Rusija, deklarativno druga oružana sila na svijetu (naime, samo deklarativno), pokazala se ustvari kao tigar od papira u uvjetima vođenja konvencionalnog rata. Ljudski faktor definitivno je najslabija karika unutar Vojske Ruske Federacije. Svoj negativan utjecaj na tijek oružane borbe iskazuje kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom pogledu. Upravljanje unutar Ministarstva obrane, kao i sustav vođenja i zapovijedanja unutar Ruske vojske, samo je dio glomaznog, korumpiranog i nekompetentnog državnog aparata Ruske Federacije.

Autor: Goran Redžepović

Netom okončane borbe u sjeveroistočnoj Ukrajini razotkrile su pravo stanje i tendencije unutar oružanih snaga obje zaraćene strane. Rat između Rusije i Ukrajine je neravnopravna borba između Davida i Golijata koja, čini se, ima sve više izgleda doživjeti biblijski završetak.

Gotovo nitko, pa ni njeni najbliži saveznici, nisu davali realne šanse ukrajinskoj strani u sukobu s ruskim medvjedom. Za razliku od mnogih promatrača ruske invazije na Ukrajinu, mi smo od samih početaka ukazivali na prednosti i nedostatke zaraćenih strana jasno dajući do znanja kako ukrajinska želja za slobodom ima velike izglede za uspjeh.

Rusija, deklarativno druga oružana sila na svijetu (naime, samo deklarativno), pokazala se ustvari kao tigar od papira u uvjetima vođenja konvencionalnog rata. Slabosti, na koje smo ukazivali na početku invazije, rusko vojno vodstvo ni do sada nije ispravilo. Čak nasuprot. Neki nedostatci, kao što je manjak ljudstva unutar vojnog sustava, postajali su sve izraženiji. Na drugoj pak strani ruska golema prednost, pogotovu u topništvu, odnosno u raketnom sustavu, počela se rapidno topiti.

Ljudski faktor je najslabiji dio ruske vojne sile


Mnogi ruski visoki časnici, od kojih devet generala, ginuli su u prvim redovima ne bi li ubrzali napredovanje svojih postrojbi. Rezultati su nedvojbeno vrlo skromni.

Ljudski faktor definitivno je najslabija karika unutar Vojske Ruske Federacije. Svoj negativan utjecaj na tijek oružane borbe iskazuje kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom pogledu. Upravljanje unutar Ministarstva obrane, kao i sustav vođenja i zapovijedanja unutar Ruske vojske, samo je dio glomaznog, korumpiranog i nekompetentnog državnog aparata Ruske Federacije.

U takvom sustavu, što se više ide prema vrhu, sve su izraženiji negativna selekcija, nepotizam, krutost, nedostatak inicijative, nekritičko mišljenje i nekritička slijepa poslušnost nadređenom.

Dinamika provođenja oružane borbe nužno zahtijeva donošenje pravodobnih i učinkovitih odluka, a za što lanac zapovijedanja unutar Ruske vojske nije sposoban. Bilo bi nekorektno spočitavati manjak osobne hrabrosti i odlučnosti svim časnicima Ruske vojske. Mnogi ruski visoki časnici, od kojih devet generala, ginuli su u prvim redovima ne bi li ubrzali napredovanje svojih postrojbi. Rezultati su nedvojbeno vrlo skromni.

Vrhovni zapovjednik Vladimir Vladimirovič Putin već je smijenio prvu i drugu razinu zapovjednika neposredno zaduženih za provođenje “specijalne vojne operacije” ali bez vidljivih rezultata. Unutar Ministarstva obrane i Vojske Ruske Federacije cijela shema zapovijedanja, odgovornosti i proces donošenja odluka su tromi, komplicirani i na kraju neučinkoviti. Personalne promjene ne mogu ništa bitno promijeniti. Potrebna je temeljita rekonstrukcija sustava, ali to nije moguće provesti u hodu.

Ruska fašistička Wagner grupa


Trbušasti lokalni dečki, nalik negdašnjim “martićevcima” u Hrvatskoj, iskazali su se kao ne baš uporabljiv borbeni materijal. Još od srpnja u borbene se  redove ruskih državnih plaćenika Wagner grupe primaju osuđeni ubojice, pedofili, silovatelji i pljačkaši.

Osim jednog broja elitnih jedinica, dio profesionalnog sastava Ruske vojske bili su na prijevaru ugovoreni vojnici, oni koji su se razbježali gotovo nakon prvog pucnja. Na silu mobilizirano stanovništvo iz separatističkih oblasti Donjecka i Luhanska nema baš veliki motiv za borbu. Trbušasti lokalni dečki, nalik negdašnjim “martićevcima” u Hrvatskoj, iskazali su se kao ne baš uporabljiv borbeni materijal.

Još od srpnja u borbene seu  redove ruskih državnih plaćenika Wagner grupe primaju osuđeni ubojice, pedofili, silovatelji i pljačkaši. Najgorim prijestupnicima kazna je oproštena ako se pristanu boriti šest mjeseci u Ukrajini za ideju tzv. Ruskog sveta. Međutim, tko bilo što zna o novačenju vojnika, svjestan je da se od psihopata i kriminalaca ne stvaraju disciplinirani borci.

Vojska Ruske Federacije u rat je krenula s oko 180.000 vojnika. Kako tada tako i sad, broj ruskih vojnika angažiran u Ukrajini uvijek je bio ispod nužnoga broja za ostvarenje nerealnih političkih ciljeva.

Osigurati popunu za pedeset tisuća mrtvih ruskih vojnika, zamjenu za ranjene, rotaciju iscrpljenih jedinica, postao je –  nerješiv zadatak. Nude se visoke premije za profesionalne ugovore, formiraju se odredi i postrojbe dragovoljaca po područjima i regijama, dovode se plaćenici, provode se prikrivene mobilizacije, regrutacije i novačenja. Međutim, niti jedna dosadašnja mjera popune ruskih borbenih postrojbi nije dala rezultate. Problem s manjkom ljudi kulminirao je početkom rujna.

Ukrajinci pokazali da mogu


Zapovjedništvo u Kijivu nema problema s popunjavanjem borbenih redova. Međutim, brži rast ukrajinskih snaga ograničava količina raspoloživog naoružanja i vojne opreme.

Na drugoj pak strani, zapovjedna struktura Združenih snaga Ukrajine pokazala se sposobnom donositi pravilne odluke i u krajnje nepovoljnim uvjetima. Posljednje borbe kod Hersona i Harkiva dokazale su njihovu sposobnost za planiranje, organiziranje i provođenje složenih napadnih operacija više taktičke i operativne razine. Čak više od toga. Pokazali su kako mogu debelo nadmudriti i nadigrati protivnika.

Ono što je bitno za dinamiku borbenih djelovanja jest inicijativa koju ukrajinski zapovjednici demonstriraju na svim razinama odlučivanja. Zapovjedništvo u Kijivu nema problema s popunjavanjem borbenih redova. Međutim, brži rast ukrajinskih snaga ograničava količina raspoloživog naoružanja i vojne opreme.

U tom pogledu, snabdijevanje sa Zapada sve je bolje organizirano, strukturirano i koordinirano, između ostaloga, i u formatu Ramstein-kontakt-grupe za vojnu pomoć Ukrajini.

Vojna pomoć koju Ukrajina dobiva sa Zapada može se usporediti s podrškom, u oružju i robi, koju je pokojni SSSR dobivao od Sjedinjenih Država i Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata u borbi protiv njemačkog nacizma.

Rusi ugasili svoje centre za obuku?


Ruska obuka se sad vrši u matičnim postrojbama i često nije dulja od deset dana. No, istodobno, u Ukrajinaca je proces obrnut. Obuka se provodi u zemlji i inozemstvu.

Ruska je vojska svoje centre za temeljnu obuku pješaštva gotovo ugasila jer je osoblje poslano ratovati u Ukrajinu. Obuka se sad vrši u matičnim postrojbama i često nije dulja od deset dana. No, istodobno, u Ukrajinaca je proces obrnut. Obuka se provodi u zemlji i inozemstvu. Velika Britanija je organizirala, uz pomoć nekoliko NATO-država, intenzivnu obuku na svojim poligonima.

Usporedno, zemlje koje Ukrajini dostavljaju suvremeno naoružanje, organiziraju treninge za Ukrajince diljem Europe. Suvremene centre za obuku, za provođenje specijalističke izobrazbe, na raspolaganje su dale Njemačka, Francuska, Norveška i Poljska. No, ne samo to: Ukrajinci su tehnički visokoobrazovana nacija. U tom smislu, mobilizirani civili s već postojećim tehničkim znanjima i vještinama vrlo brzo usvajaju najsuvremeniju zapadnu vojnu tehnologiju.

Rusko topnišvo u odnosu na ukrajinsko imalo je prednost od 10:1, a sad?


Vojska Ruske Federacije “kraća” je u odnosu na početak agresije za više od 2000 komada teškog topništva. Stoga, uvođenjem naoružanja iz Drugog svjetskog rata nastoji se nadomjestiti manjak topničkog naoružanja na bojišnici. U uporabu, Rusi ponovo uvode stare haubice M-30 kalibar 122 milimetra i protuavionske topove KS-19 kalibra 100 milimetara.

Osnovna udarna snaga ruskog ratnog stroja bila je moćna i brojčano superiorna cijevna i raketna artiljerija (dakle: slavno rusko topništvo). Znači, u napadnutoj Ukrajini, prednost u korist ruskog agresora, pogotovo u količinama raspoloživoga topničkog streljiva, bila je višestruka. Količinom i dugotrajnošću topničkih udara, Rusi su razbijali i najbolje utvrđene obrambene položaje Združenih snaga Ukrajine. Gradove koji su se branili, kao što su bili Mariupolj i Sjeverodonjeck, rusko topništvo pretvorilo je u hrpu ruševina.

Nažalost, ruska sposobnost kontrabatiranja, tj. neutralizacije protivničkog topništva, bila je daleko veća nego kod Ukrajinaca. U organskom sastavu ruskih artiljerijskih brigada samohodnih oružja Msta-S kalibra od 152 milimetra nalazili su se artiljerijski radari, bespilotne letjelice Orlan-10 za korekciju vatre te suvremeni sustavi za upravljanje vatrom. Ukrajinska strana ni približno nije raspolagala takvim cjelovitim sustavom podrške.

Na pojedinim dijelovima bojišnice, vatrena moć ruskoga topništva bila je deset naprema jedan. U vrijeme napada ruski dnevni utrošak bio je od 40.000 do 60.000 granata velikoga kalibra. Prvih pola godine prosječni dnevni utrošak ruskoga topništva bio je 24.000 granata kalibra od 122., 152. i 203. milimetra. Ukrajinci bi uspjeli odgovoriti sa jedva 6000 granata na dan.

Međutim, Vojska Ruske Federacije sada plaća cijenu prekomjerne i neracionalne uporabe topništva. Prosječan vijek trajanja topovske cijevi iznosi oko 2500 ispaljenih granata. Istrošena cijev topa mora se zamijeniti i uputiti na zamjenu. Rusi su dnevno trošili u prosjeku 9,6 topničkih cijevi. U prvih šest mjeseci, samo zbog istrošenosti cijevi, iz upotrebe je izbačeno preko 1700 komada topničkog oruđa. Ako se tome doda i potvrđeni gubitak od više nego 300 komada cijevne artiljerije, Vojska Ruske Federacije “kraća” je u odnosu na početak agresije za više od 2000 komada teškog topništva. Stoga, uvođenjem naoružanja iz Drugog svjetskog rata nastoji se nadomjestiti manjak topničkog naoružanja na bojišnici. U uporabu, Rusi ponovo uvode stare haubice M-30 kalibar 122 milimetra i protuavionske topove KS-19 kalibra 100 milimetara.

Rusi upomoć zovu Sjevernu Koreju


Priča o beskrajnim količinama topničkoga i raketnoga strjeljiva kojim raspolaže Ruska Federacija pala je u vodu nakon pokušaja nabave dodatnih količina iz Sjeverne Koreje. Istina je da Rusi raspolažu golemim količinama uskladištenih topovskih granata. Međutim, zbog nepravilnog skladištenja, velik dio streljiva je neuporabljiv. Na vidjelo su izašle neke ne baš ugodne činjenice za rusko Ministarstvo obrane. Do početka agresije na Ukrajinu Rusi još nisu uspjeli obnoviti zalihe granata utrošene u Drugom čečenskom ratu.

Revolucija na ratištu: američki HIMARS


Raketni sustav HIMARS

Ukrajinska numerička i tehnološka inferiornost, koja je bila očita na početku sukoba, polako se mijenja. Najkritičniji period bio je svibanj i lipanj 2022. kad su se bile istrošile gotovo sve zalihe strjeljiva sovjetskog podrijetla, a pomoć sa Zapada još nije bila dostatna. Značajniji izravni učinak suvremenih topničkih i raketnih sustava koji dolaze sa Zapada, uočava se već od početka srpnja.

Revoluciju na ratištu unijeli su američki višecijevni bacači raketa M-142 HIMARS. Prva dva američka VBR-a počinju djelovati na bojištu krajem lipnja. Obilno se koristi satelitsko vođenje projektila M30/31 GMLRS dometa više od 85 kilometara: fantastičnom sposobnošću gađanja ciljeva unutar pet metara jedna raketa M30/31 ispaljena iz HIMARS-a postiže isti učinak kao stotinu nevođenih raketa istog kalibra.

Do početka rujanske napadne operacije 16 sustava M-142 HIMARS uništilo je preko 400 visoko vrijednih ciljeva duboko u pozadini ruskoga neprijatelja. Duboko u ruskoj pozadini uništena su skladišta strjeljiva, skladišta pogonskog goriva za ruske tenkove, zapovjedna mjesta, komunikacijski objekti, pontonski mostovi, opskrbne kolone pa čak i spavaonice neprijateljskih vojnika.

Primjena satelitski vođenih granata M982 Excalibur kalibra od 155 milimetra dodatno je povećala učinkovitost ukrajinskih topnika. Excalibur topovske granate, nazvane po legendarnom Maču Kralja Artura, na krajnjem dometu od 70 kilometara, maksimalno odstupaju četiri metra od cilja. Po prvi put u povijesti ratovanja u oružanom sukobu visokog intenziteta, masovno se primjenjuje visoko precizno raketno strjeljivo velikog dometa. Rakete GMLRS i topnička zrna Excalibur pogađaju kao snajperi, ali na daljini do osamdeset kilometara.

Ukrajinski topnici još uvijek nemaju sposobnost sveobuhvatnog izvođenja klasičnog kontrabatiranja masovnom koncentričnom topničkom paljbom. Zbog toga preciznim pogocima Excalibur eliminira pojedinačne topničke sustave neprijatelja. Umjesto cijele salve topničke paljbe, za uništenje ruskog oružja na položaju, s vjerojatnoćom pogađanja od 96 posto, potrebna je jedna granata Excalibura.

Moćna topničko-raketna podršku u napadnim operacijama


Nosilac topničkih udara na glavnom pravcu napada kod Hersona bile poljske haubice AHS Krab, a kod Harkova njemačke PzH2000. S ukupno 50, nešto starijih, ali moderniziranih američkih samohodnih haubica M109, oklopno mehanizirane postrojbe Združenih snaga Ukrajine imat će moćnu i mobilnu topničko-raketnu podršku u napadnim operacijama.

Združene snage Ukrajine definitivno prelaze na NATO standardne kalibre od 155 i 105 milimetara. Hrpa topništva sovjetskog porijekla zaostala nakon raspada SSSR-a, dobivena kao pomoć od negdašnjih angloameričkih saveznika ili oteta od njemačkih agresora, koristi se dok se ne istroše cijevi. Najmasovnije suvremeno topničko oruđe koje je došlo sa Zapada jest američka vučna haubica M777 kalibra od 155 milimetara. Računa se da je u Ukrajinu došlo oko 150 komada. Napravljena je od legure čelika, titanija i aluminija. Zbog toga je za tri tone lakša, ali i znatno skuplja od ostalih oružja iste kategorije. Samo zamjenska cijev stoji oko dva milijuna dolara. Relativno mala masa omogućava brz i velik manevar pokretom, a veliki domet fantastičan manevar vatrom. Samohodne haubice istog kalibra: poljska AHS Krab, njemačka PzH2000, francuska CEZAR, češka DANA, slovačka Zuzana uglavnom, u svakom pogledu, nadmašuju svoje ruske ekvivalente. Imaju veći domet, bolju preciznost i suvremeniji sustav upravljanja vatrom. Količina novih samohotki u naoružanju već je dovoljna da se mogu koncentrirati na pravcima udara. Tako su nosilac topničkih udara na glavnom pravcu napada kod Hersona bile poljske haubice AHS Krab, a kod Harkova njemačke PzH2000. S ukupno 50, nešto starijih, ali moderniziranih američkih samohodnih haubica M109, oklopno mehanizirane postrojbe Združenih snaga Ukrajine imat će moćnu i mobilnu topničko-raketnu podršku u napadnim operacijama.

Dva obrnuta procesa


U pogledu odnosa raketnoga topništva dviju ovih suprotstavljenih strana, događaju se dva obrnuta procesa. Dok Ukrajina sustavno zamjenjuje stare haubice i topove iz sovjetskog vremena suvremenim sustavima zapadnog podrijetla, broj suvremenih artiljerijskih jedinica na ruskoj strani se smanjuje.

Novina u naoružanju vojske Ukrajine jesu lake vučne haubice L-119 odnosno M-119 kalibra od 105 milimetara. Još nisu viđene u masovnoj uporabi na frontu. Vjerojatno će biti uključene, kao element vatrene podrške u novoformiranim motoriziranim postrojbama Ukrajine nakon okončane obuke u Velikoj Britaniji. Izuzetno su mobilne i učinkovite u potpori snaga razine bojne ili brigade. Zapadne vučne haubice starijeg podrijetla kao što je talijanska FH70 i francuske TRF1, koje su u procesu nabave, namijenjene su uglavnom za defanzivne operacije jer u potpunosti pariraju ruskim oružjima iste generacije.

U pogledu odnosa raketnoga topništva dviju ovih suprotstavljenih strana, događaju se dva obrnuta procesa. Dok Ukrajina sustavno zamjenjuje stare haubice i topove iz sovjetskog vremena suvremenim sustavima zapadnog podrijetla, broj suvremenih artiljerijskih jedinica na ruskoj strani se smanjuje.

Do sada je potvrđen gubitak 202 samohodna ruska topnička sustava, od čega 83 komada najsuvremenijih Msta-S. Zamjena utrošenih cijevi ne zadovoljava potrebe. Jer, u Rusiji postoje samo dva aktivna stroja za reparaciju topničkih cijevi i oba su zapadnog podrijetla. Jedan je uvezen iz Švedske, a drugi iz Italije. Na manjak kapaciteta za reparaciju pohabanog naoružanja ukazuje činjenica da je vlada Ruske Federacije donijela odluku o formiranju dvije državne institucije za popravak i reparaciju naoružanja po hitnom postupku. Ali, to će malo potrajati.

Dakle, ukrajinski kirurški precizni pogodci HIMARS-a bez problema uništavaju svako novootkriveno priručno skladište streljiva osamdeset kilometara od linije fronta, što znači da je automatski umanjena mogućnost za dugotrajne vatrene pripreme napada ruskih snaga.

Iako će ruska artiljerija i dalje biti najopasnija borbena komponenta Vojske Ruske Federacije, jer i dalje ima veliki broj borbenih sustava, međutim, ukupna vatrena moć nije joj ni približna onoj s početka rata. Dakle, najveća ruska premoć polako, ali sigurno se topi. U ukupnom učinku na bojnom polju kvaliteta zapadnog topničkog naoružanja, ono polako ali sigurno, poništava rusku brojčanu premoć.

Živi Rusi poput pokojnih “martićevaca”


Veću čvrstoću ima riječni čamac Petrinjac, izgrađen od stakloplastike, nego ruska borbena kaciga.

Manjak ljudi je i dalje najslabija karika ruskog ratnog stroja. U popuni i obuci ljudi koji se iz Rusije šalju u Ukrajinu trenutno vlada potpuni kaos. Javljaju se pobune u lokalnim postrojbama kao da su negdašnji “martićevci”, a tamošnji dobrovoljački bataljuni jedva dostignu razinu jedne satnije, dok čečenski plaćenici postavljaju uvjete ruskom Ministarstvu obrane. Obuke novih vojnika jedva traju desetak dana. Zbog manjka i loše kvalitete opreme ruski vojnici angažirani u Ukrajini preko interneta sami kupuju dijelove vojne opreme, prije svega, zaštitne prsluke i kacige. Usput budi rečeno, netko je Ruskoj vojsci isporučio desetke tisuće kaciga napravljenih od stakloplastike umjesto od kevlara. Veću čvrstoću ima riječni čamac Petrinjac, izgrađen od stakloplastike, nego ruska borbena kaciga. Kasne isplate plaćenika i vojnika po ugovoru. Moral Ruske vojske nalazi se na vrlo niskoj razini. Čak i kad bi proglasili opću mobilizaciju, Vojska Ruske Federacije ne bi svoje probleme riješila u narednih šest mjeseci. A uz to, ima golem politički rizik za vlast u Kremlju.

Osvajački rat, ali bez racionalnih ciljeva


Dakle, ruski zapovjednici polako, ali sigurno ostaju bez apsolutne topničke dominacije kao najvećeg aduta na bojnom polju. Paralelno, sustav obrane Ruske Federacije još nije našao model kako osigurati dovoljan broj osposobljena i motivirana ljudskog materijala spremna da sudjeluje u osvajačkom ratu bez racionalnih i jasnih vojnih i političkih ciljeva.

Bez toga, Vojska Ruske Federacije nema velike izglede za pobjedu. Sad je temeljno pitanje – koja je cijena ruskoga poraza, odnosno koja je cijena ukrajinske pobjede!

Prethodni članakJavna potpora kandidatima Hrvatske republikanske stranke u Bosni i Hercegovini! 
Sljedeći članakPodcast Velebit – Marinko Ogorec:
Što Putin dobiva, a što gubi mobilizacijom 300 tisuća vojnika?