Zašto istraživati broj žrtava primitivnim metodama, s krampom i lopatom, kad balkanski naučnici u svijetu prednjače s novom učevnom metodom koja se zove linearna nekroanalitika. Uostalom, metoda se primjenjuje i na žive, kao napr. u Zagrebu tokom demonstracija protiv IKače, po principu 4 na kvadratni metar. Još su rezultati s mrtvima točniji, jer živi se mrdaju i skaču iz jednog kvadrata u drugi.

Svake godine u ovo doba kada se političari pretvore u povijesničare a retoričari u matematičare, stručnjake za račun nevjerojatnosti, strepim kolikim ću ustašom izroniti iz ovog perioda srpsko-hrvatskog reafirmiranja jasenovačkih statistika.

Jedina šansa da prođeš ispod povećala neprimjećen je da ne ometaš godišnji žrtvo-basnoslovni period potvrđivanja, jer ako otvoriš usta, zna ti se – usta-ša.

Nije to niti malo jednostavan proces u kojemu se točno mora znati tko ima pravo na reviziju podataka a tko nema. Nije to meteorološki posao da zabodeš letvu u Savu i gledaš dokle je mokra pa objaviš meteorološki izvještaj “Sava kod Jasenovca 9 meteri i 15 santimetra”, a što god se nagomila kod Jasenovca, izlije se u Srbiju. Tu se ne radi o dubini vode, nego o dubini zemlje – ne ide sa letvom. 

Badava je ovima mlatiti stare fraze o tome kako nema kruha bez motike ni jame bez lopate. 

Zašto istraživati broj žrtava primitivnim metodama, s krampom i lopatom, kad balkanski naučnici u svijetu prednjače s novom učevnom metodom koja se zove linearna nekroanalitika. Uostalom, metoda se primjenjuje i na žive, kao napr. u Zagrebu tokom demonstracija protiv IKače, po principu 4 na kvadratni metar. Još su rezultati s mrtvima točniji, jer živi se mrdaju i skaču iz jednog kvadrata u drugi.   

Osim toga, zar je netko toliko naivan pa misli da su Hrvati pošteniji od Srba samo zato što su iz rječnika izbacili Balkan i proglasili se jugo-istočnim Europljanima, ili su toliko lijeni ili toliko glupi, pa se za razliku od Srba u Srebrenici, ne bi sjetili ili ne bi marili, poubijane zakopati pa ih onda opet iskapati, razvažati stotinama kolometara na drugi kraj Zapadnoga Balkana, komadati dijelove tjela pa ih trpati u različite jame, kako su to Srbi učinili sa srebreničkim leševima, da obezglave zapadno-eurpske sakupljače dezoksiribonukleinske evidencije.

Prema trenutnom prevladavajućem mišljenju vodećih intelektualnih kapaciteta u Hrvatskoj, okupljenih u HAZU (H se kao u španjolskom izgovara kao J) i Hrvatskom saboru, postojeća metoda proračunavanja jasenovačkih žrtava je toliko vjerodostojna da je zločin čak i spominjati neko novo preispitivanje, nekim novim metodama, radi čega se sve koji misle drugačije ima ocrniti pogrdnim imenom “ustaško-fašistički revizionist”.

Matematika u službi povijesne istine


Srbija raspolaže s kompletnom arhivom ratne tvorevine pokatoličenoga ustaškog naroda i posjeduje svu evidenciju o žrtvama rata, uključujući i broj žrtava Jasenovca.
S obzirom da Srbija sakriva arhivu NDH i odbija ju predati Hrvatskoj, Hrvatska na osnovu stoljetnoga provjerenog iskustva zaključuje da Srbi lažu na kamare. U matematici kamara je multiplikacijsko-divizijski termin koji označava da je nešto pomnoženo ili podijeljeno sa 10. Prema tome, srpsku statistiku od prosječno 800.000 jasenovačkih žrtava hrvatska prihvaća 80.000 i od 30.000 pobijene djece 3.000.

Dakle, Srbija raspolaže s kompletnom arhivom ratne tvorevine pokatoličenoga ustaškog naroda i posjeduje svu arhivsku evidenciju o žrtvama rata, uključujući i broj žrtava Jasenovca. 

S obzirom da Srbija sakriva arhivu NDH i odbija ju predati Hrvatskoj, Hrvatska na osnovu stoljetnoga provjerenog iskustva zaključuje da Srbi lažu na kamare. U matematici kamara je multiplikacijsko-divizijski termin koji označava da je nešto pomnoženo ili podijeljeno sa 10. Prema tome, srpsku statistiku od prosječno 800.000 jasenovačkih žrtava hrvatska prihvaća 80.000 i od 30.000 pobijene djece 3.000.

Ako bi netko išao te znanstvene metode stavljati u pitanje, onda stvarno zaslužuje naveću osudu i na čelu vrući žig po kojemu će svatko vidjeti da se radi o revizionistu, kao što je napr. onaj inženjer računarstva dr. Nikola Banić, koji je pokušao obezvrijediti ovu znanstveno uspostavljenu statistiku, tako što je pomoću kompjuterskoga programa komparativnom metodom otkrio da je od onih hrvatskih dokazanih 80 tisuća, desetak tisuća, koliko je on do sada uspio iskopati, preživjelo ili poginulo u njemačkim logorima ili gdje drugdje (Bujica 23. 04. 2018.). Samo revizionisti traže dlaku u jajetu.        

Posljednjih godina došlo je do izvjesnih pomaka pa su vrhunski politički krugovi žrtava (Srbi, Romi i Židovi) i počinitelja (Hrvati), prihvatili teoriju o trostrukom logoru Jasenovac. Već se drugu godinu za redom održavaju trostruke komemorativne svečanosti na prostoru logora, danas podijeljenoga između dvije republike, fašističke Republike Hrvatske na sjevernoj obali rijeke crnoPOMORskog sliva, Save i antifašističke Republike Srpske na njenoj južnoj obali, zasnovane na temeljima srebreničkog incidenta. 

Međunarodna komisija


Predloženo je da bi to bila srpsko-židovska međunarodna komisija iz koje bi se Hrvate, prihvaćene kao kliconoše posljedicom drugosvjetskoratne fašističke infekcije, iz razumljivih razloga izostavilo. Eventualno bi, s obzirom na stečenu nezavisnost, mogli dobiti status nezavisnih promatača.
Rad komisije bi trebao biti mnogo kraći i jednostavniji od onoga Komisije za suočvanje s prošlošću.
Nekako nam ta međunarodna zajednica posljednjih godina toliko ide na ruku da ćemo se nakon Srba i Židova, na kraju mi početi osjećati kao izabrani narod.

Posljednjih dana ovog vizionističkog i nipošto re-vizionističkog perioda, sa Pantovčaka dolaze dimni signali da bi se mogla uspostaviti međunarodna komisija koja bi preispitala podatke o ratnim i poratnim žrtvama Jasenovca.  

Predloženo je da bi to bila srpsko-židovska međunarodna komisija iz koje bi se Hrvate, prihvaćene kao kliconoše posljedicom drugosvjetskoratne fašističke infekcije, iz razumljivih razloga izostavilo. Eventualno bi, s obzirom na stečenu nezavisnost, mogli dobiti status nezavisnih promatača.  

Rad komisije bi trebao biti mnogo kraći i jednostavniji od onoga Komisije za suočvanje s prošlošću. Na čelo komisije moglo bi se staviti Efraima Zuroffa koji uživa srpsko povjerenje, a važno je da među onima koji imaju potvrditi istinu, postoji povjerenje. Na čelo srpske sekcije mogao bi doći Narodni zastupnik Vojislav Šešelj koji uživa neograničeno povjerenje srpskoga naroda i srpske vlade. Komisija bi mogla zasjedati u Beogradu iz sasvim praktičnih razloga:

  1. u Beogradu je arhiva;
  2. u Beogradu je Šešelj;
  3. u Beogradu je i Zuroff kad god zatreba.

Oni su po svim tim pitanjima već tako i tako usaglašeni a Hrvatska osim što bi financirala taj proces, može sjesti, prekrižiti ruke i zahvalnio čekati rezultate. Što će joj i arhiva nakon što ju međunarodna komisija jednom pregleda? Radi se tu o nekih pet velikih ormara dokumenta. Tko bi išao dva puta prekapati?! 

Nekako nam ta međunarodna zajednica posljednjih godina toliko ide na ruku da ćemo se nakon Srba i Židova, na kraju mi početi osjećati kao izabrani narod. 

Ovaj portal je u pet nastavaka objavio studiju Kozara 1942. – sudbina zarobljenika civila i djece, Nikice Barića iz Hrvatskoga instituta za povijest. Unatoč toga što smo na osnovu ekstenzivne dokumentacijske građe, bez ograde objavili cijeli sadržaj ove povijesne studije, nakon što međunarodna komisija potvrdi dosadašnje podatke o jasenovačkim žrtvama, mi ćemo se posipati pepelom k’o Savka u Karađorđevu, predložiti da se Nikicu Barića uhiti kao revizionistu koji nas je naveo na zlo, da se ukine Hrvatski institut za povijest, da se saborskom odlukom donese zakon kojim se u Hrvatskoj, kao kontaminirane, ukinu sve povijesne institucije i svim povjesničarima s izuzetkom Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića zabrani rad. 

Prethodni članakFacebook zabranio tekstove s Projekta Velebit
Sljedeći članakU sisačkom Velikom Kaptolu predstavljene
knjige o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.