Srb je portal u Pakao. Srb je Sotonin ulaz u ovaj svijet i prihvatni centar za sve one koji mu služe i koji na zemlji siju mržnju. Srb je Sotonino svetište kojemu se ne smije prilaziti bez jakih svećenika koji shvaćaju prirodu tog zlogukog i apsolutno zlog mjesta, a koji će stalno upozoravati one oko sebe da svaki posrtaj, svaka svađa sa slugama nečastivog znači naš pad i radost neprijatelju Boga i čovjeka. Sa Srbom treba biti oprezan kao sa najotrovnijom zmijom otrovnicom, jer on to i jest, on ždere vječnost, dok nam zmija može samo oduzeti život, Srb će nam oduzeti dušu, nemojmo se zavaravati da se možemo suprotstaviti Sotoni na njegovim vratima, ne možemo! Preslabi smo, Srb je njegov.
O bestijalnom pokolju, genocidu, u Srbu i široj okolici više-manje uspjeli smo u zadnje vrijeme sve ono najbitnije doznati, mada je otpor istini strahovit. U ovom članku prirodu ovog animalističko sotonističkog skupa osvijetliti ćemo sa više strana, odnosno osvijetliti ono što ih motivira, a što je u pozadini ovog, u svijetu jedinstvenog, slavlja genocida nad domicilnim narodom.
Dakle, kako izgleda, tri su različita motiva u pozadini slave u čast genocida nad Hrvatima u Srbu i područjima gdje su Srbi bili većina.
Animalizam, prvi motiv, utemeljen na teoriji evolucije. Do pojave svijesti o duhovnom aspektu, višoj svijesti, Bogu, odnosno do samosvijesti, čovjek je, ako se uopće može govoriti o čovjeku kako ga danas definiramo, živio na razini životinje. Lišen bilo kakve svijesti o sebi, pokretala ga je gola borba za opstanak, glad, žeđ, instinkt za razmnožavanjem, strah da ne bude pojeden, osvajanje teritorija i potpuno uništenje svih i svega što mu se čini opasnim po njegovo pleme, fizičko uništenje svega što je na istoj ravni u hranidbenom lancu, bez obzira što mu nije čak ni na jelovniku, ponekad čak i jest, sve je to definiralo i pokretalo prvobitnog primata, do pojave svijesti i posljedično savjesti.
Možda se čini užasno, ali to je priroda i prema teoriji evolucije tako je čovjek živio većinu svoga postojanja, dok je današnji čovjek tek kratka crtica u vremenu i pokušaj da se odvoji od svoje animalne i animalističke prirode. Koliko je to odvajanje neuspješno svjedočimo i danas kad svi očekujemo rat svih ratova iz kojega će se čovjek, ako uopće preživi, vratiti na početak.
Ovo samo kao kratka digresija o čovjeku bez duše, primatu, to nam je potrebno da bismo jasno vidjeli prvi motiv proslave genocida u Srbu.
Potpuni genocid nad Hrvatima u tzv. Gornjoj Lici etničko je čišćenje, to je nesporno, a prema današnjim kriterijima i nezakonito, nemoralno, nekulturno, gnjusno.
No, prema kriterijima zajednice primata, otimanje teritorija, potpuno fizičko uništenje bića na istoj hijerarhijskoj ljestvici i na istoj razini u hranidbenom lancu pleme primata uvijek je doživljavalo kao veliki i povijesni uspjeh te su se takvi, njima veličanstveni događaji, periodično slavili, a sudionici tih istrebljenja veličali kao najveći sinovi toga plemena, tako se istovremeno odgajalo i mlade da jednog dana bez milosti i duše, pokoljima, osvajaju nove teritorije i fizički uništavaju one druge. Tomu smo svjedočili kad su ta područja ponovno, potpuno i genocidom, očišćena od Hrvata, u Domovinskom ratu. Danas se opet slavi prvi i drugi ustanak u Srbu te se opet odgajaju oni koji će jednog dana i treći put fizički uništiti druge, nesrbe.
Valja naglasiti i to da ovdje ipak nije riječ o stihijskom osvajanju teritorija, već o planskom. Od Ilije Garašanina ucrtane su granice velike Srbije te se planski unutar tih granica istrebljuju svi nesrbi, koji dio tu nije jasan “našim Vladama”? O tom širenju pokoljima i genocidom još je davnih dana govorio i bivši francuski predsjednik G. B. Clemenceau
http://hu-benedikt.hr/?p=6194%22http://hu-benedikt.hr/?p=6194
“Strvinarski imperijalizam”
„Strategija i taktika Srba je naseljavanje u susjedne zemlje, a zatim destabilizacija tih istih zemalja, terorizam i provociranje međunarodnih sukoba u regiji, zatim agresija i okupacija susjednih zemalja, ubojstva, prisilna mobilizacija, silovanja i terora nesrpskog pučanstva na okupiranom teritoriju, genocid s karakteristikama „etničkog čišćenja“ i progon nesrpskog pučanstva iz te druge zemlje, koje se tako destabiliziraju radi novih dugoročnih srpskih osvajanja, te doseljavanja srpskih kolonista u svrhu proširivanja „Velike Srbije“…“
… Agresivna politička taktika“ strvinarskog imperijalizma“ sastoji se u tome da se u cikličkim razdobljima, otprilike svakih 20 godina, terorizmom destabiliziraju susjedne zemlje ili pojedine regije, a zatim se agresijom priključe Velikoj Srbiji. Pučanstvo se genocidom očisti i protjera u sljedeće zemlje koje se kane destabilizirati, a na „neočišćena“ područja nasele srpski kolonisti.“
To je taj mentalni sklop i način širenja plemena, no ono strahotnije je da u vremenu kad se nazivamo civiliziranima neka plemena slave genocid, ono još neshvatljivije je kad proslavi genocida nad vlastitim narodom podršku daje i Vlada naroda koji je genocidom istrijebljen? Naime, možda jest prirodno ostati na razini primata i slaviti pokolje žena, djece, staraca i nenaoružanih muškaraca, ali definitivno nije prirodno da preživjeli pripadnici poklanog naroda slave zajedno sa koljačima ili da im financiraju animalističke orgije, ovdje se već radi o ozbiljnom problemu koji zaslužuje ozbiljnu psihijatrijsku obradu.
Mada ima više razloga zašto Vlade RH podržavaju proslavu genocida nad vlastitim narodom, “poremećeni um” je definitivno konačni i zadnji odgovor na pitanje “zašto to rade?” Pod “poremećeni um” možemo uvrstiti sve odgovore poput: korumpiran, stockholmski sindrom, intelektualno osakaćen, izdajnik, luđak, manijak,ili jednostavno – glup… Zato se u svakom slučaju problemom trebaju baviti psihijatri i svećenici.
Antifašizam, drugi motiv. Što se ove skupine animalista tiče oni se ne bi uopće pokrivali i javno bi se hvalili pokoljima i otimačinom, uostalom i hvale se otetim teritorijima i slave bestijalne pokolje, no oni pametniji među njima (ako se u takvom nakaznom mentalnom sklopu itko smije nazvati pametnim) shvatiše da nečim moraju prekriti pravu prirodu potpunog fizičkog uništenja drugog naroda, otimačine zemlje i imovine tog naroda, pa nakon genocida razvukoše plašt antifašizma preko svojih nedjela te ih time kao prekriše. Ali, avaj, kako bi rekli pripadnici ovog plemena, dok se glavom plaćalo zavirivanje ispod ovog plašta i dok se nije ni smjelo gedati u njihovom smjeru nekako se taj plašt i održavao, no kad sunce granu i oblaci se razmakoše, otkri se jezivo i morbidno klupko užasa ispod nategnutog plašta, na sve strane počeše izranjati kosti, lubanje djece, ražnjevi na kojima su pečeni svećenici, zemlja je počela vrištati i izbacivati kosti nevinih, a krvoloci, ruku krvavih do lakata od krvi nevinih, onako, u krvi do koljena, stadoše urlikati da su antifašisti, da je zemlja njihova i da su fašisti svi koji spominju da su oni genocidom uništili jedan narod i oteli zemlju.
“Mi smo antifašisti i pobili smo fašiste”, urlaju oni. Tko su fašisti koje pobiše? Sva djeca Hrvata, sve žene Hrvata, svi starci Hrvati, svi muškarci Hrvati, više od 350 mladih hodočasnika koje skinuše sa vlaka i poklaše, svećenici koje su pekli na ražnjevima, svi nenaoružani i nevini kao djeca. Doista se ne treba čuditi kad Vlada RH podržava proslavu genocida nad vlastitim nenaoružanim narodom, civilima, to je taj legendarni antifa civilizacijski doseg, naravno. Ili je tu u pitanju teški psihički poremećaj svih sudionika zločina i proslave ovog genocidnog zločina?
Pitanje je također zašto su pravi antifašisti prihvatili četnike i genocid, dakle fašizam i nacizam, kao antifašizam? Odgovor je složen, no ukratko možemo konstatirati da se radi o spašavanju ideje Jugoslavije, odnosno velike Srbije, jer kad bi oni popustili i izbacili genocid, koji oni zovu “Ustanak u Srbu”, ispod plašta antifašizma, slika Srba kao “naroda žrtve” bi se rasplinula i to bi bio korak natrag u uspostavi srpske dominacije na ovim prostorima. Inače ovo je tema za nečiji doktorat, vrlo zahvalna tema.
Dakle, proslavom ustanka u Srbu, pod krinkom antifašizma, nasilno se, bestijalno i protuprirodno održava potpuno lažna slika o Srbima kao o onim dobrima i različitima od onih zlih, Hrvata. No koliko god se oni trudili jednom će svanuti i taj dan dan kad će i civilizirani Srbi pljunuti na tu obljetnicu i sa gnušanjem odbiti slaviti taj sramotni pokolj i genocid nad jednim narodom. Jer koliko se može održavati protuprirodna teza: “Mi Srbi smo dobri jer smo počinili genocid nad Hrvatima, Hrvati su zli jer smo mi Srbi rekli da su svi oni ustaše pa smo ih pobili od novorođenčadi do stogodišnjaka.”
Kako vidimo može jako dugo, ali neće vječno, jer će čovjek primat evoluirati u umno biće i kad tad se civilizirati, a onda više neće slaviti genocid! Ili će nestati, a i to je svakako bolje nego da ostane u ovakvom stanju.
Crna misa, kao treći motiv. Prva dva motiva animalističke su prirode, treći je duhovni.
Crna misa kao apsolutna suprotnost kršćanskoj misi slavljenja euharistije – sebe žrtvovanja, izvrće sve naopako. Slavi se žrtvovanje drugih, u ovom slučaju Hrvata. Ljubav, oprost, milosrđe, nada… nemaju mjesta u Srbu. Mržnja, zadrtost, okrutnost, bestijalni pokolji, beznađe… veličaju se u tom Sotoni dragom mjestu.
U Srbu je sve pogrešno, nebo i zemlja okrenuli su strane, što je gore u Srbu je dolje, što je istina u Srbu je laž, što je laž u Srbu je istina. Naopako zabijen križ u srcu Srba otvorio je portal do Pakla, kupanje u krvi hrvatske djece bijaše obred u ono vrijeme, danas se kupanje u krvi nevine hrvatske djece u Srbu ritualno slavi na istom mjestu. U Srbu nećete čuti istinu o prirodi tog nedjela koji zovu ustankom, odnosno, što je još strašnije, čak se i ne spori da nije bilo nikakvih bitki, samo pokolji nemoćnog stanovništva, ali opravdanje takvih pokolja najviše otkriva prirodu ovog sotonističkog rituala i slave u čast genocida. Crna misa kao otpor kršćanstvu, Isusu, Bogu, u Srbu, osobno je djelo Sotone kojim on izaziva samoga Boga.
Kako bi mu Isus odgovorio? Mirom, molitvom, vjerom u Boga i Božji plan, odbio bi imati udjela u mržnji, odbio bi Sotonine darove vlast nad svijetom – koje naša Vlada nije imala snage odbiti. Sotona nema vlast nad dušom, sve dok mu je sami ne predamo za bijednu i prijezira vrijednu plaću – vlast nad svijetom, u ovom slučaju hrvatskim narodom.
Euharistijska misa uvećava Božju ljubav, povećava otpornost čovjeka prema grijehu i zlu, odriješuje grijehe, sve to Isus radi kroz svećenika koji vodi misu.
Crna misa uvećava mržnju, sam Sotona vodi misu kroz svoje svećenike i govornike. Svaki sotonistički skup u Srbu, u slavu genocida nad Hrvatima, korak je naprijed u još veću mržnju, svi koji se približe tom sotonističkom obredu potpadaju pod utjecaj mržnje, povećava se slabost prema grijehu i zlo postaje sve jače, grijesi se množe. Ovo je upozorenje i onima koji se idu suprotstavljati Sotoni na njegovom terenu i izvoru, iz Srba i sa crne mise se nitko neće vratiti ispunjen ljubavlju i milošću Božjom, zapamtite!
I sam sam bio sklon otići i pokušati razuvjeravati našu palu braću da ne rade dobro, da slaviti genocid nad jednim narodom nije normalno, ali sam onda došao do sljedećih zaključaka: Ako započnem razgovor sa animalistom na razini životinje on neće razumjeti o čemu govorim kad pričam o civilizacijskim vrijednostima, ljudima kao jednakovrijednima bez obzira na narodnost, također neće razumjeti zašto nije u redu ubijati djecu, bez obzira što se radi o hrvatskoj djeci, on neće razumjeti što nije u redu u njegovom činu potpunog istrebljenja jednog naroda i uzvratit će mi argumentom da su svi oni ustaše od novorođenčeta do starca na umoru, doista, je li netko čuo neko drugo opravdanje ovog genocida? Nitko? Da!
Možda ću naletjeti na “antifašistu” koji će mi također objasniti da su sva djeca, žene, starci i nenaoružani muškarci fašisti i ustaše i da se to jednostavno moralo tako, a usput će mi vjerojatno reći i da se to nije dogodilo baš tu gdje stojim, nego malo dalje, “tamo”, uprijet će prstom u neku zamišljenu točku i time potpuno opravdati genocid nad kompletnim narodom, odnosno vjerovat će da je time “tamo” opravdao genocid te će se otići nakrkati besplatnim mesom i alkoholom koje će mu “naša Vlada” platiti našim novcem, a sve u slavu uspješnog genocida i prisvajanja tuđeg teritorija.
Ili ću naletjeti na sotonistu koji objedinjuje u sebi izvorni animalizam i ovaj maloumno bestijalni antifašizam, a onda ne vrijedi pričati o etici, humanizmu, ljubavi, miru, ne vrijedi ništa, jer on nema dušu i ne može shvatiti ništa, on će meni pričati da sam pogrešan, fašist, da će mi se osvetiti jer ima vlast, da ćemo mi Hrvati jezivo skončati i da nam otkucava smrtna ura, a to u meni definitivno neće proizvesti ljubav pa je bolje da tamo i ne idem jer ne želim postati kao oni, ispunjen mržnjom.
Srb je portal u Pakao. Srb je Sotonin ulaz u ovaj svijet i prihvatni centar za sve one koji mu služe i koji na zemlji siju mržnju. Srb je Sotonino svetište kojemu se ne smije prilaziti bez jakih svećenika koji shvaćaju prirodu tog zlogukog i apsolutno zlog mjesta, a koji će stalno upozoravati one oko sebe da svaki posrtaj, svaka svađa sa slugama nečastivog znači naš pad i radost neprijatelju Boga i čovjeka. Sa Srbom treba biti oprezan kao sa najotrovnijom zmijom otrovnicom, jer on to i jest, on ždere vječnost, dok nam zmija može samo oduzeti život, Srb će nam oduzeti dušu, nemojmo se zavaravati da se možemo suprotstaviti Sotoni na njegovim vratima, ne možemo! Preslabi smo, Srb je njegov.
Ali, nije Sotona jači od Boga i ne bi mogao držati taj portal otvorenim da to nije i Božja volja. Bog dopušta Sotoni da vodi svoje u tamu i očaj, Bog ne želi da i mi prođemo kroz ta vrata, ali na našu volju ne želi utjecati, jer nas voli i pušta nam na volju hoćemo li mu uzvratiti ljubav ili ćemo Sotoni uzvratiti mržnju i time postati jedno s njim. Ono si što jesi, ako si pun mržnje prionut ćeš Nečastivom, ako si pun ljubavi jedno si sa Bogom, nikad nije obrnuto i tama pripada tami, svjetlo svjetlu.
Jedino kako se može približiti tom portalu u Pakao Nečastivog je uz molitvu. Naime, uz potpuno izgubljene duše koje odavno služe tami postoje i one zbunjene, čak i na njihovoj strani, te zavedene duše ne znaju što rade, zavedene lažima hodaju u vječnu patnju i nikakva svađa ili vrijeđanja ih neće vratiti na svjetlo, ako ima šanse onda je to molitva. Bog može otvoriti oči onom za koga misli da je zaveden ne svojom voljom, odluka je opet na njemu, ali prirodu onoga što čini, slavi genocid, moći će shvatiti ako mu Bog pomogne.
Također treba otvoriti oči i onima koji se bore protiv Nečastivog tako da zapodjenu verbalnu bitku, ulaziti u bitku na neprijateljskom terenu, prema pravilima neprijatelja čovječanstva i Boga, siguran je gubitak.
Samo molitva može uništiti to pakleno mjesto, samo molitvom možemo spasiti neke od njih, a i neke od nas, no moramo prihvatiti da je većina onih koji služe crne mise zauvijek izgubljena, njima više nitko ne može pomoći, oni će vječno i u vatri pakla slaviti pokolje djece, oni su zauvijek izgubljeni.
Svatko tko ode u Srb neka zapamti ovo: Sukobom i prihvaćanjem mržnje nećete pridonijeti dobru, jer mržnja i sukob nisu od Boga, od Boga su ljubav i molitva. Molite kad dođete u Srb! Molite kao da vam život od toga ovisi, i ovisi, vjerujte mi!!! Molite i uvjerit ćete se u moć ljubavi i oprosta.
Molite i spasit ćete duše, jedino molitvom zauvijek ćemo zatvoriti taj potpuno otvoreni portal između Zemlje i Pakla, mržnjom ćemo ga samo proširiti, zar nije dovoljno da se proširio do naše vlasti, zar nismo ništa naučili iz prošlih sukoba? Bar to da kad mrzimo njih, jer oni mrze nas, uvećavamo upravo ono što želimo uništiti – mržnju? A čiji smo onda?
U Srbu mačevi ne pomažu i to nije takva vrsta bitke, u Srbu je bitka za dušu, tu jedino molitva pomaže. Samo na taj način možemo služiti Bogu na tom neposvećenom i obeščašćenom tlu.
Tko želi vidjeti čudo i uvjeriti se u snagu Boga živoga neka moli i ne ulazi u sukobe sa slugama Nečastivog, zar nije rečeno:
“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
Prizovite i pustite Isusa da ratuje sa čistim zlom u Srbu.
Ako mislite da je molitva besmislena pitajte se zašto je tako teško ustrajati u molitvi?
Kad priđete dolini smrti, Srbu, molite, okružite Srb i sotoniste molitvom i svetom vodom i svjedočit ćete čudu!
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Psalam 23,4