Hrvatsko vodstvo umjesto javne osude velikosrbijanske politike i zločina, kaznenih progona prema počiniteljima, naplate ratne odštete, iznošenja činjenica koje potvrđuju fašizam velikosrbijanske politike, govori o pomirbi, suradnji i dobrosusjedskim odnosima. Poznaje li svijet državu i narod koji je nakon okupacije svoga teritorija i zločina provedenoga nad svojim narodom, tim istim zločincima, koji se nisu odrekli takve zločinačke politike, nudili ruku pomirenja i tražila dobrosusjedske odnose.
Sudjelovanje Milorada Pupovca, ključnog partnera hrvatske koalicijske vlade Andreja Plenkovića, na još jednom velikosrpskom mitingu na kojem se hrvatski narod i državu proglašavalo nacističkom i zločinačkom, ne samo da nije nije izazvalo osudu hrvatskog političkog vrha i uzdrmalo poziciju Pupovca u koaliciji na vlasti već se pretvorilo u prešutno odobravanje velikosrpske politike koju zastupa i provodi Milorad Pupovac. Šutnjom i navodnim namjernim ignoriranjem srbijanske retorike izbjeglo se iznošenje jasnog stava o Pupovcu koji zajedno s njima čini vlast u Hrvatskoj. Tako je hrvatski politički vrh potvrdio da je politika koju zastupa Pupovac dio politike koju i oni prihvaćaju. Aktualno hrvatsko državno vodstvo, ali i svi saborski zastupnici (čast izuzecima) parlamentarne većine još jednom sudjeluju kao akteri izdajničke i protuhrvatske politike. U ostvarenju misije ostanka na vlasti, hrvatske izdajice i licemjeri, potonuli su u jedan od najdubljih taloga izgubljene časti i dostojanstva. Ali su postali i suučesnici oduzimanju dostojanstva i časti hrvatskoga naroda. Istaknuti filozof, Immanuel Kant, koji je dao jednu od najutjecajnijih definicija dostojanstva, polazi od razlikovanja cijene i dostojanstva. Za njega na mjesto onoga što ima cijenu može se staviti nešto drugo, ali ono što je uzvišeno i iznad svake cijene ima dostojanstvo. I upravo Domovinu, ono najuzvišenije što nema cijenu, strvinari su izdali i stavili na prodaju. Prodaju kojom će sačuvati debljinu stražnjice i ojačati potplat svoga obraza.
Marginalci s ruba političkog spektra
Svojim ponašanjem aktualna je hrvatska vrhuška potvrdila da su četništvo i ideja velike Srbije postali dio mainstream politike hrvatskoga vodstva. Takva politika dopustila je Miloradu Pupovcu da izokretanjem teza stvara percepciju otpora i protivljenja Srbinu Miloradu Pupovcu. A to je smišljena podvala. Jer je riječ o neprihvatljivoj velikosrbijanskoj politici koju on zastupa, a ne njegova etnička pripadnost. Hrvatsko vodstvo, umjesto jasne osude velikosrbijanske politike i zločina, kaznenih progona prema počiniteljima, naplate ratne odštete i umjesto iznošenja činjenica koje potvrđuju fašizam velikosrbijanske politike, govori o pomirbi, suradnji i dobrosusjedskim odnosima. Poznaje li svijet državu i narod koji je nakon okupacije svoga teritorija i zločina provedenog nad svojim narodom, tim istim zločincima i okupatorima, koji se nisu odrekli takve zločinačke politike, nudili ruku pomirenja i tražila dobrosusjedske odnose? Je li netko nacistima ponudio ruku pomirenja i tražio pomirbu? Kakva su to mjerila i kriteriji? I tko je aktualnoj vladi dao pravo da u ime hrvatskog naroda traži pomirenje? Hoće li ova vlast uskoro napraviti korak dalje pa tražiti oprost zbog toga što su Hrvati oslobodili svoju zemlju? Aktualna srbijanska politika i Aleksandar Vučić još uvijek tvrde kako je Hrvatska okupirala srbijanska područja. Hrvatska predsjednica Vučića naziva europejcem, a hrvatski narod, koji se usprotivio njegovu četnikovanju, marginalcima s ruba političkog spektra.
Kako bi što manje uznemiravali svog koalicijskog partnera Milorada Pupovca, svake godine proslava Dana pobjede sve više sliči na komemoraciju nego li na veliku proslavu u kojoj je hrvatski narod pobijedio srbijanskog agresora i okupatora. Zanimljivo je kako je ovogodišnja proslava Dana pobjede u Kninu u cijelosti bila podređena sprečavanju eventualnog prosvjeda naroda zbog sudjelovanja koalicijskog partnera na velikosrpskom mitingu koji se dogodio večer uoči proslave. Državni vrh, premijer i predsjednica, morali su raspolagati informacijama o održavanju mitinga, osobama koje će nazočiti i porukama skupa te su o tome sigurno bili ranije upoznati. Službe koje ih servisiraju, o tome su ih morale izvijestiti. Zato je trebalo skup organizirati u ranim jutarnjim satima prije nego li se informacija o veliksrpskom mitingu proširi medijima. Tako je proslavi u Kninu, namjerno organiziranoj u ranim jutarnjim satima, nazočilo tek nekoliko tisuća ljudi, uglavnom policajaca u civilu, vojske i najodanijih stranačkih članova koalicije na vlasti i pokoji Kninjanin koji je još uvijek ostao u gradu. A državni vrh proslavu Oluje podredio je politici koju zastupa Milorad Pupovac. Može li se očekivati kako će proslava Oluje sve više biti komemoracija, a sve manje proslava, kako će se izjednačiti agresor i žrtva, ustoličiti teza o građanskom ratu, predati hrvatski teritorij u srbijanske ruke?
Pupovčev utjecaj na državnu politiku
Izvjesno je kako hrvatsko državno vodstvo nije slučajno prepustilo ulazak Pupovca u vladajuću koaliciju. Nije samo riječ o osiguravanju dovoljnog broja ruku za opstanak ove vlasti već o pomno smišljenoj izdajničkoj politici Plenkovića, njegova HDZ-a i partnera. Treba podsjetiti kako se ni Zoran Milanović i SDP nisu usudili dopustiti Pupovcu ovoliki utjecaj na državnu politiku. Hrvatski državni vrh ne samo da je dopustio snažan utjecaj Pupovca na državnu politiku, već je preko njega dopustio još snažniji utjecaj Srbije i njezina aktualnog vodstva. Tako oni huškajući hrvatske građane srpske nacionalnosti destabiliziraju Hrvatsku, potiču ih i pripremaju na novi ustanak. Na taj način hrvatski državni vrh direktno ugrožava ne samo nacionalne interse već na duže razdoblje osigurava političku nestabilnost i ugrožava sugurnost svih građana u Hrvatskoj.
Narod je poslao poruku kako ne odobrava politiku koju provodi aktuano vodstvo. U narodu se rađa otpor, klija poziv za obranu zarobljene, ozloglašene, pokradene i izmučene domovine. Proces je započeo. Nacionalna gibanja preteča su nacionalnom preporodu. Bunt i otpor naroda vidio se u prosvjedima protiv ratfikacije Istanbulske konvencije. Unatoč difamaciji i općedržavnom gušenju prava na najdemokratskiji izraz narodne volje, narod je dao 1 200 000 potpisa za pitanja referendumskih inicijativa za otkazivanje Istanbulske konvencije i raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava. Nezaboravan doček hrvatske nogometne reprezentacije u kojoj se osim oduševljenja športskim uspjehom jasno očitovao nacionalni naboj i želja za promjenama u Hrvatskoj bila je i izravna poruka aktualnoj vlasti kako se narod može spontano i brzo orgnizirati u ime ljubavi i odanosti prema Domovini. Nacionalna gibanja nastavljaju se i na proslavi Dana pobjede u Glini kojoj je nazočilo preko 80 000 građana. Zanimljivo je kako su na skupovima i proslavama diljem Hrvatske najzastupljeniji mladi. Jesu li vladajući osvijestili da im se sprema hrvatska jesen? Izvjesno je kako aktualna vlast ustoličena prevarom birača nema legitimet i sve više poseže za nedomokratskim i totalitarnim praksama kako bi opstala. Od njih ne treba očekivati da će dozvoliti svoj odlazak demokratskim putem, jer u konačnici nisu tako ni ustoličeni. Osim toga, promjena vlasti u kojoj će politika ostati ista, a provoditi je različite kontaminirane političke opcije narodu više ne će više biti moguće podvaliti.
Kad su se zadnji put na ovim prostorima provodile dubinske promjene politike i krenuo proces odbacivanja totalitarnog režima te uspostava demokracije promjene su se događale u širim okvirima. Tako danas u Rumunjskoj plamte protuvladini prosvjedi, a narod želi smijeniti i odbaciti korumpirane političke elite koje rade protiv volje svoga naroda. Hrvatska vlast snosi odgovornost svih daljnjih događanja i posljedica koje će proizaći iz njihove nedemokratske i protuhrvatske vlasti.