je bio razlog da na osnovu “nezavisne” procjene, Facebook zatvori stranice Projekta Velebit i njegova urednika, podsjećajući da se time promoviraju opasni individualci (koji su odavno mrtvi) i opasne organizacije (koje su nestale zajedno s Drugim svjetskim ratom) i naglašujući da Facebook ne dozvoljava terorističku aktivnost, organiziranu mržnju, nasilje i masovna ubojstva.
Ne treba puno istraživati da bi se shvatilo da “nezavisnu” procjenu na osnovu koje se zabranjuju spomenute Facebook stranice, nisu donijeli analitičari s Madagaskara ili Solomonskih otoka, nego se zna otkuda, zatvarajući usta onima koji imaju stavove drugačije od njihovih, istim onim metodama radi kojih osuđuju baš tu NDH kao totalitarnu državu.
Istovremeno, bilo da su provokatori, bilo da nemaju političke pameti pa ne znaju što čine, pojedinci na Facebook stranicama redovno objavljuju crteže i fotografije ljudi u uniformama i sa šljemovima njemačke vojske iz WWII, s njemačkim vojnim ornamentima uključujući i svastike, i s rukama podignutim u nacistički pozdrav, a da “nezavisni” procjenitelji ne traže da se to zabrani, jer im treba kao “dokazni materijal” o fašistoidnosti hrvatskoga naroda.
Dakle, ludujte koliko vam volja, ali nemojte donositi razumske kvalifikacije nečega što je namijenjeno zabraniti čak i spominjati.
Demokraciju ne određuje samo stanje zakona nego i način na koji se taj zakon provodi, niti je demokracija stanje stvari, nego je ona stanje svijesti onih koji ovaj njezin jednoumni soj ovako utjeruju.
Za Projekt Velebit
Dinko Dedić